“Kad dođu Amerikanci” više ne zvuči kao šala

Prije nekoliko dana, upravnica zgrade u kojoj se nalazi dopisništvo CNN-a u Havani pokucala je na naša vrata s hitnim zahtjevom: htjela je da joj kažemo da li ćemo dolaziti na posao tokom predstojeće američke invazije.

Intenzivna kampanja pritiska Vašingtona na Kubu snažno se osjeća u svakodnevnom životu. Zbog aktuelne američke naftne blokade, struja u našim kancelarijama nestaje po nekoliko puta dnevno. Produbljena ekonomska kriza znači da nema goriva za agregat u zgradi, pa čak ni toalet-papira u kupatilima. Svakog dana prolazim pored ogromne vještačke jelke u holu, koju niko nije ni pokušao da skloni.

Međutim, sada mi je upravnica zgrade rekla da je, po “naređenju odozgo” - kao i sve poslovne zgrade u gradu, i ova je u državnom vlasništvu - dobila zadatak da napravi plan za zgradu u slučaju imperijalističkog napada. Drugim riječima, američkog napada.

Kubanci već toliko dugo žive pod prijetnjom američke vojne akcije da je ona postala šala. “Cuando vienen los Americanos” - kad dođu Amerikanci - izraz je koji Kubanci, sa svojim prepoznatljivim crnim humorom, koriste da kažu kako će neki dugotrajni problem - a takvih je bezbroj - jednog dana biti riješen.

Sada izgleda da, na ovaj ili onaj način, Amerikanci zaista dolaze.

CIA dolazi na Kubu

Posjeta direktora CIA Džona Retklifa Havani ove sedmice, avionom koji nije bio baš tajan i na kojem su bila ispisana slova “Sjedinjene Američke Države”, duboko je šokirala mnoge Kubance i predstavlja do sada najjasniji znak da se tenzije približavaju kritičnoj tački.

Ako su SAD za kubansku vladu Imperija zla, onda je šef CIA, agencije koja je šezdesetih godina smišljala fantastične zavjere za ubistvo Fidela Kastra cigarama koje eksplodiraju i otrovanim ronilačkim odijelima, sam Lucifer.

Na Kubi postoje čitavi muzeji posvećeni zlokobnim nedjelima CIA protiv revolucije.

Na fotografijama koje je objavila CIA, sumorni šefovi kubanske obavještajne službe dočekuju svoje američke kolege u protokolarnoj vili, sa zavjesama navučenim na prozorima i dugačkim stolom neobično pretrpanim cvjetnim aranžmanima. Osim Retklifa, američkim obavještajcima su lica zamagljena kako bi se prikrio njihov identitet.

“To je vrhunac istorijske ironije”, kazao je Piter Kornblu, koautor knjige “Back Channel to Cuba: The Hidden History of Negotiations Between Washington and Havana”, komentarišući iznenadno pojavljivanje šefa američke obavještajne službe na ostrvu kojim upravljaju komunisti.

“Retklifova misija bila je da Kubi iznese ponudu ‘prihvati ili propadni’, koju navodno ne može da odbije. Politikolozi to nazivaju ‘diplomatijom potčinjavanja’”, kazao je Kornblu za CNN.

Kubanski zvaničnici su saopštili da su tokom posjete iznijeli argumente zašto njihovo ostrvo ne predstavlja prijetnju po SAD - osporavajući pravno obrazloženje Trampove administracije za naftnu blokadu koja je ostrvo gurnula u ekonomski sunovrat, navodi se u saopštenju kubanske vlade.

Ti argumenti, očigledno, nijesu imali odjeka. Retklif je optužio kubanske zvaničnike da na ostrvu omogućavaju rad ruskih i kineskih prislušnih stanica i da podrivaju američke interese u regionu, prema riječima američkih zvaničnika.

Ako su SAD posljednjih mjeseci prema Kubi primjenjivale pristup štapa i šargarepe - nudeći pomoć ili pribjegavajući ekonomskoj prinudi - čini se da šargarepe više nema u ponudi.

Samo nekoliko sati nakon što je Retklif napustio Havanu, procurila je vijest da američki savezni tužioci traže podizanje optužnice protiv bivšeg kubanskog predsjednika Raula Kastra, koji je zvanično u penziji, ali se na ostrvu i dalje naziva “vođom revolucije” i za koga se vjeruje da iz sjenke vuče konce.

Mnogi kubanski egzilanti u Majamiju pozdravili bi optužnicu protiv Kastra zbog njegove navodne uloge u obaranju dva aviona kubansko-američke egzilantske organizacije “Braća za spas” 1996. godine. Optužnica bi pripremila teren za moguće hapšenje i suđenje Kastru - kao što se u januaru dogodilo u Venecueli s kubanskim saveznikom Nikolasom Madurom.

Međutim, bilo kakav potez protiv Kastra, koji u junu puni 95 godina i sada teško hoda bez pomoći pratilaca i unuka tjelohranitelja, predstavljao bi konačnu eskalaciju već uzavrelih tenzija, vjerovatno vodeći ka prekidu diplomatskih odnosa - ako ne i otvorenom sukobu.

Kubanci se pripremaju za bitku

Nekoliko kubanskih zvaničnika mi je, usred glasina posljednjih sedmica o mogućoj optužnici protiv Kastra, reklo da bi takav razvoj događaja okončao pregovore i otvorio put za vojnu intervenciju, kojoj bi se, ako bude potrebno, suprotstavili po cijenu života.

“Spremni smo”, poručio je kubanski predsjednik Migel Dijas-Kanel na Prvi maj. “I to kažem s dubokim uvjerenjem koje sam podijelio sa svojom porodicom - da damo živote za revoluciju.”

Kubanski državni mediji objavili su snimke civila koji prolaze vojnu obuku u okviru onoga što je Fidel Kastro zamišljao kao “rat cijelog naroda”, u kojem bi Kubanci, naoružani od države, vodili gerilski rat iscrpljivanja protiv stranih osvajača.

Plan se oslanja na gerilsku borbu u stilu Vijetnama, a ne na sukob regularnih armija.

Na pojedinim objavljenim snimcima vide se vojnici kako izvode manevre sa sovjetskim oružjem starijim od njih samih. Na jednom snimku protivavionski top vuku volovi.

Uprkos tome što kubanskim oružanim snagama nedostaje moderno naoružanje, vojni istoričar Hal Klepak kazao je za CNN da bi vojska tog ostrva i dalje mogla da pruži tvrdokoran otpor američkom kopnenom napadu.

“Oni su pokazali, kao što smo iznova viđali tokom prirodnih katastrofa, da su sposobni da mobilišu stanovništvo, da su sposobni da izvedu ljude”, rekao je Klepak.

Stanovništvo u agoniji

Kako se uslovi na ostrvu pogoršavaju, a nestanci struje traju po cijeli dan, neki Kubanci kažu da bi makar sukob okončao njihovu dugotrajnu patnju.

Državne bolnice sada su lišene mnogih osnovnih ljekova, Kubanci se žale da im se hrana kvari u frižiderima tokom dugih isključenja struje, a smeće se gomila u gotovo svakom naselju na ostrvu.

Američka naftna blokada iscrpila je posljednje rezerve ostrva, saopštio je ove sedmice ministar energetike. Nove sankcije protiv kompanija koje posluju sa Kubom zaustavljaju većinu pomorskih isporuka ka ostrvu, čime se gotovo garantuje da će cijene hrane i glad još više rasti.

“Ako polovina nas umre, neka umre”, rekla mi je jedna žena tokom protesta zbog nestanaka struje u Havani ove sedmice, gdje su demonstranti toliko dugo lupali u lonce i šerpe da se čelik ulubio od udaraca. “Ali neka makar druga polovina živi u miru”, kazala je.

Uspješan američki napad koji bi srušio kubansku vladu mogao bi da pokrene talas političkih odmazdi, kazala je Ada Ferer, kubansko-američka istoričarka.

“Kada razmišljam o trenucima u kubanskoj istoriji u kojima je dolazilo do političkih promjena, kada su nepopularne vlade uklanjane ili su na ovaj ili onaj način padale, poslije toga je uvijek slijedilo nasilje”, kazala je za CNN.

Vlada ostrva savjetuje stanovništvu da se pripremi za moguće potrese.

Kubanska agencija za civilnu zaštitu ove sedmice je distribuirala “porodični vodič o tome kako postupati tokom hipotetičke vojne agresije na Kubu”, u kojem se, između ostalog, preporučuje priprema ranca sa namirnicama koje se ne kvare.

Moj komšija u Havani s podozrenjem je gledao na te preporuke.

“Govore nam da se pripremimo kao da dolazi uragan”, rekao mi je. “Ali nama je već svega ponestalo”.

Tekst je preuzet sa CNN-a

Prevod: N. B.