Pošto je već zašao duboko u treći mandat na čelu Kine, Si Đinping i dalje ostaje jedna od najzatvorenijih figura globalne politike, a o njegovim stavovima prema rivalima i partnerima zaključuje se na osnovu strogo kontrolisane koreografije njegovih javnih nastupa.
Međutim, iz privatnih sastanaka sa stranim liderima, zabilježenih u svjedočenjima onih koji su im prisustvovali, kao i iz ponekog slučajno uključenog mikrofona, izranja jasnija slika. To je slika lidera koji u Kini nema ozbiljnog rivala u borbi za vlast, koji se ne ustručava da drži lekcije manje moćnim liderima i koji nastupa kao vladar-filozof po uzoru na drevne kineske vladare, piše “Njujork tajms”.
List navodi da je Si, prema najmanje jednom svjedočenju, svoj sud o predsjedniku SAD Donaldu Trampu formirao još prije gotovo deceniju, te da je ta procjena od tada vjerovatno oblikovala njegov pristup svjetskim poslovima, uključujući način na koji će se ove sedmice odnositi prema Trampu u Pekingu.
Krajem 2016. godine, samo nekoliko sedmica nakon što je Tramp iznenadio svijet pobjedom na predsjedničkim izborima u SAD, Si se na samitu u Limi, u Peruu, posljednji put sastao sa predsjednikom Barakom Obamom. Prema riječima Bena Roudsa, tadašnjeg zamjenika savjetnika za nacionalnu bezbjednost u Obaminoj administraciji i jednog od prisutnih, Si je djelovao zbunjeno time kako su američki birači mogli da izaberu tako nekonvencionalnog kandidata.
Prema pisanju “Tajmsa”, Obama je pokušao da objasni Siju da je Trampov uspon znak ekonomskog nezadovoljstva u SAD, djelimično zbog gubitka radnih mjesta u proizvodnji koja su otišla u Kinu i krađe intelektualne svojine. Prema Roudsovom opisu, Siju se to objašnjenje nije dopalo. Spustio je olovku, prekrstio ruke i rekao: “Ako nezreli lider gurne svijet u haos, svijet će znati koga da okrivi.”
Analitičari ocjenjuju da će Si tokom dvodnevnih razgovora sa Trampom u Pekingu, koji počinju danas, nastojati da predstavi Kinu kao stabilnu i snažnu globalnu silu, ali i da bude dovoljno pomirljiv kako bi očuvao krhko trgovinsko primirje sa Trampom.
“Očekujem da će Si Trampu ukazati poštovanje, ali da mu neće laskati”, rekla je Suzan Širk, autorka knjige “Prekoračenje: Kako je Kina skrenula sa puta mirnog uspona”.
“Poruka o razlici u odnosu na Trampove jednostrane i remetilačke poteze biće jasna, ali neizgovorena”, dodala je.
Predavač: Kako se Si odnosi prema srednjim silama
Ako se prema Vašingtonu odnosi uz opreznu uzdržanost, Si će se manje ustezati pred srednjim silama poput Kanade i Britanije, ocjenjuje “Njujork tajms”.
Podsjeća da se Si 2022. godine, na kraju samita Grupe 20 u Indoneziji, suočio sa tadašnjim kanadskim premijerom Džastinom Trudoom i optužio ga da je medijima otkrio detalje njihovih razgovora od prethodnog dana. Napetu razmjenu između dvojice lidera, dok su stajali jedan blizu drugog i razgovarali preko prevodilaca, zabilježila je televizijska kamera.
“To nije bilo primjereno”, rekao je Si, uz usiljen osmijeh. “I razgovor nije tako vođen”, nastavio je, odmahujući glavom. Kazao je da su za produktivne razgovore potrebni iskrenost i poštovanje, a zatim, u prikrivenom upozorenju, dodao: “U suprotnom, teško je reći kakav će biti ishod.”
Trudo je pokušao da uzvrati da, prema kanadskim mjerilima, nije učinio ništa pogrešno i ponudio da se saglase da se ne slažu. Si ga je potom prekinuo i rekao: “Hajde prvo da stvorimo uslove”, prije nego što se rukovao s Trudoom i otišao.
Sa sadašnjim kanadskim liderom, premijerom Markom Karnijem, Si je pokušao da postavi pravila njihovog odnosa, poručivši da ne želi da bude kritikovan u javnosti.
Karni je rekao da mu je Si na nedavnom sastanku u Južnoj Koreji, prvom otkako je kanadski lider stupio na dužnost, kazao da sva pitanja treba da pokreće s njim nasamo. “Odlučio je da prvih nešto više od deset minuta posveti tome kako želi da izgleda njihova lična komunikacija”, rekao je Karni u martu.
Karni je Sijevu poruku sažeo ovako: “Bez iznenađenja. Ako vam je nešto zaista važno, budite jasni”, rekao je. Dodao je: “Mislim, nije to rekao baš tim riječima, ali tako sam ga razumio. Ne držite mi lekcije u javnosti. Iznesite mi pitanja direktno.”
Bajden je prepričao da mu je Si rekao kako demokratije „ne mogu opstati u 21. vijeku” jer zahtijevaju nacionalni konsenzus. "Teško je postići konsenzus, pa zato ne mogu držati korak s autokratijom, vlašću jednog čovjeka", rekao je navodno Si
Američki list navodi da Si, iako možda ne želi da njemu drže lekcije, nema problem da drugima iznese nezadovoljstvo. Kada se Kir Starmer u januaru sastao sa Sijem u Pekingu, britanski premijer je pokrenuo pitanje kinesko-japanskih odnosa, koji su na najnižem nivou posljednjih godina.
Si, koji je do tada tokom sastanka bio smiren, uznemirio se i rekao Starmeru da je za tenzije u potpunosti kriv Japan, kazale su dvije osobe upoznate sa tim razgovorom pod uslovom da ostanu anonimne.
Peking je pokrenuo kampanju pritiska na Tokio nakon što je japanska premijerka Sanae Takaiči rekla u parlamentu da bi Japan mogao vojno da odgovori ako Kina napadne Tajvan.
Filozof: Kako razgovara sa moćnicima
Komunistička partija Kine nastoji da legitimitet gradi predstavljajući se kao čuvar kineske civilizacije stare hiljadama godina. “Tajms” piše da Si tu tradiciju učvršćuje nastupajući poput nekog od drevnih kineskih vladara-filozofa, čije su dužnosti podrazumijevale primjenu konfučijanskih vrijednosti u upravljanju državom i vođenju državnih poslova.
“U kineskoj političkoj kulturi, od vrhovnog lidera se ne očekuje da se bavi svakodnevnim, praktičnim pitanjima”, rekla je Zoi Liju, viša saradnica u Savjetu za spoljne odnose. “On je ‘sin neba’ i očekuje se da se bavi filozofskim pitanjima.”
To ne samo da uvećava značaj vođe, već i pred zapadnim liderima koji se nadaju da će promijeniti ponašanje Pekinga naglašava veličinu kineske kulture.
To je Baraku Obami brzo postalo jasno tokom državne posjete Pekingu 2014. godine. Poslije duge privatne večere sa Sijem u ograđenom kompleksu kineskog rukovodstva poznatom kao Džongnanhaj, Obamini saradnici su očekivali da čuju da su dvojica lidera razgovarala o spornim pitanjima poput Južnog kineskog mora.
“Zapravo, vodili su neku vrstu duge rasprave o tome da li su individualistička društva i kolektivistička konfučijanska društva mogu biti spojiva”, rekao je Rouds, bivši Obamin savjetnik.
„Tajms“ piše da taj isti uzvišeni ton oblikuje i način na koji Si govori o političkim sistemima. Predsjednik Džo Bajden je prepričao da mu je Si rekao kako demokratije „ne mogu opstati u 21. vijeku” jer zahtijevaju nacionalni konsenzus. Bajden je rekao da mu je Si to objasnio riječima: „Teško je postići konsenzus, pa zato ne mogu držati korak s autokratijom, vlašću jednog čovjeka”.
Sijev osjećaj imperijalne veličine dva puta je zabilježen slučajno uključenim mikrofonom u razgovoru sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Dok se u Moskvi opraštao od ruskog lidera 2023, čulo se kako Si kaže: „Upravo sada se dešavaju promjene kakve nijesmo vidjeli 100 godina, a mi smo ti koji ih zajedno pokrećemo.”
Dvije godine kasnije, na vojnoj paradi u Pekingu, kamere su zabilježile kako Si i Putin razgovaraju o besmrtnosti i napretku biotehnologije.
„Moguće je da će u ovom vijeku ljudi moći da žive 150 godina”, čuje se kako Si govori.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA