Iran računa da može iscrpiti Sjedinjene Države i Izrael - ne u vojnom smislu, već pretvaranjem rata u brutalno nadmetanje u izdržljivosti. Njegova strategija je jasna: pokrenuti dronove i rakete, presjeći ključne energetske rute i snažno uzdrmati globalna tržišta kako bi Vašington prvi popustio.
Teheran je juče poručio da svijet treba da bude spreman na to da cijena nafte dostigne 200 dolara po barelu, dok su njegove snage napadale trgovačke brodove u blokiranom Zalivu, kao i mete u Izraelu i širom Bliskog istoka.
Tramp, koji je ove sedmice više puta pokušavao da uvjeri tržišta da će se kampanja uskoro završiti, rekao je u telefonskom intervjuu za Aksios da u Iranu "praktično više nije ostalo ništa" za gađanje. "Ovo malo tu i tamo... Kad god budem htio da se završi, završiće se", rekao je Tramp u kratkom telefonskom razgovoru.
Međutim, zasada nema popuštanja na terenu, niti ikakvih naznaka da brodovi mogu bezbjedno ploviti kroz Hormuški moreuz, gdje je petina svjetske nafte blokirana iza uskog prolaza duž iranske obale, u najtežem poremećaju u snabdijevanju energijom još od naftnih šokova sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Međunarodna agencija za energiju, koju čine najveće zemlje potrošači nafte, preporučila je oslobađanje 400 miliona barela iz globalnih strateških rezervi kako bi se stabilizovale cijene, što bi bila najveća takva intervencija u istoriji, a Vašington je tu preporuku brzo podržao. Međuitim, tempo kojim zemlje mogu da oslobađaju te količine činio bi tek mali dio snabdijevanja koje inače prolazi kroz Hormuški moreuz.
Iranski zvaničnici su juče jasno stavili do znanja da namjeravaju da izazovu dugotrajan ekonomski šok dok se rat bude nastavljao.
"Spremite se da cijena nafte dostigne 200 dolara po barelu, jer cijena nafte zavisi od regionalne bezbjednosti, a vi ste je destabilizovali", rekao je Ebrahim Zolfagari, portparol iranske vojne komande, u izjavi upućenoj Sjedinjenim Državama.
Uprkos šoku izazvanom američko-izraelskim napadima i gubitku ključnih ličnosti, Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), dugogodišnji krajnji čuvar Islamske Republike, čvrsto drži kontrolu, upravlja vojnim akcijama, sprovodi unaprijed pripremljene planove i određuje strategiju i ciljeve u ratu, piše agencija Rojters.
IRGC je takođe odigrao presudnu ulogu u izboru Modžtabe Hameneija za vrhovnog vođu nakon što je ajatolah Ali Hamenei ubijen u prvim američko-izraelskim napadima.
"Za njih je ovo egzistencijalna borba. Ovo je totalni rat", rekao je Favaz Gerges sa Londonske škole ekonomije. "Vjeruju da je njihov opstanak u pitanju. Spremni su da sruše hram svima na glavu."
Aleks Vatanka, viši saradnik Instituta za Bliski istok i stručnjak za iransku politiku, dodao je: "Oni su poput ranjene životinje - povrijeđeni, ali zato opasniji nego ikad."
Takav mentalitet totalnog rata stoji iza sve intenzivnijih iranskih napada širom Persijskog zaliva, usmjerenih na energetske centre od Katara do Saudijske Arabije, kako bi se maksimalno poremetila ekonomija i povećali troškovi za susjedne zemlje, Evropu i Sjedinjene Države, te testirala politička volja Vašingtona.
Tramp je u ponedjeljak republikanskim zakonodavcima rekao da će rat trajati dok Iran ne bude "potpuno i odlučno poražen", ali je predvidio da će se uskoro završiti.
Dodao je da, kada SAD okončaju vojnu operaciju protiv Irana, Teheran dugo neće imati nikakvo oružje kojim bi mogao da prijeti SAD, Izraelu i američkim saveznicima.
Upućeni izvori u Iranu kažu da je ova eskalacija bila očekivana mnogo prije nego što je rat počeo. Iranski planeri polazili su od pretpostavke da je sukob sa Vašingtonom i Izraelom neizbježan, pa su pripremili slojevitu strategiju koordinisanu kroz široku vojnu mrežu Revolucionarne garde i savezničkih milicija.
Sada, kada nemaju puno da izgube, Iran sprovodi taj plan i pretvara sukob u rat iscrpljivanja, usmjeren na političko i ekonomsko zamaranje protivnika.
Posljedice su već vidljive u samom Iranu.
Izbor Modžtabe Hameneija za vrhovnog vođu, tvrde upućeni izvori, pokazuje presudnu ulogu Revolucionarne garde kao stvarnog arbitra moći. Kako navode, ravnoteža snaga se promijenila: vrhovni vođa ima titulu, ali budućnost Islamske Republike, pa i autoritet samog klerikalnog establišmenta, sada zavisi od toga da li će Garda uspjeti da izdrži udar koji je pokrenula američko-izraelska kampanja.
Koliko dugo?
Ali ključna nepoznanica u ratu, kaže Mohanad Hadž Ali, viši saradnik Karnegijevog centra za Bliski istok, jeste koliko dugo Revolucionarna garda može da održava svoju raketnu kampanju - okosnicu strategije protiv protivnika.
Američki zvaničnici tvrde da je veliki dio iranskog arsenala već uništen, ali regionalni izvori navode da Teheran možda i dalje raspolaže s više od polovine zaliha koje je imao prije rata. Ako je ta procjena tačna, Iran bi mogao da nastavi lansiranje raketa još nekoliko sedmica - period koji bi mogao biti značajan za Vašington kako ekonomski pritisci rastu i u zemlji i u inostranstvu.
Uticaj Revolucionarne garde daleko prevazilazi samo bojno polje, jer ona oblikuje i svakodnevni život. Jedan iranski posmatrač rekao je da roba koja je ranije nedjeljama čekala u lukama sada prolazi carinske procedure odmah, dok se papirologija završava naknadno.
Zvaničnici to opisuju kao pripremu za ratnu ekonomiju, s ciljem da se osigura da lanci snabdijevanja nastave da funkcionišu pod pritiskom, ali i da se učvrsti kontrola IRGC-a nad državom i pokaže kontinuitet vlasti.
Jednako je važna i unutrašnja stabilnost. Za sada nema znakova protesta, prebjega među elitama niti pukotina unutar establišmenta, navode posmatrači i izvori iz Irana.
Jedan sagovornik iz Teherana opisao je grad koji je pod bombardovanjem, ali i dalje funkcioniše. "Prozori se tresu danju i noću", rekao je. "Ali život ide dalje." Prodavnice i banke su otvorene, zaliha ima, a većina stanovnika nije napustila prijestonicu.
Napadi, međutim, možda proizvode suprotan efekat od onoga kojem su se nadali Vašington i Izrael, dodao je. Uprkos dugotrajnim pritužbama na vlast, raste osjećaj nacionalne solidarnosti dok napadi pogađaju infrastrukturu, a mogućnost unutrašnjih pobuna otvoreno se pominje.
"Ljudi nijesu spremni da se Iran raspadne", rekao je izvor.
Za sada bi takvo raspoloženje moglo kupiti vrijeme vlastima. "Ne znam da li će režim dugoročno opstati", dodao je. "Ali u narednih nekoliko sedmica sigurno se neće urušiti".
Ko će prvi trepnuti?
Za stratege na obje strane rat se sve više svodi na dva paralelna testa izdržljivosti: može li Iran nastaviti da ispaljuje rakete i mogu li SAD i Izrael da podnesu ekonomske, vojne i političke troškove.
"Veliko pitanje je ko će prvi popustiti u ovom opštem ratu - Donald Tramp ili iranski lideri", rekao je Gerges.
Podizanjem cijena energenata i širenjem finansijskog pritiska na zapadne ekonomije, Teheran se nada da će taj pritisak primorati SAD na povlačenje.
Prvi znaci ukazuju da posljedice već počinju da se osjećaju. Cijene nafte rastu, troškovi gasa se povećavaju, a politička nervoza u Vašingtonu raste dok se ekonomske posljedice sudaraju sa novembarskim izborima na sredini mandata.
Pod takvim pritiskom, kaže Gerges, Tramp bi na kraju mogao potražiti izlaz proglašavajući pobjedu, pozivajući se na ubistvo iranskog vrhovnog vođe, uništenje iranskih nuklearnih i raketnih kapaciteta i ključne vojne infrastrukture.
Za Teheran bi, međutim, i sam opstanak bio dovoljan.
Čak i ako veliki dio njegove strateške infrastrukture bude uništen, iransko rukovodstvo može proglasiti trijumf i preživljavanje u sukobu s jednom od najvećih vojnih armada u istoriji.
Ono što bi iz toga moglo proisteći jeste ranjeni Iran - ali takav Iran mogao bi biti jednako opasan, a možda i nepredvidiviji od sistema koji je ušao u ovaj sukob.
Bonus video:
