Dok američki i izraelski ratni avioni nastavljaju da bombarduju iranske gradove, evropski saveznici ponovo su se našli na poznatom mjestu, po strani. Predsjednik SAD Donald Tramp ih je isključio iz planiranja sukoba koji direktno utiče na njihovu bezbjednost.
Reakcije evropskih lidera, koji nisu u stanju da utiču na Trampa, bile su neusaglašene i kombinacija suzdržanog odobravanja i gotovo molećivih poziva na povratak diplomatiji.
"Njujork tajms" ocjenjuje da je to dokaz složenosti odnosa sa SAD koje se sve više udaljavaju od pravila i normi uspostavljenih poslije Drugog svjetskog rata.
Njemački kancelar Fridrih Merc je u nedjelju rekao da Tramp obavlja posao koji Evropa sama nije u stanju da uradi. Španski premijer Pedro Sančez je otvoreno odbacio napade kao destabilizujuće. Španija je takođe odbila da dopusti korišćenje svojih vojnih baza za napade na Iran. Francuski predsjednik Emanuel Makron je, pak, nastojao da zadrži fokus na evropskim naporima da odbrani Ukrajinu.
"Za Evropljane je dilema u tome što su oduvijek bili branioci liberalnog svjetskog poretka", kazao je Vali R. Nasr, profesor međunarodnih odnosa na Školi za napredne međunarodne studije Univerziteta Džons Hopkins. "Ali njihov odgovor na rat u Gazi, a sada i odgovor na bombardovanje Irana, pokazuje koliko je njihov stav neusklađen".
"Tajms" navodi da nije naročito iznenađujuće što Evropa ne uspijeva da kontroliše poruku. "Od hirovitih carina predsjednika SAD do njegovih vojnih kampanja bez jasnog kraja, američki saveznici sve bolnije otkrivaju da je to Trampov svijet i da oni u njemu samo žive", piše američki list.
Bilo da je riječ o ciljanom ubistvu vrhovnog vođe Irana, ajatolaha Alija Hameneija u subotu ili o zarobljavanju predsjednika Venecuele Nikolasa Madura u januaru, Tramp je djelovao bez ikakvog pretvaranja da traži međunarodnu podršku, odobrenje Ujedinjenih nacija ili pravni legitimitet.
"Ne vjerujem da mu je ikada palo na pamet da bi trebalo da konsultuje Evropljane", rekao je Kim Darok, koji je tokom Trampovog prvog mandata bio britanski ambasador u Vašingtonu. "To pokazuje da 'Amerika na prvom mjestu' uglavnom znači 'Amerika sama'".
Darok je podsjetio da nije uvijek bilo tako i uporedio najnoviji Trampov napad sa raketnim udarom na Siriju u aprilu 2018. godine, kada su se SAD-u pridružile Britanija i Francuska, nakon što je sirijska vlada tokom građanskog rata izvela napad hemijskim oružjem na civile. Dodao je da je takvu vrstu saradnje teško zamisliti u drugom Trampovom mandatu imajući u vidu sastav njegovog tima za nacionalnu bezbjednost i nepopustljiv ton kojim govori, posebno kada je riječ o Evropskoj uniji.
S jedne strane, kazao je, Trampovo otvoreno ignorisanje Evropljana čak je olakšalo poziciju njihovim liderima. Da je od njih zatražio podršku za napade na Iran, rekao je Darok, oni bi vjerovatno osjećali obavezu da ga odbiju, čime bi se jaz između Evrope i SAD dodatno produbio.
Od hirovitih carina predsjednika SAD do njegovih vojnih kampanja bez jasnog kraja, američki saveznici sve bolnije otkrivaju da je to Trampov svijet i da oni u njemu samo žive
Dok su evropski lideri isticali da nisu učestvovali u napadima, podržali su dva Trampova navodna cilja - sprečavanje Irana da se domogne nuklearnog oružja i slabljenje njegovih raketnih sistema, od kojih bi neki, barem teoretski, mogli da pogode Evropu. Pojedini su čak pozdravili i eliminaciju vrhovnog vođe.
Portparolka francuske vlade Mod Brežon je izjavila da je Hamenei bio "krvožedni diktator koji je tlačio sopstveni narod", ponižavao žene i manjine i snosio odgovornost za smrt hiljada civila. "Možemo biti samo zadovoljni njegovom smrću", rekla je novinarima.
Njemačka je saopštila da ju je Bijela kuća unaprijed obavijestila o napadima. Merc je u nedjelju pokazao iznenađujući stepen tolerancije prema Trampu, uprkos tome što nije bilo konsultacija.
"Sada nije trenutak da držimo lekcije našim saveznicima i partnerima", rekao je Merc, uoči puta u Vašington, gdje bi danas trebalo da se sastane s Trampom. "Uprkos svim sumnjama, dijelimo mnoge njihove ciljeve, iako ih sami ne možemo ostvariti".
Aranča Gonzales Laja, bivša ministarka spoljnih poslova Španije, ocijenila je da oprezan odgovor Evrope odražava i skepsu prema Trampovim ratnim ciljevima, ali i činjenicu da rat u Ukrajini ostaje njen ključni prioritet.
"Evropa na ovo gleda kroz prizmu ruske agresije na Ukrajinu", rekla je Gonzales Laja, dekanka Pariskog instituta za međunarodne odnose Univerziteta Sciences Po. "Mnogo smo bliže rizicima nego SAD", dodala je, podsjećajući na iranske rakete koje bi mogle pogoditi ciljeve u Evropi.
Lideri Britanije, Francuske i Njemačke su u nedjelju izdali zajedničko saopštenje u kojem su poručili da su "zgroženi neselektivnim i nesrazmjernim raketnim napadima koje je Iran pokrenuo na zemlje u regionu, uključujući one koje nijesu učestvovale u početnim američkim i izraelskim vojnim operacijama".
Kakve god bile njihove dileme u vezi s američkom operacijom, rizik da budu uvučeni u nju je stvaran, ocjenjuje "Tajms". Britanski premijer Kir Starmer je rekao u nedjelju da bi dozvolio da se britanske baze koriste za "odbrambene" udare, svega nekoliko sati prije nego što se jedan dron srušio u bazu Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva na ostrvu Kipar, u Mediteranu.
Usred strahova od eskalacije na Bliskom istoku, Makron je odvojeno promovisao vojnu operaciju u Sjevernom moru, u kojoj su helikopteri francuske mornarice spustili belgijske snage na tanker koji je prevozio rusku naftu. On je to nazvao "velikim udarcem" za takozvanu flotu iz sjenke, koja pomaže finansiranje rata u Ukrajini.
Makron je juče rekao da će Francuska proširiti nuklearni arsenal i da bi mogla omogućiti evropskim partnerima da na svojoj teritoriji rasporede francuske avione za misije nuklearnog odvraćanja, što nagovještava veliku promjenu doktrine i za Francusku i za kontinent.
Među evropskim liderima, jedino je španski premijer Pedro Sančez otvoreno ustao protiv napada. "Odbacujemo jednostranu vojnu akciju SAD i Izraela, koja predstavlja eskalaciju i doprinosi još neizvjesnijem i neprijateljskijem međunarodnom poretku", napisao je na društvenim mrežama.
Gonzales Laja je podsjetila da je podrška Španije američkoj invaziji na Irak 2003. godine doprinijela padu tadašnje španske vlade. Kazala je i da je neprijateljsko raspoloženje prema Trampu u Španiji učinilo da ovakav stav bude popularan izbor za Sančeza, njenog bivšeg šefa, u trenutku kada se suočava s političkim problemima.
Kritičari upozoravaju da bi za Evopu, prećutno pristajanje na Trampov vojni avanturizam na Bliskom istoku moglo da pogorša probleme bliže kući. On bi, na primjer, mogao da se osjeti ohrabrenim da ponovo oživi planove u vezi s Grenlandom.
"Teško se snalaze u ovom novom svijetu jer su zaglavljeni između dvije pozicije", rekao je Nasr. "Ako branite princip da SAD i Izrael mogu da bombarduju koga god žele, ne možete se onda okrenuti i reći: 'To ne važi za Ukrajinu.' Zašto SAD ne bi uzele Grenland?"
Ko profitira od Trampove doktrine
Dok evropski lideri još traže način da se postave prema Trampu, drugdje u svijetu ima onih koji su znatno spremniji da iz njegovih poteza izvuku korist. Neki su, kako primjećuje "Njujork tajms", to već i učinili.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je uspio, i to drugi put, da navede SAD da stanu iza dugo priželjkivane vojne kampanje protiv Irana, iako je ovoga puta, ističe "Tajms", nejasno na čemu počiva američko opravdanje za takvu intervenciju.
Analitičari ocjenjuju da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao iskoristiti Trampov novi entuzijazam za promjenu režima kako bi opravdao agresiju u Ukrajini. Isto važi i za kineskog predsjednika Sija Đinpinga, koji nastoji da uspostavi kontrolu nad Tajvanom.
Zalivske zemlje su javno upozoravale protiv udara, a Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su poručili SAD da neće dozvoliti da se njihov vazdušni prostor koristi za napade. Međutim, "Vašington post" je objavio da je Rijad igrao dvostruku igru: javno se protivio vojnoj akciji, dok je Mohamed bin Salman privatno u posljednjih mjesec dana više puta zvao Trampa kako bi zagovarao udare.
"SAD su sada stekle nove saveznike - ako su to uopšte saveznici - a to je Zaliv", izjavila je za "Gardijan" Fiona Hil, bivša članica Trampovog savjeta za nacionalnu bezbjednost, a danas viša saradnica u Brukings institutu.
"SAD su govorile da ih Bliski istok više zapravo ne zanima, i to je jasno stajalo i u strategiji nacionalne bezbjednosti. Ali se, u stvarnosti, u Bliskom istoku ukorjenjuju još više".
Bonus video:
