Amerika se okreće protiv Izraela

Ko se u Americi još sjeća Jicaka Rabina? Sigurno je da bi se malo ko mlađi od 40 godina sjetio hrabrog izraelskog premijera koji je težio miru s Palestincima. Njegovo ubistvo 1995. godine, koje je počinio izraelski ekstremista, podstaklo je zaokret zemlje udesno i označilo početak ere Benjamina Netanjahua. Ništa ne ukazuje na to da ta era slabi. Zato ne bi trebalo da bude nikakva misterija zašto su mlađi Amerikanci danas naklonjeni Palestincima, baš kao što su njihovi preci nekada bili naklonjeni Izraelu. Rabin je založio život za mir. Kako će istorija suditi Netanjahuu?

Promjena raspoloženja u SAD je, ipak, upadljiva. Šezdeset odsto Amerikanaca sada ima nepovoljan stav o Izraelu, prema istraživanju centra Pju. Što su mlađi, taj procenat je veći. Čak tri četvrtine onih od 18 do 29 godina više saosjeća s Palestincima nego s Izraelcima, pokazuje odvojeno istraživanje NBC-ja prošlog vikenda. Kako generacija bejbi-bumera nestaje, antiizraelski zaokret u Americi vjerovatno će se dodatno učvrstiti. Sve manje Amerikanaca vidi Izrael kao Davida koji se suprotstavlja Golijatu arapskog svijeta. Sve više ga povezuje s grubim militarizmom.

Postoji čak i ne zanemarljiva opasnost da Izrael uđe u sukob s predsjednikom Donaldom Trampom. U jednom trenutku Tramp će postići dogovor s iranskim režimom kako bi okončao operaciju "Epski bijes". Kakvi god bili njegovi obrisi, gotovo je sigurno da će Izrael biti protiv. Amerikanci su primijetili koliki je uticaj Netanjahu imao u uvjeravanju Trampa da je uopšte bila dobra ideja napasti Iran. Proizraelske grupe su uzalud potrošile mnogo političkog kredita optužujući one koji ukazuju na Netanjahuov uticaj da šire antisemitske stereotipe. Po toj logici, antisemiti bi bili milioni cionistički opredijeljenih Amerikanaca.

Da budemo jasni, isključivo je Tramp odgovoran što je Ameriku uvukao u ovaj rat iz hira. Ali, kako je objavio "Njujork tajms", najistaknutiji glas koji ga je nagovarao da krene u to bio je Netanjahuov. Različit stepen skepse ispoljili su i sami Trampovi savjetnici, uključujući državnog sekretara Marka Rubija, potpredsjednika Džej Di Vensa, direktora CIA Džona Retklifa i predsjedavajućeg Združenog generalštaba Dena Kejna. Netanjahu nije bio taj koji vuče konce. Ali njegova sposobnost da ubijedi Trampa bila je značajan faktor.

Drugi upečatljiv trend nepovoljan po Izrael vidi se među demokratama. Četrdeset od 47 demokratskih senatora prošle sedmice je glasalo za blokadu prodaje američkog oružja Izraelu. Prije samo nekoliko godina, demokrate su rado tražile novac od Američko-izraelskog komiteta za javne poslove (AIPAC), najmoćnijeg proizraelskog lobija u zemlji. AIPAC se i dalje predstavlja kao dvostranačka organizacija. Međutim, demokrate sada obećavaju da neće prihvatati ono što smatraju ukaljanim novcem.

Postoji čak i nezanemarljiva opasnost da Izrael uđe u sukob s Trampom, koji će u jednom trenutku postići dogovor s iranskim režimom kako bi okončao operaciju "Epski bijes". Kakvi god bili njegovi obrisi, gotovo je sigurno da će Izrael biti protiv

Predsjednički kandidati te stranke takođe se nadmeću u tome ko će se više udaljiti od Izraela. Tempo određuje Ram Emanuel, bivši gradonačelnik Čikaga, koji je obećao da će ukinuti američku godišnju subvenciju Izraelu od 3,8 milijardi dolara. Kako kaže, Izrael može da kupuje oružje po tržišnoj cijeni kao i svaki drugi saveznik. Ako bi Izrael prekršio ratna pravila, dodaje on, Amerika bi trebalo da uvede embargo. Druge demokrate prijete da će uskratiti prodaju čak i odbrambenog naoružanja, uključujući ono namijenjeno zaštitnoj Gvozdenoj kupoli Izraela.

Izuzev Bernija Sandersa, takva politika bi bila nezamisliva prije samo nekoliko godina. To što je Emanuelovo srednje ime "Izrael" i što je kratko bio civilni dobrovoljac u Izraelskim odbrambenim snagama samo dodatno potvrđuje taj zaokret. Ali Netanjahu sada žanje ono što je sam posijao. Kada je Emanuel 2009. bio šef kabineta Baraka Obame, Netanjahu ga je, prema navodima, nazvao "Jevrejinom koji mrzi samog sebe". Emanuelov grijeh bio je to što se protivio novim izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali.

Takve taktike su postavile temelje za današnji otpor. Netanjahuov sukob s Emanuelom pokazuje koliko su optužbe o takozvanoj dvostrukoj lojalnosti nedosljedne. Ko god nagovijesti da istaknuti američki Jevrejin ima veze i sa SAD i s Izraelom rizikuje da bude optužen za antisemitizam od strane AIPAC-a i drugih Netanjahuovih saveznika. Ali kada američki Jevrejin poput Emanuela zauzme drugačiji stav o američkim nacionalnim interesima, onda ga označavaju kao nelojalnog ili još gore. Demokrate, uključujući većinu jevrejskih senatora, sve više uočavaju takve dvostruke aršine. Mnoge takođe zabrinjava olako pozivanje na jednu od najsmrtonosnijih predrasuda u istoriji. Takva prekomjerna upotreba, ako išta, dodatno produbljuje razočarenje Amerike u Izrael.

Sljedeći čin biće Trampovi pokušaji da pronađe izlaz iz operacije "Epski bijes". Teško je vidjeti kako bi mogao postići sporazum između SAD i Irana koji bi bio znatno bolji od onog koji je Obama ispregovarao 2015. godine. Netanjahu je prekršio ustaljenu praksu obraćajući se Kongresu i tadašnji nuklearni sporazum između Irana i SAD nazvao "veoma lošim". Takođe je imao ulogu 2018. godine u uvjeravanju Trampa da se iz njega povuče.

Većina od procijenjenih 440 kilograma visoko obogaćenog uranijuma u Iranu - dovoljno za oko deset nuklearnih bombi - proizvedena je nakon toga. Tramp sada cilja na neograničenu obustavu obogaćivanja - za razliku od Obaminih 15 godina. Ali ako Trampov okvir ne uspije da obuzda iranski balistički raketni program i prekine veze Teherana s njegovim regionalnim saveznicima, Netanjahu će ga gotovo jednako snažno odbaciti.

I SAD i Izrael, u međuvremenu, kasnije ove godine očekuju izbori. Netanjahu je suviše politički vješt da bi rizikovao kampanju bez Trampove podrške. Ali Trampov instinkt za samoodržanjem vjerovatno će ga spriječiti da rizikuje velike američke gubitke slanjem kopnenih snaga u Iran. Netanjahuova dilema je, dakle, unaprijed određena. Jedino na šta može sa sigurnošću računati jeste da će onaj ko dođe poslije Trampa vjerovatno biti znatno manje naklonjen.

Komentar je objavljen u "Fajnenšl tajmsu"

Prevod: A. Š.