Rezultati jednog globalnog istraživanja, objavljeni prošle sedmice, ukazuju na porast zabrinjavajućih stavova prema ženama među mladim muškarcima, prenosi Gardijan. Tim istraživača iz agencije Ipsos i londonskog Kraljevskog koledža utvrdio je da gotovo trećina (31 odsto) muškaraca iz generacije Z (rođeni između 1997. i 2012. godine) vjeruje da žena uvijek treba da sluša muža, petina (21 odsto) smatra da ona nikada ne bi trebalo da inicira seks, a 33 odsto vjeruje da žene treba da prepuste muževima posljednju riječ u važnim odlukama.
Međutim, autori upozoravaju da rezultate globalnog istraživanja treba tumačiti oprezno, jer su odgovori prikupljeni u veoma različitim društvenim, kulturnim i ekonomskim kontekstima. Iz takvih anketa nije moguće zaključiti šta su ispitanici tačno podrazumijevali pod svojim odgovorima niti kako objašnjavaju naizgled kontradiktorne stavove.
Druga istraživanja pokazuju složeniju sliku, u kojoj se želje mladih muškaraca ne poklapaju nužno s tradicionalnim rodnim ulogama. Jedno istraživanje među mladim Amerikancima pokazalo je da više muškaraca nego žena izražava želju da postane roditelj; drugo je pokazalo da adolescenti oba pola žele ranjivije prikaze očeva na ekranu.
Mladi muškarci govore o osjećaju da žive u svijetu sve veće konkurencije, dok istovremeno traže odgovarajuće uzore. U društvu koje društveni položaj posmatra kao mjeru lične vrijednosti, ne iznenađuje što se mnogi muškarci nadmeću za status.
Univerzitetske diplome više ne garantuju put ka dobrim platama ili pristojnom životu. Kada ljudi osjećaju da su ekonomske i društvene šanse sve manje, počinju da misle da je društveni status ograničen i da napredak jedne grupe (npr. žena) nužno znači gubitak za drugu (npr. muškarce), piše britanski list. Pod takvim pritiscima neki muškarci usmjeravaju ogorčenje prema ženama, podstičući antifeministički diskurs.
Društvene mreže takođe igraju destruktivnu ulogu, nudeći ženska prava kao žrtveno jagnje umjesto stvarnih rješenja. "Manosfera" ne nudi gotovo ništa osim netrpeljivosti prerušene u samopoštovanje i fantazija o brzom bogaćenju koje iskorišćavaju mušku anksioznost. Posljedice nije teško uočiti.
Istraživači smatraju da se ti stavovi neće promijeniti dok se ne promijeni stvarnost: više radnih mjesta, veće plate i bolji životni standard za mlade ljude. Ipak, samo ekonomski prosperitet ne briše mizoginiju.
Potrebna je i promjena u kulturi, ona koja se ne može dogoditi ako mladi muškarci najprije ne preuzmu odgovornost za svoje stavove prema ženama. Potrebno im je i razumijevanje, da im se kaže da ne moraju nositi oklop mačizma i da ih bogatstvo ne određuje. Iznad svega, upravo rastuća nejednakost stoji na putu njihovom dobrom životu - a ne žene.
Bonus video:
