Andres Velaskez nije se isticao dovoljno da postane još jedan kritičar vlasti koji će završiti u zatvoru poslije predsjedničkih izbora u Venecueli 2024. godine.
Bivši guverner, koji je obilazio Venecuelu agitujući za protivkandidata tadašnjeg predsjednika Nikolasa Madura na osporavanim izborima, pustio je gustu bradu, poslao djecu u izbjeglištvo i izbjegavao javna okupljanja koja bi ga mogla izložiti hapšenju.
Međutim, nakon što su Sjedinjene Države srušile Madura, skupio je hrabrost da se oglasi. Najprije se 19. januara Velaskez, sa novim izgledom, pojavio u video-snimku u kojem je izrazio podršku uklanjanju Madura s vlasti i pozvao na nove izbore. Zatim je, nekoliko dana kasnije, otišao i korak dalje, snimivši kratak video ispred ozloglašenog zatvora El Helikoide u prijestonici Karakasu, zahtijevajući oslobađanje svih političkih zatvorenika.
“Moramo demontirati cijeli represivni aparat u rukama države. Venecuela će biti slobodna!”, rekao je Velaskez u snimku.
Velaskez nije usamljen. Od Madurovog svrgavanja, više istaknutih kritičara počelo je da izlazi iz skrovišta kako bi testirali granice političkog govora nakon godina samonametnute tišine, vođene strahom. I obični građani Venecuele oslobađaju se uzdržanosti: porodice zatvorenih aktivista protestuju ispred zatvora, a oni koji su pušteni na slobodu prkose zabranama govora koje se obično nameću kao uslov oslobađanja. U međuvremenu, mediji počinju da ponovo otvaraju svoj etar za kritičke glasove koji su prethodnih godina bili protjerani.
Glasnost u Venecueli?
Političku liberalizaciju, iako još u začetku, Velaskez je uporedio sa glasnošću, aludirajući na period reformi i slobodnije javne debate, koji je prethodio raspadu Sovjetskog Saveza. Ali, za razliku od tog i drugih demokratskih otvaranja, ovo se odvija gotovo u potpunosti pod tutorstvom administracije Donalda Trampa, koja je kombinacijom finansijskih podsticaja i prijetnji dodatnim vojnim udarima nastojala da sprovede predsjednikovo naizgled nevjerovatno obećanje da će “upravljati” Venecuelom iz Vašingtona.
Krajnji cilj poteza Trampove administracije i dalje je nepoznat. Dok Bijela kuća hvali spremnost vršiteljke dužnosti predsjednika Delsi Rodrigez da sarađuje sa SAD na otvaranju ogromnih naftnih rezervi Venecuele, borbi protiv kriminalnih mreža i suzbijanju uticaja američkih protivnika Irana i Rusije, protivnici vlasti izražavaju bojazan da bi zahtjevi za izborima i obnovom demokratije mogli biti odlagani unedogled.
Prošle sedmice Rodrigez, dugogodišnja Madurova saveznica, najavila je planove za opštu amnestiju koja bi mogla dovesti do oslobađanja stotina opozicionih lidera, novinara i aktivista za ljudska prava zatvorenih iz političkih razloga. Takođe je najavila zatvaranje El Helikoidea, obećavši da će spiralnu zgradu, futurističku arhitektonsku ikonu pretvorenu u simbol Madurovih tamnica, preobraziti u sportsko-kulturni kompleks za policiju i stanovnike okolnih brdskih sirotinjskih naselja.
“Neka ovaj zakon posluži za zacjeljivanje rana koje je ostavila politička konfrontacija podstaknuta nasiljem i ekstremizmom”, rekla je ona na jednom događaju okružena vodećim ljudima vladajuće partije.
Pedro Vaka, glavni stručnjak za slobodu izražavanja u Međuameričkoj komisiji za ljudska prava, najuglednijem regionalnom tijelu za nadzor prava, rekao je da nekoliko “mrva” koje nudi administracija Rodrigezove nijesu zamjena za nezavisno sudstvo i organe reda.
“Građanski prostor u Venecueli i dalje je pustinja”, rekao je Vaka, koji mjesecima pokušava da dobije dozvolu venecuelanskih vlasti da predvodi terensku procjenu stanja u zemlji. “Rijetki kritički glasovi koji se pojavljuju nalik su sjemenu koje probija očvrslo tlo - opstaju ne zato što sloboda postoji, već zato što se represija privremeno povukla, iako je i dalje sveprisutna. Da budemo jasni: ovo ne označava demokratski preokret”, dodao je on.
Samocenzura se produbila poslije izbora 2024.
Politički pluralizam u Venecueli ozbiljno je narušen nakon što je Maduro 2013. godine preuzeo predsjedničku funkciju od pokojnog Uga Čavesa. Antivladini protesti i epizode građanskih nemira redovno su gušeni od strane bezbjednosnih snaga čija je lojalnost samoproglašenom socijalističkom lideru bila nepokolebljiva, iako nemoćna pred daleko nadmoćnijom američkom vojskom.
Samocenzura se dodatno produbila nakon izbora u julu 2024. godine, kada je Maduro pokrenuo talas represije obilježen hiljadama proizvoljnih hapšenja, odbacujući dokaze da je na osporavanom glasanju izgubio od opozicionog kandidata Edmunda Gonsalesa u odnosu većem od dva prema jedan.
Disidenti su se povukli u ilegalu, a nekolicina preostalih nezavisnih medija dodatno je ublažila ionako oprezno izvještavanje iz straha da ne budu ugašeni.
U intervjuu za AP, Velaskez je rekao da će nastaviti da pomjera granice dozvoljene političke aktivnosti, ali da ostaje oprezan jer je represivni aparat države i dalje u potpunosti pod kontrolom Rodrigezove i njenih saveznika.
“Moramo nastaviti da osvajamo izgubljeni prostor, da izazivamo vlast. Otvorila se prilika i ne smijemo dozvoliti da se ta vrata ponovo zatvore. Ali najveća prepreka koju moramo savladati jeste strah”, poručio je on.
U narednim sedmicama planira da organizuje javni skup sa drugim protivnicima vlasti koji su nedavno izašli iz skrovišta. Među njima je i Delsa Solorsano, bivša poslanica i istaknuta figura opozicione predsjedničke kampanje 2024. godine. Solorsano se prošle sedmice prvi put ponovo pojavila u javnosti na rijetkoj konferenciji za novinare svoje stranke, opisujući kroz suze kako je morala da uzima vitamin D zbog nedostatka sunčeve svjetlosti dok je živjela u ilegali.
“Nisam se krila zato što sam počinila zločin, već zato što je ovdje borba za slobodu postala izuzetno rizična - po život, slobodu i bezbjednost”, rekla je Solorsano.
Saveznici Rodrigezove se opiru liberalizaciji.
I mediji su počeli da pumpaju mišiće
Venevisija, koja je poput većine privatnih mreža posljednjih godina izbjegavala kritičko izvještavanje o vlasti, ponovo je otvorila svoj program za antirežimske glasove, prateći svaki korak opozicione liderke Marije Korine Mačado u Vašingtonu od Madurovog zarobljavanja.
U međuvremenu Globovision, najveći privatni emiter u zemlji, čiji je vlasnik pod američkim sankcijama zbog veza sa Madurom, ponovo je pozvala poznatog komentatora Vladimira Viljegasa, prvi put poslije više godina.
Viljegas je stekao reputaciju vještog snalaženja u već ograničenom medijskom prostoru Venecuele, držeći najtvrđe protivnike vlasti podalje od svoje uticajne političke emisije. Ipak, emisija je iznenada ukinuta 2020. godine kada je Viljegas kritikovao Madura zbog prisiljavanja DirekTV-a da prenosi državni kanal kršeći američke sankcije, što je satelitskog operatera, zajedno sa brojnim međunarodnim informativnim kanalima, natjeralo da napusti zemlju.
Sama Rodrigezova nije prihvatila suštinsku javnu raspravu o problemima zemlje, osim što je najavila formiranje savjetodavne komisije za politički suživot, na čijem će čelu biti brat Vladimira Viljegasa, ministar kulture Ernesto Viljegas.
Ali već sada neki njeni saveznici djeluju odlučni da uguše svaku kritiku. Vlasti, u međuvremenu, još nijesu u potpunosti obnovile pristup društvenoj mreži Iks, koju je Maduro blokirao nakon što ga je njen vlasnik, milijarder Ilon Mask, optužio za krađu glasova na izborima 2024. godine.
Kao odgovor na izvještavanje Venevisiona o susretu Mačadove u Vašingtonu sa državnim sekretarom Markom Rubijom, ministar unutrašnjih poslova Diosdado Kabeljo - tvrda linija vlasti, koga SAD potražuju zbog optužbi za trgovinu drogom - optužio je medije da učestvuju u zavjeri dobitnice Nobelove nagrade s ciljem izazivanja haosa u Venecueli.
“Bez medijske pažnje njena slava blijedi. Bez naslova u novinama, ona jednostavno nestaje”, kazao je Kabeljo na državnoj televiziji, posebno izdvajajući izvještavanje Venevisiona.
Ali čak i na državnoj televiziji, bastionu provladine propagande i ideološke kontrole, počele su da se pojavljuju pukotine.
Primjer za to je nedavna posjeta Rodrigezove jednom univerzitetskom kampusu u Karakasu, gdje ju je dočekala mala grupa studenata demonstranata. Iako državna televizija nije pomenula zahtjeve studenata, sam prizor, u kojem se vidi kako se Rodrigezova mirno odvaja od svog obezbjeđenja kako bi “razmijenila ideje” sa onim što je emiter nazvao aktivistima “ekstremističkih partija”, bio bi nezamisliv prije samo nekoliko sedmica.
Za vrijeme Madura, čak i najblaža kritika bila je potiskivana na državnoj televiziji, a prenosi njegovih čestih mitinga i javnih događaja prestali su da se emituju uživo nakon niza neprijatnih incidenata, uključujući posjetu ostrvu Margarita 2016. godine, kada su ga otjerali bijesni demonstranti koji su lupali u šerpe.
Inspiracija iz patnje zatvorenih aktivista
Iako je budućnost eventualne demokratske tranzicije u Venecueli i dalje neizvjesna, protivnici vlasti se nadaju da Rodrigezova oslobađa sile koje više neće moći da kontroliše. U međuvremenu, nastavljaju da crpe inspiraciju od onih koji su represiju iskusili na sopstvenoj koži.
Novinar i politički aktivista Karlos Hulio Rohas proveo je 638 dana u venecuelanskom zatvoru, gdje je, kako kaže, poput desetina drugih zatvorenika, više puta bio vezivan lisicama, lišavan sunčeve svjetlosti i zatvaran u tijesnu ćeliju bez kreveta, ponekad i po nekoliko sedmica.
Kada je prošlog mjeseca pušten na slobodu u okviru gesta dobre volje koji je najavila Rodrigezova, kaže da mu je naređeno da nikada ne govori o zlostavljanju.
Njegova nametnuta tišina trajala je jedva 15 dana.
“Za mene je ćutanje značilo da sam i dalje u zatvoru. Ne govoriti bilo je oblik mučenja. Zato sam danas odlučio da skinem povez sa usta i progovorim”, rekao je Rohas, koji je bez dokaza optužen za učešće u zavjeri za atentat na Madura 2024. godine.
priredio: S. STRUGAR
Bonus video:
