Politički cilj Vašingtona u ratu s Iranom je "u magli", ali islamski režim u Teheranu je riješen da izdrži i da, po cijenu teških žrtava u sukobu iscrpljivanja, izazove svjetski ekonomski potres i destabilizaciju regiona.
To smatraju zapadni analitičari koji ne vide kako bi taj rat mogao brzo da se završi, iako je to u jedan mah nagovijestio američki predsjednik Donald Tramp, s obrazloženjem da su potpuno uništene mnoge iranske bezbjednosne strukture.
Za razliku od Izraela, Tramp prvenstveno govori o promjeni režima u Teheranu i nikako ne želi da rat izazove trajnije poremećaje u privredi svijeta zbog skoka cijena nafte i gasa, objašnjava Institut za nacionalne studije bezbjednosti (INSS) u Tel Avivu.
Izrael je, piše INSS, i dalje za još žešće udare na iranska vojno-bezbjednosna postrojenja i posebno podzemne centre za obogaćivanje uranijuma, sumnjajući da je Teheranu namjera proizvodnja nuklearnog oružja.
Cilj je i izazivanje pobune Kurda i drugih nacionalnih manjina, uz teritorijalno rastakanje Irana, poput ishoda ratova u Siriji, Libiji, Iraku 2003. godine.
Stručnjaci za geopolitiku i Bliski istok su u analizi u francuskom listu "Mond" ocijenili da ključno moćno oružano krilo teokratije u Teheranu kreće u rat odmazde i posebno udara na američke baze u susjednim arapskim državama izvoznicama nafte ne bi li one uticale na Trampa da okonča rat.
Ipak, američki udar na glavnu iransku luku za izvoz nafte na ostrvu Harg otvorio je nova pitanja šta smjera Vašington i da li je zamislivo da Amerikanci krenu i u kopnenu specijalnu operaciju uništenja glavnog skladišta iranskog obogaćenog uranijuma u Isfahanu.
Dosad se smatralo da je isključena bilo kakva kopnena vojna intervencija SAD i Izraela u ratu u Iranu.
To i dalje misle stručnjaci američkog centra "Džeopolitikal fjučers" (Geopolitical Futures), uz napomenu da je sad jasno da "američko-izraelska koalicija nije u stanju da postigne brzo okončanje ili presudni rasplet u sukobu".
Vazduhoplovna, pomorska, raketna, obavještajno-satelitska nadmoć Amerikanaca i Izraelaca je ogromna, ali je Teheran već ranije smislio taktiku da rat pretvori u sukob dugog iscrpljivanja, sučeljavanja s nekom kopnenom invazijom, kao i taktiku destabilizacije regiona, uz veliku decentralizaciju snaga i komandnih centara širom Irana.
Analitičari "Džeopolitikal fjučerza" objašnjavaju da su iranske snage bezbjednosti izgradile i veliku mrežu podzemnih tunela i skladišta za komandne centre, rakete, dronove i drugo naoružanje.
Za svjetski izvoz nafte u važan Persijski zaliv i posebno kroz moreuz Hormuz između Irana i Omana opasne su morske mine i vojna uporišta na iranskim obalama gerilskog tipa s dronovima.
Vašingtonu je najvažnije da spriječi Teheran, koji decenijama prijeti da će uništiti Izrael i koji ugrožava američke interese, da proizvede atomsku bombu, ali to kontroliše "država u državi" – islamska Iranska revolucionarna garda koja ima ekonomsku, političku i vojnu snagu.
Direktor GPF Džordž Fridman ocjenjuje da će SAD i Izrael jako teško, a možda uopšte neće uspjeti da "obogalje" Iransku revolucionarnu gardu, a time i da spriječe nastojanja da se Teheran domogne nuklearne bombe.
Stručnjak na Univerzitetu Harvard, bivši pomoćnik ministra odbrane SAD Kolin Kal, ocjenjuje da je zasad "u gustoj magli" politički cilj Trampovog rata u Iranu.
Američki predsjednik, navodi Kal u časopisu "Forin polisi", ušao je u rat bez međunarodne koalicije, bez saglasnosti UN i Kongresa SAD u Vašingtonu, uz neminovne posljedice po svjetski pravni poredak.
"Rat bez jasnog političkog cilja postaje cilj sam sebi", zaključuje on, reinterpretirajući klasika vojne teorije, pruskog generala Karla fon Klauzevica (1780–1831), koji je tvrdio da vojna akcija nikada nije sama sebi cilj, već mora služiti jasnoj političkoj svrsi.
Najpoznatija izreka Fon Klauzevica je da je "rat nastavak politike drugim sredstvima".
Bonus video:
