Svijet je očekivano fokusiran na tankere sa naftom i tečnim prirodnim gasom (LNG) koji zbog rata u Iranu ne saobraćaju kroz Ormuski moreuz. Taj uski prolaz između Irana i Omana odgovoran je za oko petinu globalnog izvoza sirove nafte i LNG-a iz Zaliva u ostatak svijeta.
Međutim, još je osjetljiviji teret đubrivo koje pomaže da se nahrani svijet, kao i uvoz hrane od kojeg zavise zalivske države poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Kuvajta, Omana, Bahreina i Saudijske Arabije.
Zemlje Zaliva čine 20 odsto globalne trgovine ključnim đubrivima poput amonijaka, fosfata i sumpora, pokazuju podaci kompanije Signal Group. Gotovo polovina svjetske trgovine ureom – najčešće korišćenim azotnim đubrivom – dolazi upravo iz regiona Zaliva, pri čemu samo Katar obezbjeđuje desetinu globalne snabdijevenosti, prema navodima agencije Bloomberg Intelligence.
Kada je QatarEnergy prošle nedjelje zaustavio proizvodnju nakon iranskih napada na Ras Lafan, najveće svjetsko čvorište LNG-a i đubriva, stotine hiljada tona ključnih hranljivih sastojaka i prekursora za đubriva odjednom su bile blokirane.
Prateći efekti rata sa Iranom predstavljaju treći veliki rizik za globalnu bezbjednost hrane u posljednjih šest godina – nakon pandemije kovida 19 i zapljene poljoprivrednog zemljišta i luka koje su korišćene za izvoz ukrajinskog žita od strane Moskve na početku rata u Ukrajini 2022.
Od početka ovog poslednjeg sukoba, cijene đubriva porasle su za 10 do 30 odsto, iako su i dalje oko 40 odsto niže nego u nedjeljama nakon što su ruski tenkovi ušli u Ukrajinu.
Nestašice đubriva mogle bi uticati na prinose
Prema UNCTAD-u, oko 1,33 miliona tona đubriva izvozi se kroz Ormuski moreuz svakog mjeseca. To znači da bi tridesetodnevna blokada moreuza mogla izazvati nestašice i rizike za prinose kultura zavisnih od azota, poput kukuruza, pšenice i pirinča.
„Veće cijene uticaće na izbor useva. Poljoprivrednici bi mogli da odaberu kulture koje zahtijevaju manje đubriva“, kaže za DW Džozef Glauber iz Vašingtonskog Instituta za međunarodna istraživanja prehrambene politike (IFPRI).
On dodaje da bi poljoprivrednici, posebno u siromašnijim zemljama, mogli jednostavno smanjiti ukupnu upotrebu đubriva, što bi naštetilo prinosima.
Uprkos tvrdnji američkog predsjednika Donalda Trampa da je rat „gotovo završen“, Velika Britanija u srijedu je objavila da je Iran pucao na tri broda u moreuzu, što pokazuje da Teheran i dalje želi da drži taj prolaz (gotovo) zatvorenim.
Što Ormuski moreuz duže ostane zatvoren za komercijalnu plovidbu, to će se više globalni lanci snabdijevanja đubrivima poremetiti, upozoravaju analitičari.
Holandska banka ING navela je da bi dugotrajan prekid „značajno smanjio dostupnost đubriva“ u regionima koji najviše zavise od uvoza – poput Brazila, Indije, Južne Azije i dijelova EU.
Drugi veliki proizvođači đubriva – Rusija, Kina, SAD i Maroko – imaju ograničene kapacitete za brzu nadoknadu manjka. Kina je uvela ograničenja na izvoz fosfatnih i azotnih đubriva, ali bi sada mogla biti pod pritiskom da ih ublaži.
„Azot može da se proizvodi gdje god postoji prirodni gas ili ugalj“, ukazuje Glauber, „ali visoka cijena prirodnog gasa pravi problem, jer bi povećanje proizvodnje bilo neekonomski“.
Rastuće cijene nafte utiču na rast cijena hrane
Osim đubriva, nafta direktno oblikuje troškove hrane – ona pokreće poljoprivredne mašine, kamione, preradu i hlađenje. Svaka faza proizvodnje hrane sada je izložena rastu cijena energije.
Dok Brent opet skače na preko 100 dolara, efekat se osjeća i na benzinskim pumpama. Na američkoj zapadnoj obali dizel je skočio na 4,69 dolara po galonu, dok u Njemačkoj prelazi 2,10 eura po litru.
Azijske ekonomije – Kina, Japan i Južna Koreja – takođe beleže snažne skokove cijena goriva. Indija je zamrzla cijene dizela i benzina, štiteći potrošače i komercijalni transportni sektor.
Šefica MMF-a Kristalina Georgijeva upozorila je u intervjuu za Blumberg da bi rast cijena energije od 10 procenata tokom naredne godine povećao globalnu inflaciju za 0,4 odsto i smanjio globalni rast za 0,2 procenata.
„Energija posredno čini oko 50 odsto troška hrane“, kaže Glauber. „Nakon što su zemlje 2023/24. iskusile visoku inflaciju hrane, cijene nisu pale – samo je stopa rasta usporila.“
Najsiromašnije i najzavisnije zemlje podnijeti će najveći udar
Ljudski „trošak“ rata tako će najviše podnijeti najsiromašnije i uvozno najizloženije države.
Indija je posebno izložena, jer uvozi do dvije trećine azotnih đubriva iz Zaliva. Nestašice bi ugrozile monsunsku sezonu sadnje i povećale troškove za osnovne useve kojima se hrani 1,45 milijardi ljudi.
Brazil, jedan od najvećih svjetskih izvoznika hrane, zavisi od uvoza iz Zaliva za oko 40 odsto svojih potreba za azotom. Bilo kakav trajniji prekid ugrozio bi prinose soje i kukuruza.
Subsaharska Afrika suočava se s najvećim rizikom. Mnoge zemlje već koriste premalo đubriva za dobre prinose, pa bi i mali porast cijena mogao prisiliti poljoprivrednike da dodatno smanje upotrebu, što bi podstaklo rast gladi.
U Iranu je, prema navodima Blumberga, inflacija bila iznad 40 odsto i prije početka aktuelnog sukoba, a poremećaji u uvozu, energiji i logistici dodatno će podići cijene hrane, što teško pogađa milione ljudi.
Zalivske države, koje uvoze 80 do 90 odsto hrane, takođe su izuzetno zavisne od Ormuskog moreuza. Dugotrajnija blokada mogla bi isprazniti strateške rezerve u roku od nekoliko mjeseci, primoravajući ih na racionalizaciju ili traženje alternativnih (skupljih) distributivnih pravaca.
Bonus video:
