Tridesetšestogodišnja vladavina ajatolaha Alija Hameneija pretvorila je Iran u snažnu antiameričku silu, šireći njegov vojni uticaj na Bliskom istoku, dok je kod kuće koristio čeličnu pesnicu da uguši nemire.
Iranski državni mediji su saopštili da je u subotu, u 87. godini života, ubijen u vazdušnim napadima Izraela i SAD, koji su sravnili njegov centralni kompleks u Teheranu, nakon što decenije diplomatskih napora da se riješi spor oko iranskog nuklearnog programa nisu dale rezultate.
Isprva odbačen kao slab i neodlučan, Hamenei je djelovao kao malo vjerovatan izbor za vrhovnog vođu nakon smrti harizmatičnog ajatolaha Ruholaha Homeinija, osnivača Islamske Republike Iran. Ipak, Hameneijev uspon na vrh državne moći omogućio mu je čvrstu kontrolu nad pitanjima zemlje.
Hamenei je bio „istorijska slučajnost“ i prešao je put od „slabog predsjednika do u početku slabog vrhovnog vođe, pa do jednog od pet najmoćnijih Iranaca u posljednjih 100 godina“, izjavio je za Rojters Karim Sadžadpur iz Karnegi fondacije za međunarodni mir.
Ajatolah je kritikovao Vašington tokom cijelog svog mandata, nastavljajući sa oštrim kritikama i nakon početka drugog mandata Donalda Trampa kao predsjednika SAD 2025. godine.
Kako je novi talas protesta zahvatio Iran, uz parole poput „Smrt diktatoru“, i dok je Tramp prijetio intervencijom, Hamenei je u januaru obećao da zemlja neće „popustiti neprijatelju“.
Ova izjava je bila tipična za žestoko antizapadnog Hameneija, koji je bio na vlasti od 1989. godine.
Održavajući tvrdu liniju Homeinija, prvog vrhovnog vođe Republike, Hamenei je ugušio ambicije niza nezavisnih predsjednika izabranih na demokratskim izborima, koji su težili otvorenijim politikama u zemlji i inostranstvu.
U tom procesu, osigurao je izolaciju Irana, tvrde kritičari.
Hamenei je dugo negirao da je nuklearni program Irana usmjeren na proizvodnju atomske bombe, kako Zapad tvrdi. On je 2015. oprezno podržao nuklearni sporazum između svjetskih sila i vlade pragmatičnog predsjednika Hasana Rohanija, koji je ograničio nuklearni program zemlje u zamjenu za ublažavanje sankcija. Taj teško postignuti dogovor doveo je do djelimičnog ukidanja ekonomske i političke izolacije Irana.
Ipak, Hameneijevo neprijateljstvo prema SAD nije oslabilo, a intenziviralo se 2018. kada je Trampova prva administracija napustila nuklearni sporazum i ponovo uvela sankcije kako bi ugušila iransku naftnu i pomorsku industriju. Nakon američkog povlačenja, Hamenei je stao uz tvrdu liniju koja je kritikovala Rohanijevu politiku popuštanja prema Zapadu.
Strani stručnjaci su ga prikazivali kao tajanstvenog ideologa uplašenog od izdaje. Tu bojazan je podstakao pokušaj atentata 1981. koji mu je paralizovao desnu ruku
Kada je Tramp 2025. godine vršio pritisak na Iran da pristane na novi nuklearni sporazum, Hamenei je osudio „nevaspitane i arogantne lidere Amerike“. „Ko ste vi da odlučujete da li bi Iran trebalo da obogaćuje uranijum?“ upitao je. Hamenei je često u govorima osuđivao „velikog sotonu“, umirujući tvrdolinijaše za koje je antiameričko raspoloženje bilo srž revolucije 1979, koja je natjerala u egzil posljednjeg šaha Irana.
Iran je doživio velike studentske proteste 1999. i 2002. godine. Ali Hameneijeva vlast je došla u ozbiljnije iskušenje 2009, kada su sporni rezultati predsjedničkih izbora, koje je on odobrio, izazvali nasilne ulične nemire, potpirujući krizu legitimiteta koja je trajala sve do njegove smrti.
Hamenei je 2022. surovo reagovao na proteste izazvane smrću Mahse Amini (22), koja je preminula u pritvoru policije za moral, u septembru te godine. Suočen s jednim od najintenzivnijih talasa nemira od revolucije, Hamenei je krivio zapadne neprijatelje, a zatim pribjegao vješanju demonstranata i izlaganju njihovih tijela, okačenih na kranove, nakon mjeseci nemira.
Iranci su shvatili poruku.
Riječ Hameneija, kao vrhovnog vođe, bila je zakon. Naslijedio je ogromna ovlašćenja, uključujući komandovanje oružanim snagama i pravo da imenuje mnoge visoke zvaničnike, među kojima su i šefovi pravosuđa, bezbjednosnih agencija i državnih medija.
On je imenovao saveznike za komandante elitne Revolucionarne garde. Kao vrhovni autoritet u složenom sistemu klerikalne vlasti i ograničene demokratije, Hamenei je dugo nastojao da nijedna grupa, čak ni među najbližim saveznicima, ne stekne dovoljno moći da mu se suprotstavi ili ugrozi njegovu antiameričku poziciju.
Strani stručnjaci su ga prikazivali kao tajanstvenog ideologa uplašenog od izdaje. Tu bojazan je podstakao pokušaj atentata 1981. koji mu je paralizovao desnu ruku.
Međunarodne organizacije i aktivisti su više puta kritikovali kršenja ljudskih prava u Iranu. Teheran je tvrdio da ima najbolji učinak na polju ljudskih prava u muslimanskom svijetu.
Neočekivani uspon na vlast
Ali Hamenei je rođen u Mašhadu, na sjeveroistoku Irana, u aprilu 1939. Njegova religiozna posvećenost bila je očigledna kada je postao klerik sa 11 godina. Studirao je u Iraku i u Komu, vjerskoj prijestonici Irana.
Njegov otac, teolog azerbejdžanskog porijekla, bio je tradicionalistički klerik koji se protivio miješanju religije i politike. Nasuprot tome, njegov sin je prihvatio islamističku revolucionarnu ideju.
„On (Hameneijev otac) je djelovao kao modernistički ili progresivni klerik“, rekao je Mahmud Moradhani, nećak koji se protivio Hameneijevoj vlasti i koji živi u egzilu. Za razliku od sina, „nije bio dio fundamentalista“, rekao je Moradhani.
Hamenei je 1963. služio prvu od mnogih zatvorskih kazni kada je sa 24 godine uhapšen zbog političkih aktivnosti. Kasnije te godine bio je zatvoren 10 dana u Mašhadu, gdje je podvrgnut teškoj torturi, prema njegovoj zvaničnoj biografiji. Nakon pada šaha, Hamenei je preuzeo više funkcija u Islamskoj Republici.
Kao zamjenik ministra odbrane, približio se vojsci i bio ključna figura u ratu s Irakom 1980–1988, koji je odnio oko milion života. Kao vještog govornika, Homeini ga je imenovao za vođu molitvi petkom u Teheranu.
Hamenei je osvojio predsjedništvo uz podršku Homeinija - prvi klerik na toj funkciji - i bio je iznenađujući izbor za Homeinijevog nasljednika, s obzirom da nije imao ni Homeinijevu populatnost ni superiorne klerikalne kvalifikacije.
Širenje uticaja Irana
Njegove veze s moćnom Gardom su dale rezultate 2009. godine, kada su te snage ugušile proteste nakon što je predsjednik Mahmud Ahmadinedžad ponovo izabran usred optužbi opozicije za izbornu prevaru.
Takođe je nadgledao ogromno finansijsko carstvo kroz Setad, organizaciju koju je osnovao Homeini, ali koju je Hamenei značajno proširio, s imovinom vrijednom desetine milijardi dolara.
Hamenei je širio iranski uticaj u regionu, osnažujući šiitske milicije u Iraku i Libanu, i podržavao tadašnjeg predsjednika Bašara al-Asada slanjem hiljada vojnika u Siriju.
Tokom četiri decenije, uložio je milijarde u ove saveznike - „Osovinu otpora“, koja je uključivala i palestinski Hamas i Hute u Jemenu, da bi se suprotstavio izraelskoj i američkoj moći na Bliskom istoku.
Međutim, Hamenei je 2024. vidio kako se ta savezništva raspadaju, a iranski regionalni uticaj smanjuje, sa zbacivanjem Asada i nizom poraza koje su Izrael nanio Hezbolahu u Libanu i Hamasu u Gazi, uključujući ubistvo njihovih lidera.
Pod Hameneijevom vlašću, Iran i Izrael su godinam ratovali u sjenci, pri čemu je Izrael ubijao iranske nuklearne naučnike i komandante Revolucionarne garde.
Sukobi su izbili na vidjelo tokom izraelskog rata protiv Hamasa u Gazi 2023. godine. U aprilu 2024. Iran je ispalio stotine raketa i dronova na Izrael nakon što je ovaj bombardovao iransku ambasadu u Damasku. Izrael je uzvratio udarom na iransku teritoriju.
Ali to je bio samo uvod za jun 2025. kada je izraelska vojska lansirala stotine borbenih aviona na iranske nuklearne i vojne ciljeve, kao i na visoke zvaničnike. Iznenadni napad izazvao je uzajamno ispaljivanje raketa, pretvarajući tinjajući sukob u otvoreni rat. SAD su se pridružile vazdušnim udarima na Iran, koji su trajali 12 dana.
SAD i Izrael su upozorili da će ponovo udariti ako Iran nastavi s nuklearnim i balističkim programima, a u subotu su pokrenuli najopsežniji napad na iranske ciljeve posljednjih decenija.
Pregovori između američkih i iranskih zvaničnika trajali su čak do četvrtka, ali američki zvaničnici su rekli da Iran nije bio spreman da se odrekne kapaciteta za obogaćivanja uranijuma, što mu je, kako tvrdi, potrebno za nuklearnu energiju, dok američki zvaničnici kažu da to omogućava izgradnju atomske bombe.
Na diplomatskom planu, Hamenei je odbio bilo kakvu normalizaciju odnosa sa SAD. Tvrdio je da Vašington podržava tvrdolinijaške grupe poput Islamske države kako bi podstakao sektaški rat u regionu.
Kao i svi iranski zvaničnici, Hamenei je negirao bilo kakvu namjeru da proizvede nuklearno oružje i čak je donio islamski dekret, fatvu, sredinom 1990-ih o „proizvodnji i upotrebi“ nuklearnog oružja, tvrdeći: „To je protiv naših islamskih učenja“.
On je takođe podržao Homeinijevu fatvu iz 1989, koja je pozivala muslimane da ubiju pisca Salmana Ruždija nakon objavljivanja njegovog romana „Satanski stihovi“.
Zvanični Hameneijev sajt je potvrdio važenje ove smrtne presude još 2017. godine. Pet godina kasnije, Ruždi je izboden dok je držao javno predavanje u Njujorku. Pisac je teško povrijeđen, ali je preživio. Počinilac, osuđen 2025. na 25 godina zatvora za pokušaj ubistva, nije svjedočio na suđenju.
Preminuli ajatolah ostavlja Islamsku Republiku u borbi s neizvjesnošću usred napada Izraela i SAD, kao i rastućeg neslaganja kod kuće, naročito među mlađim generacijama.
„Samo želim da živim miran, normalan život… Umjesto toga, oni (vladari) insistiraju na nuklearnom programu, podržavaju oružane grupe u regionu i održavaju neprijateljstvo prema SAD,“ izjavila je za Rojters Mina (25) putem telefona iz Kuhdashta u zapadnoj provinciji Lorestan početkom 2026.
„Te politike su možda imale smisla 1979, ali ne danas,“ dodala je Iranka koja je završila fakultet i nezaposlena je. „Svijet se promijenio.“
Bonus video:
