Šta je "nezavisnost Tajvana" i da li je Tajvan već nezavisan?

Kineski lider Si Đinping rekao je danas predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donaldu Trampu da neslaganje u vezi sa Tajvanom može odvesti odnose na opasan put i da su "nezavisnost Tajvana" i mir u Tajvanskom moreuzu "nepomirljivi kao vatra i voda", piše danas agencija Rojters.

Rojters je napravio pregled pitanja i odgovora o tome šta znači izraz "nezavisnost Tajvana" i stavovi kineske, američke i tajvanske vlade.

Kakva je istorija Tajvana i kakav je njegov sadašnji formalni naziv?

Prepoznat kao Formoza, ovo ostrvo je bilo dom za autohtone ljude hiljadama godina, prije nego što su Holanđani i Španci kratko vladali njegovim djelovima u 1600-im godinama.

Kineska dinastija Ćing pripojila je Tajvan kao dio provincije Fudžian 1684. godine i tek 1885. godine proglasila ga za posebnu kinesku provinciju.

Nakon poraza Kine u ratu sa Japanom, Tajvan je postao japanska kolonija 1895. godine. Godine 1945, nakon završetka Drugog svjetskog rata, prešao je u ruke vlade Republike Kine.

Godine 1949, nakon što je bila poražena od strane komunističkih snaga Mao Cedunga, vlada Republike Kine je pobjegla i premjestila svoju preijstonicu na Tajvan, a "Republika Kina" ostaje formalni naziv ostrva.

Mao je osnovao Narodnu Republiku Kinu i tvrdio da je to jedina legitimna kineska vlada za cijelu Kinu, uključujući Tajvan, kao nasljednicu Republike Kine.

Koji je međunarodni status Tajvana i stav Kine?

Decenijama je i vlada Republike Kine u Tajpeju tvrdila da je ona legitimna kineska vlada, ali je 1971. godine Peking preuzeo kinesko sjedište u Ujedinjenim nacijama od Tajpeja.

Trenutno samo 12 zemalja održava formalne veze sa Tajpejom, uglavnom male razvijajuće zemlje poput Belizea i Tuvalua.

Većina glavnih zapadnih zemalja i saveznici SAD održavaju bliske neslužbene veze sa Tajvanom, priznajući pasoš Republike Kine i imajući de fakto ambasade u prijestonicama. Tajvanski državljani mogu slobodno putovati u većinu zemalja koristeći svoje tajvanske pasoše.

Kina kaže da neće odustati od upotrebe sile kako bi stavila Tajvan pod svoju kontrolu. Peking je ponudio Tajvanu model "jedna zemlja, dva sistema", sličan onom u Hongkongu, kojim se obećava visoki stepen autonomije, iako nijedna velika politička stranka na Tajvanu ne podržava taj model.

Istraživanja javnog mnjenja na Tajvanu su više puta pokazala da većina Tajvanca želi da zadrži trenutni status kvo u odnosima sa Kinom.

Kina takođe tvrdi da Rezolucija UN 2758, usvojena 1971. godine, znači da svijet zakonski priznaje da Tajvan pripada Kini. Ova rezolucija kaže da je Narodna Republika Kina jedina legitimna vlada Kine.

Vlada u Tajpeju kaže da je to besmislica jer rezolucija nije spomenula Tajvan niti njegov status. Prošle godine, američki Stejt department je rekao da Kina namjerno pogrešno interpretira rezoluciju kao dio šire "prisilne taktike da izoluje Tajvan od međunarodne zajednice".

Kakav je stav SAD-a

SAD su prekinule zvanične veze sa Tajpejom u korist Pekinga 1979. godine, ali su zakonski obavezane Zakonom o odnosima sa Tajvanom da obezbijede sredstva za odbranu ostrva. SAD zvanično ne zauzimaju stav o suverenitetu Tajvana prema politici "Jedna Kina".

Godine 2022. Stejt department je takođe dodao tekst o "Šest garancija", koje se odnose na šest bezbjednosnih garancija iz perioda administracije bivšeg predsjednika SAD Ronalda Regana, koje su SAD deklasifikovale 2020. godine.

Među garancijama datim 1982. godine, ali nikada prije formalno objavljenim, su izjave da SAD nisu postavile datum za završetak prodaje oružja Tajvanu, niti su se saglasile sa prethodnim konsultacijama sa Pekingom u vezi sa tim prodajama, niti su se saglasile da revidiraju Zakon o odnosima sa Tajvanom koji podržava američku politiku prema ostrvu.

Kina je više puta zahtijevala da SAD obustave prodaju oružja Tajvanu.

Da li je Tajvan već nezavisna zemlja?

Tajvan, čiji ljudi biraju svoje lidere i čija vlada kontroliše definisanu teritoriju sa sopstvenom vojskom, pasošem i valutom, uživa de fakto nezavisnost, iako to nije formalno priznato od strane većine zemalja.

Vlada Tajvana kaže da je "Republika Kina" suverena država i da Peking nema pravo da govori u njeno ime ili da je predstavlja, s obzirom da Narodna Republika Kina nema uticaja na izbor lidera Tajvana i nikada nije vladala Tajvanom.

Može li Tajvan proglasiti "Republiku Tajvan"?

To bi bilo vrlo teško i zahtijevalo bi odobrenje parlamenta za ustavne izmjene i zatim referendum, umjesto jednostavne izjave predsjednika Laja Čing-tea.

Bilo bi potrebno da najmanje 75 odsto zakonodavaca usvoji tu izmjenu, a trenutno vladajuća Demokratska napredna stranka (DPP) i glavna opoziciona stranka Kuomintang (KMT) imaju jednak broj poslaničkih mjesta.

DPP, koji je na vlasti od 2016. godine, nije pokušao da mijenja ustav. KMT snažno se protivi bilo kakvim pokušajima da se promijeni naziv "Republika Kina".

Šta predsjednik Tajvana kaže o nezavisnosti?

Kina prezire Laja i naziva ga "separatistom". Prije nego što je Laj izabran za predsjednika, davao je izjave o tome da je "praktičan radnik za nezavisnost Tajvana". Laj tvrdi da je jednostavno mislio da je Tajvan već nezavisna zemlja.

Od kada je preuzeo vlast 2024. godine, Laj je nekoliko puta rekao da "Republika Kina" i "Narodna Republika Kina" nisu "podređene jedna drugoj", što Peking tumači kao vjerovanje da su dvije zemlje odvojene, te da stoga podržava narativ o nezavisnosti.

Da li Kina ima pravni okvir za sprečavanje formalne nezavisnosti?

Godine 2005, kineski parlament, usvojio je Zakon protiv secesije koji daje zemlji pravnu osnovu za vojnu akciju protiv Tajvana ako on proglasi secesiju ili ako "mogućnosti za mirno ujedinjenje budu potpuno iscrpljene", ali zakon je nejasan i ne daje detalje.