Granica je izlaz: Mali broj Iranaca planira da na neodređeno vrijeme ostane u Turskoj da bi izbjegli rat

Većina putnika na graničnom prelazu Kapikoj posljednjih dana imala je veze s Turskom preko posla, porodice i prijatelja, a mnogi su ranije otišli u već planirane posjete zbog rata. Neki su imali prebivalište ili državljanstvo u trećoj zemlji i samo putuju kroz Tursku

5614 pregleda 0 komentar(a)
Granični prelaz Kapikoj, Foto: Reuters
Granični prelaz Kapikoj, Foto: Reuters

Granični prelaz Kapikoj u turskoj pokrajini Van jedna je od rijetkih ruta koje kopnom povezuju Irance sa svijetom usred zatvaranja vazdušnog prostora u Iranu otkako su Sjedinjene Američke Države (SAD) i Izrael pokrenuli napade na Teheran prije više od nedjelju dana, što je izazvalo rat na Bliskom istoku.

Većina putnika na graničnom prelazu posljednjih dana imala je veze s Turskom preko posla, porodice i prijatelja, a mnogi su ranije otišli u već planirane posjete zbog rata. Neki su imali prebivalište ili državljanstvo u trećoj zemlji i samo putuju kroz Tursku.

Samo mali broj Iranaca koji su razgovarali sa agencijom Asošijejted pres (AP) na prelazu Kapikoj rekao je da planiraju da neodređeno vrijeme ostanu u Turskoj da bi izbjegli rat.

Reza Gol, 38-godišnji plastični hirurg, rekao je da rat nije jedini razlog njegovog putovanja. Putovao je iz Urmije u zapadnom Iranu da bi pregledao pacijente u Istanbulu, gdje je ranije živio.

"Nije jasno da li ćemo zauvijek napustiti Iran, ali mogu malo da razbistrim glavu. Vidite da nije toliko gužve na granici. Svi ostaju kod kuće. Za sada, ljudi ne ostavljaju sve što imaju i ne bježe", rekao je on.

Puneh Asgari i njen suprug, iransko-kanadski državljani, nerado su se spremali da odlete u Kanadu, iako tamo više nemaju kuću i oboje rade u Iranu. Asgari je rekla da se nadaju da će putovanje biti kratko.

"Živimo u Iranu već više od pet godina. Cijeli naš život je tamo", rekla je ona.

Fariba, koja je tražila da joj se ne navede prezime jer se plaši, krenula je sa sinom ka Izmiru u zapadnoj Turskoj da tamo sačeka kraj rata.

Rekla je da većina njenih prijatelja i komšija nema novca za bjekstvo, što bi moglo da objasni zašto nema većeg egzodusa preko granice.

"Ljudi u Iranu su sada veoma siromašni", rekla je ona, "ostaju kod kuće i plaše se."

Iranci obično ulaze u Tursku bez viza. U ponedjeljak je turski ministar trgovine najavio međusobnu obustavu prelazaka za jednodnevne izlete, dok su iranski granični zvaničnici ograničili prolaz nekih iranskih državljana, kažu i putnici i mediji.

Međutim, od četvrtka ujutru, i Iranci i državljani trećih zemalja normalno prelaze granični prelaz Kapikoj u planinama.

Turski ministar unutrašnjih poslova Mustafa Čiftči rekao je u saopštenju da su 2.032 putnika ušla u Tursku iz Irana u srijedu, dok je 1.966 otišlo u Iran. Noviji podaci nijesu dostupni.

Većina onih koji su od tada prešli granicu uputila se ka aerodromu Van da bi nastavila putovanje. U petak uveče, oko 20 putnika, uglavnom Iranaca, ležalo je na redovima stolica čekajući let sljedećeg jutra.

Mehregan, 26-godišnjakinja koja studira u Kini, kada je izbio rat bila je u posjeti svojoj porodici u Ahvazu tokom zimskog raspusta. Vozila je više od 15 sati preko Irana da bi prešla u Tursku. Zamolila je da se ne navodi njeno puno ime iz straha da bi joj razgovor sa medijima stvorio probleme sa iranskim vlastima.

Ta studentkinja, sada u finansijskim problemima, odlučila je da spava na aerodromu dok čeka let za Istanbul sljedećeg dana, odakle bi trebalo da odleti za Kinu. Ali u subotu joj je let otkazan zbog sniježnih oluja i spremala se da potraži hotel u gradu umjesto da spava na aerodromu drugu noć.

"Ako ne mogu ni sjutra da uđem u avion, propustiću let za Kinu" i izgubiću troškove nepovratne karte, rekla je.

Grad Van, udaljen sat i po vožnje od granice, dugo je bio popularna destinacija za Irance za posao, putovanja i trgovinu. Hoteli i prodavnice koje obično imaju užurbano poslovanje tokom praznika Novruz u Iranu sredinom marta sada očekuju gubitke.

"Ovdje postaje zaista živo tokom Novruza. Mnogo naših prijatelja dolazi i provodi odmore ovdje sa nama", kaže Rešat Ješilagač, vlasnik dva hotela u Vanu. "Sada je uglavnom prazno, osim ljudi koji dolaze zbog rata. Većina ima dvojno državljanstvo i zaustavljaju se u Vanu dan-dva prije nego što odlete."

Migracija je osjetljiva tema u Turskoj, koja je u jednom trenutku bila domaćin skoro četiri miliona sirijskih izbjeglica.

Turska je dodatno pojačala zaštitu granice da bi mogla da odgovori na potencijalni priliv ljudi koji bježe od nemira pošto su u januaru masovni antivladini protesti u Iranu dočekani brutalnim obračunom.

Tursko ministarstvo odbrane saopštilo je u januaru da Turska ima 380 kilometara betonskih zidova, 203 optička tornja i 43 tornja opremljena liftovima duž granice zemlje sa Iranom, duge 560 kilometara.

U srijedu je ministar unutrašnjih poslova Mustafa Čiftči rekao da je Turska izradila planove za nepredviđene situacije koji uključuju šatorske logore i tampon-zone da bi odgovorila na potencijalni priliv ljudi koji bježe od rata iz Irana. Do sada se taj priliv nije ostvario.

Harison Mirtar, 53-godišnji iransko-kanadski državljanin, prešao je granicu kod Kapikoja prije nego što je nastavio put nazad u Kanadu, nakon posjete roditeljima u Teheranu. Rekao je da je ljut zbog strane intervencije u svojoj zemlji, ali da nije previše zabrinut za roditelje. Oni su preživjeli brutalni iransko-irački rat osamdesetih godina.

"Oni su u svojoj domovini", rekao je. "Život se nastavlja, ali uz bombe."

Bonus video: