Svjetsko prvenstvo 2026: Mutne veze FIFA i SAD

U poznim godinama svog dugog života, Sep Blater više ne prepoznaje FIFA-u. Sa 90 godina, švajcarski bivši predsjednik svjetske fudbalske organizacije, koju je vodio od 1998. do 2015, na Svjetsko prvenstvo 2026. gleda sa velikim negodovanjem: „Sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, to prevazilazi sve granice!“

Za turnir koji će zajednički organizovati Sjedinjene Države, Kanada i Meksiko, Blaterov zemljak i rival Đani Infantino povećao je broj učesnika sa 32 reprezentacije. Kao rezultat toga, FIFA očekuje rekordne prihode: 13 milijardi dolara za ciklus 2023–2026.

Ali u Blaterovim očima postoji nešto još problematičnije. Za njega, „bromansa“ sadašnjeg predsjednika FIFA i američkog predsjednika Donalda Trampa od glasanja kojim je u junu 2018. dodijeljena organizacija Svjetskog prvenstva 2026, pokazuje da je „političko djelovanje FIFA, koje nije u skladu sa njenim statutom o obavezi neutralnosti organizacije, dostiglo vrhunac“. Uz Infantinovu pomoć, žalio se Blater, „Sjedinjene Države nijesu imale problema da se nametnu kao velika fudbalska sila“.

Da bi se bolje razumio uspon američke meke moći u svijetu fudbala, treba se vratiti više od 15 godina unazad. U Cirihu je 2. decembra 2010. Blater napetim glasom objavio pobjedu Katara nad SAD, sa 14 glasova prema osam u četvrtom krugu glasanja, za domaćina Svjetskog prvenstva 2022. Za američku delegaciju to je bila izdaja i uvreda.

„Katar je kupio glasove”

„Vjerovali smo da imamo najbolju kandidaturu, ali nismo izabrani. Pravila koja su tada bila na snazi nijesu bila osmišljena tako da omoguće najpravedniji mogući proces“, rekao je Sunil Gulati, bivši predsjednik Fudbalskog saveza SAD od 2006. do 2018, francuskim istražnim sudijama 2021. godine, tokom francuske istrage o sumnjama na korupciju prilikom dodjele Svjetskog prvenstva Kataru. „Ta pravila su ostavljala relativno širok prostor u okviru kojeg smo našu kandidaturu vodili veoma časno i umjereno. Ostavljala su i veoma veliki prostor za djelovanje mimo pravila“, dodao je.

U očima Amerikanaca, Blaterova FIFA bila je neoprostiva, kriva što je dozvolila da na članove njenog izvršnog komiteta utiču katarski interesi. Tako je rođena „Katargejt“ afera, koja je označila početak kraja Blaterove vladavine.

„Katar je kupio glasove“, kaže Blater sada, kao da zaboravlja da je i sam 2008. godine dao odobrenje za kandidaturu te zalivske mikrodržave, tokom sastanka sa Hamadom bin Kalifom Al Tanijem. Tu tvrdnju odbacio je jedan zvaničnik katarske vlade, koji je u saopštenju poslatom listu „Mond“ 25. maja naveo da komentari „bivšeg predsjednika FIFA, koji je sramno suspendovan iz fudbala nakon ozbiljnih optužbi za korupciju tokom njegovog mandata (...) nijesu ništa drugo do providan pokušaj da ostane relevantan uoči još jednog Svjetskog prvenstva“.

Prema Blateru, „prećutni dogovor unutar izvršnog komiteta FIFA o paketu Rusija–Sjedinjene Države za svjetska prvenstva 2018. i 2022.“ srušen je zbog „francuskog uticaja Nikole Sarkozija i Mišela Platinija na odluku“ 2010. godine - što je aluzija na sada već ozloglašeni ručak u Jelisejskoj palati 23. novembra 2010, koji je okupio francuskog predsjednika, predsjednika Unije evropskih fudbalskih asocijacija (UEFA) i katarskog emira. Taj sastanak je kasnije pao u sjenku ozbiljnih sumnji u dosluh i aranžmane po principu usluga za uslugu, koji su i dalje u središtu istrage francuskog pravosuđa. Platini je pred francuskim istražiteljima odbacio Blaterove optužbe i priznao da je u početku razmatrao da glasa za SAD, prije nego što je na kraju podržao Katar.

Kada ga je krajem 2017. ispitivalo francusko Nacionalno finansijsko tužilaštvo, bivši kapiten francuske reprezentacije priznao je da je „kao predsjednik UEFA učinio sve“ da odvrati SAD od kandidature za domaćina Svjetskog prvenstva 2018. i da ih podstakne da se umjesto toga kandiduju za turnir 2022. godine. „Poslije glasanja, u neformalnom razgovoru istog dana, Blater mi je rekao da je glasao za Australiju, zatim Japan, Sjedinjene Države i na kraju Katar, jer je, kako je sam rekao, želio ‘da bude uz pobjednika’. (...) To je svijet lažova. Trebalo je i ja da kažem da sam glasao za Sjedinjene Države, pa mi niko ne bi pravio probleme“, insistirao je Platini. Blater je to negirao, tvrdeći da je podržavao SAD „do samog kraja“.

Pozamašni FIFA bonusi

Da bi obnovilo ugled, rukovodstvo FIFA je tokom 2010-ih pokušavalo da stvori privid da želi da rasvijetli ono što jedan bivši zvaničnik sada naziva „neopravdanim glasanjem za Katar“. Majklu Garsiji, bivšem američkom tužiocu za Južni okrug Njujorka i nekadašnjem članu administracije Džordža V. Buša, FIFA je tada povjerila zadatak da istraži zakulisne okolnosti katarske pobjede. Pošto je obećao da će sve razotkriti, u decembru 2014. podnio je ostavku podigavši veliku prašinu, zgrožen sažetkom svog izvještaja koji je pripremio njemački pravnik Hans-Joakim Ekert, tadašnji predsjednik sudskog vijeća Etičkog komiteta FIFA. U dokumentu od 42 strane, Ekert je ukazao na neke sporne elemente, ali „veoma ograničenog obima“, pa stoga nedovoljne da dovedu u pitanje dodjelu Svjetskog prvenstva 2022. Kataru.

Pritisnut uza zid u toj uzavreloj atmosferi, Blaterov najuži krug već je tada razmatrao mogućnost da Svjetsko prvenstvo 2026. bude dodijeljeno SAD, članici Konfederacije fudbalskih saveza Sjeverne i Centralne Amerike i Kariba (CONCACAF). Iza kulisa, marketinško odjeljenje FIFA počelo je, više od decenije prije turnira, da radi na obezbjeđivanju ugovora kojima bi tri sjevernoameričke televizijske mreže - Bell Media (CTV), Fox i NBC - dobile prava prenosa Svjetskog prvenstva 2026.

Prema sudskim dokumentima u koje je „Mond“ imao uvid, pregovori su zaključeni 2014. i 2015. godine. Za FIFA, ishod su bili unosni bonusi, odnosno „doprinosi zemlje domaćina“ - 182 miliona dolara od Foxa, 115 miliona dolara od NBC-a i pet miliona kanadskih dolara od CTV-a - koje su sjevernoamerički emiteri trebalo da plate ukoliko SAD i Kanada budu izabrane za domaćine turnira 2026, što će biti formalizovano u junu 2018. „Njujork tajms“ je 24. maja otkrio da je FIFA još 2014. produžila ugovor za izdanje 2026. sa Foxom, koji je već imao prava prenosa za svjetska prvenstva 2018. i 2022, i to bez raspisivanja tendera. Tri televizijske mreže nijesu odgovorile na pitanja „Monda“.

Kroz te klauzule o isplati bonusa, Blaterova FIFA je samo zadržala mehanizam koji je već u novembru 2010. nametnula Al Džaziri Sport. Katarska televizija pristala je da plati dodatnih 100 miliona dolara krovnoj organizaciji ukoliko emiratska država bogata gasom bude izabrana za domaćina Svjetskog prvenstva 2022, kako je bilo predviđeno ugovorom koji je posebno zanimljiv francuskom pravosuđu. Pred francuskim sudijama, Infantino je 2021. takođe potvrdio postojanje bonusa koje su sjevernoamerički emiteri plaćali FIFA ukoliko bi se „Kup održao u Sjevernoj Americi“. „U budućnosti moramo razdvojiti komercijalne pregovore od glasanja i takvi ugovori ne smiju biti zaključivani prije glasanja“, priznao je sadašnji predsjednik FIFA.

Prema riječima advokata FIFA koji je u decembru 2015. pozvan da svjedoči pred Kancelarijom državnog tužioca Švajcarske, sporazum postignut sa sjevernoameričkim emiterima „tada je značio da će Svjetsko prvenstvo 2026. biti održano u Sjedinjenim Državama“. Po njegovom mišljenju, „utakmica je već bila odlučena“ i prije nego što je na Kongresu FIFA u junu 2018. održano glasanje o domaćinu turnira. „Svi se pripremaju za turnir 2026, koji će biti održan u Sjedinjenim Državama“, govorio je Niklas Erikson, direktor televizijskog odjeljenja FIFA, interno još 2014. godine, na osnovu svojih razgovora sa „Blaterovim klanom“.

Skandal FIFAgejt

Dok je Blaterova FIFA, opsjednuta komercijalnim interesima, utirala put da SAD postanu budući domaćin Svjetskog prvenstva 2026, pravosudna oluja iz Njujorka gurnula je krovnu fudbalsku organizaciju u najdublju moralnu i političku krizu u njenoj istoriji.

U zoru 27. maja 2015. švajcarska policija je, na zahtjev američkih vlasti, u hotelu Baur au Lak u Cirihu uhapsila sedam funkcionera FIFA radi njihovog izručenja SAD. Tako je počela afera poznata kao „FIFAgejt“.

Na meti Ministarstva pravde SAD i tužilaca iz Istočnog okruga Njujorka našlo se 14 osoba, među kojima i devet zvaničnika povezanih sa FIFA, optuženih za „udruživanje radi reketiranja, elektronske prevare i pranje novca“. Istraga je otkrila da je od 1991. godine isplaćeno 150 miliona dolara mita osobama umiješanim u aferu „kako bi se obezbijedila unosna medijska i marketinška prava za međunarodne fudbalske turnire“.

U korijenu ove velike akcije nalazile su se dojave i snimci koje je američkim istražiteljima dostavio uzbunjivač Čak Blejzer. Ovaj Amerikanac, bivši generalni sekretar CONCACAF-a, optužen za poreske prevare i korupciju, postao je glavni doušnik FBI-ja. Informacije koje je pružio navele su američke vlasti da istraže i dodjelu svjetskih prvenstava 1998, 2010, 2018. i 2022. godine.

Istog dana, 27. maja 2015, po nalogu suda izvršen je pretres sjedišta FIFA u Cirihu, ovog puta u okviru istrage koju je vodilo Državno tužilaštvo Švajcarske o aferi „Katargejt“. Kula od karata počela je ubrzano da se ruši.

Iako je 29. maja izabran za peti mandat na čelu FIFA, 79-godišnji Blater je već 2. juna bio primoran da se „odrekne mandata“, pod pritiskom ljudi iz svog najbližeg okruženja i advokata američke kancelarije Kvin Emanuel, koja je zastupala interese međunarodne federacije.

„Da bi FIFA preživjela i da je američke vlasti ne bi posmatrale kao kriminalnu organizaciju, morala je da sarađuje, da preko svojih američkih advokata sprovodi interne istrage, a Blater je morao da ode“, prisjetio se jedan pravosudni izvor.

Infantino dolazi na vlast

U mjesecima nakon racije u hotelu Baur au Lak događaji su se odvijali munjevito. Izraziti favorit da naslijedi Blatera, tadašnji predsjednik UEFA Mišel Platini, pao je zbog starog slučaja: navodno sumnjive isplate od dva miliona švajcarskih franaka, odnosno 1,6 miliona eura po tadašnjem kursu, koju je Blaterova FIFA izvršila u februaru 2011.

U jesen 2015, suspenzije Platinija i Blatera koje je izrekao Etički komitet FIFA podstakle su ambicije čovjeka koji je tada bio generalni sekretar UEFA: Infantina, Platinijeve desne ruke. Kao čovjek iz sjenke, djelovalo je da su mu vrata za napredovanje zatvorena zbog očekivane izborne pobjede njegovog francuskog šefa.

Kako je Platini nailazio na prepreke, Infantino je objavio kandidaturu, uz zakulisnu podršku kuvajtskog šeika Ahmada al-Fahada al-Sabaha, koji je imao bliske veze sa SAD, i krenuo po svijetu da prikuplja glasove, koristeći ratnu kasu UEFA. Čak i prije nego što je zvanično objavio kandidaturu, Infantino je, prema našim izvorima, u oktobru 2015. dva puta putovao u Njujork. S kojim ciljem? Nikada nije objasnio svoje motive. Preko FIFA i dalje odbacuje „neosnovane tvrdnje“ njemačkog lista „Zidojče cajtung“ o navodnom „velikom dogovoru“ između njega i SAD.

Prema tom listu, Infantina su tada ispitivale američke vlasti u pokušaju da dobije „imunitet“ zbog spornog televizijskog ugovora koji je 2006. u ime UEFA potpisan sa ofšor kompanijom u vlasništvu biznismena koje su vlasti u Njujorku u međuvremenu optužile. „Panamski papiri“ su taj ugovor otkrili 2016.

Prema informacijama do kojih je došao „Mond“, Infantino je putovao i u Majami, gdje mu je Sem Gandi, američki pravni savjetnik CONCACAF-a, organizovao večeru u okviru njegove izborne kampanje. Nakon tog događaja, nekoliko srednjoameričkih federacija javno je objavilo podršku Infantinu. „Infantinov problem bio je da pronađe podršku van Evrope“, prisjetila se osoba upoznata sa slučajem.

Prema istom izvoru, Infantino je uoči izbornog kongresa FIFA, zakazanog za 26. februar 2016, „želio podršku američke federacije“. Zato je nekoliko dana prije glasanja otputovao u Njujork. „Ali poslije operacije u Baur au Laku, SAD nijesu bile naročito popularne među članovima FIFA, a značajna podrška zahtjevnih Amerikanaca ne bi bila dobra stvar za Infantina“, rekao je jedan američki pravosudni izvor. „Bio je iznerviran i nikada nije zaista razumio zašto ga SAD nijesu zvanično podržale.“

Dan prije kongresa, u hotelu Baur au Lak, Infantino se sastao sa Gulatijem, koji je u prvom krugu podržavao drugog kandidata, jordanskog princa Alija bin al Huseina. Njih dvojica su se dogovorila da Amerikanci u drugom krugu glasanja stanu iza evropskog kandidata. Na dan glasanja Gulati je ispunio dogovor i, zajedno sa Gandijem i predsjednikom Kanadskog fudbalskog saveza Viktorom Montanjanijem, radio u sali kako bi ubijedio predstavnike CONCACAF-a, kao i nekoliko afričkih i okeanijskih zvaničnika, da glasaju za Infantina.

„Ključno je bilo uvjeriti glasače da će sa Đanijem dobiti više finansiranja i novca kroz razvojne programe“, rekao je jedan američki posmatrač tih zakulisnih manevara. U drugom krugu Infantino je izabran za predsjednika FIFA, pobijedivši šeika Salmana al Kalifu iz Bahreina, moćnog predsjednika Azijske fudbalske konfederacije.

„Sjedinjene Države su pomogle Infantinu da bude izabran“, kaže sada Blater.

Kancelarija u Tramp kuli

Godine 2020. ofanziva šarma nastavljena je Infantinovom posjetom sjedištu američkog Ministarstva pravde i sastankom sa državnim tužiocem Vilijamom Barom, u okviru „saradnje“ između FIFA i američkih pravosudnih vlasti. Iste godine, tužilac SAD za Istočni okrug Njujorka zvanično je optužio trojicu bivših južnoameričkih članova izvršnog komiteta FIFA da su u decembru 2010. primili „mito i provizije“ u korist Katara. Ministarstvo pravde SAD je 2021. dodijelilo FIFA status „žrtve“ i njenoj fondaciji odobrilo 201 milion dolara odštete zbog „nezakonito pribavljenih sredstava“ bivših zvaničnika u okviru skandala „FIFAgejt“.

Prisnije veze između organizacije koju sada vodi Infantino i SAD postale su očigledne kada je Loreta Linč, državna tužiteljka SAD od 2015. do 2017. i oštra kritičarka Blaterovog režima tokom skandala „FIFAgejt“, učestvovala kao govornica na nekoliko samita koje je FIFA organizovala 2020. i 2023. godine. Zbližavanje je kulminiralo 2024, za vrijeme predsjedništva Džoa Bajdena, kada je FIFA otvorila nove kancelarije svog odjeljenja za pravne poslove i usklađenost u Majamiju na Floridi, u blizini sjedišta CONCACAF-a, kojim od 2016. predsjedava Viktor Montanjani, dugogodišnji Infantinov saveznik. Kancelarije su takođe udaljene svega sat vožnje od Trampove rezidencije Mar-a-Lago na Floridi. Godinu kasnije, FIFA će čak kupiti prostor u Tramp kuli u Njujorku.

Na početku mandata, glavni Infantinov cilj bio je da popravi svoj imidž reformatora posvećenog „transparentnosti“ kroz proces dodjele Svjetskog prvenstva 2026. FIFA više nije smjela sebi da dozvoli greške nakon kontroverzi i sumnji u korupciju koje su obilježile uspješnu kandidaturu Katara za prvenstvo 2022. Od tada domaćine Svjetskog prvenstva 2026. više neće birati dvadesetak članova izvršnog komiteta organizacije, već 211 nacionalnih saveza koji su članovi FIFA. Glasanje je zakazano za 13. jun 2018. u Moskvi, a glas svake zemlje trebalo je da bude javno objavljen. Tu odluku donio je Savjet FIFA tri mjeseca ranije.

Promjena strategije

Godine 2017. pojavile su se dvije kandidature: jedna marokanska i jedna sjevernoameričke trojke koja se sasatoji od SAD, Meksika i Kanade. Još uzdrmani porazom od Katara, Amerikanci su promijenili strategiju. „Godine 2010. nastupili smo sami i izgubili“, rekao je jedan pristalica sjevernoameričke kandidature. „Imali smo stotine stadiona koji su mogli da ispune uslove za utakmice FIFA. Imali smo infrastrukturu, aerodrome, hotele. Ali odluka da se udružimo sa Kanadom i Meksikom trebalo je da pokaže osjećaj jedinstva, solidarnosti među susjedima. Bio je to način da se pokaže da su Sjedinjene Države sposobne da sarađuju sa drugima. Takva slika mogla je da ubijedi glasače iz manjih zemalja.“

Prema Gulatiju, „promjena glasačkog tijela, kao i niza pravila za kandidature“, uvjerila je SAD da ponovo uđu u trku. „Jedini razlog zbog kojeg su Sjedinjene Države ponovo ušle u trku jeste to što smo imali povjerenja u sposobnost nove FIFA da uspostavi otvoren, transparentan, pošten i pravedan proces izbora domaćina“, dodala je jedna uticajna ličnost iz američkog sporta.

Dok je kampanja za sjevernoamerički trio bila „tijesna, intenzivna i gotovo vojnička“, prisjetio se isti izvor, kriterijumi ocjenjivanja koje je nametnula FIFA izazvali su bijes Marokanaca. „FIFA je istakla kriterijume komercijalnih prihoda (30 odsto konačne ocjene) kako bi favorizovala američku kandidaturu. Infantino je svom snagom tajno podržao zajedničku kandidaturu“, požalio se jedan visoki predstavnik marokanskog kandidacionog odbora.

„Amerika je morala da dobije Svjetsko prvenstvo. Infantino je gurao američku kandidaturu“, rekao je Blater. U saopštenju, FIFA je tvrdila da je „proces kandidature za Svjetsko prvenstvo 2026. postavio novi standard transparentnosti i rigoroznosti. Svaka sugestija o dosluhu u vezi s postupkom kandidature jednostavno je apsurdna“.

„Između 2016. i 2018. Infantino je bio veoma zainteresovan za sjevernoameričku kandidaturu iz komercijalnog ugla“, priznao je bivši saradnik predsjednika FIFA. „Njegov glavni kriterijum bio je maksimiziranje prihoda FIFA od prodaje ulaznica, stadiona, sponzorstava i prava prenosa. Sjedinjene Države su komercijalna sila. Za Đanija je važan samo novac, ništa osim novca.“ Formiranje evaluacione radne grupe međunarodne federacije, u kojoj su bili visoki članovi njene administracije, takođe je doživljeno kao Infantinov manevar da oslabi marokansku kandidaturu.

„Nije bilo nikakvog ‘dogovora’ iza zatvorenih vrata, niti je odluka da se ovo Svjetsko prvenstvo dodijeli Sjevernoj Americi proistekla iz želje predsjednika FIFA. Infantino se nikada nije miješao, nikoga nije podržao niti zauzeo stranu - ostao je neutralan“, insistirala je osoba uključena u sjevernoameričku kampanju, tvrdeći da je zajednička kandidatura jednostavno bila „najbolja“.

Brisanje političkih granica

Iako se Tramp, koji je tada služio prvi mandat u Bijeloj kući, nije direktno uključio u kampanju, proces dodjele ipak je obilježila njegova bučna intervencija. U tvitu od 27. aprila 2018. zaprijetio je: „SAD su, zajedno sa Kanadom i Meksikom, pripremile SNAŽNU kandidaturu za Svjetsko prvenstvo 2026. Bila bi šteta da zemlje koje uvijek podržavamo lobiraju protiv američke kandidature. Zašto bismo podržavali te zemlje kada one ne podržavaju nas, uključujući i u Ujedinjenim nacijama?“ Jedan marokanski analitičar je, gledajući unazad, primijetio: „Pošto je glasanje u FIFA bilo javno, Sjedinjene Države su shvatile da moraju da prijete.“

U Moskvi je 13. juna 2018. presuda bila jasna. Maroko, koji je FIFA ocijenila slabije od zajedničke kandidature tri zemlje i čije su komercijalne ambicije bile upola manje od konkurentskih, peti put je poražen u glasanju za domaćina Svjetskog prvenstva. Kraljevina je pretrpjela težak poraz od sjevernoameričkog trija - 134 glasa prema 65. Na bini moskovskog Ekspocentra Infantino je slavio: tom američkom pobjedom FIFA je osvojila premiju. „Nisam zabrinut zbog bilo kakvog političkog miješanja. Mislim da niko ne može preuzeti FIFA, FIFA pripada fudbalu i članicama FIFA“, odbacio je primjedbe kada su ga pitali za Trampov tvit.

Sjedeći na gomili zlata, šef svjetskog fudbala nastavio je da njeguje bliskost sa američkim predsjednikom uoči Svjetskog prvenstva 2026. Infantino se posebno oslanjao na svog savjetnika Karlosa Kordeira, koji nije odgovorio na zahtjeve „Monda“ za komentar, bivšeg predsjednika Fudbalskog saveza SAD od 2018. do 2020. i savjetnika radne grupe Bijele kuće povezane sa turnirom. Infantino i Tramp često su se sastajali u Ovalnoj sobi. Jednom prilikom, u avgustu 2018, američki predsjednik je pred novinarima zamahao crvenim kartonom.

U januaru 2025. nasmijani Infantino prisustvovao je Trampovoj inauguraciji u Vašingtonu. „Na svim nivoima dolazi do brisanja političkih granica. Kako je moguće da predsjednik FIFA prisustvuje toj inauguraciji?“, uzviknula je jedna uticajna ličnost iz svjetskog fudbala. Nastojanja predsjednika FIFA da se dodvori američkim vlastima - nakon što je Maroku, kao utješnu nagradu, dodijelio zajedničku organizaciju Svjetskog prvenstva 2030. sa Španijom i Portugalom - nastavljena su dodjelom Svjetskog prvenstva 2034. Saudijskoj Arabiji Mohameda bin Salmana, čvrstog saveznika SAD tokom glasanja 2018. godine.

„Bromansa“ između Trampa i Infantina dostigla je vrhunac u decembru 2025, kada je američkom predsjedniku, tokom globalno prenošene ceremonije žrijeba za Svjetsko prvenstvo 2026, dodijeljena kontroverzna FIFA „nagrada za mir“. Konsultant Piter Hargitaj, bivši Blaterov savjetnik, rekao je da se Infantino „u svom odnosu sa Trampom rukovodi isključivo oportunističkim ličnim interesom koji, čini se, uvijek ima i novčanu komponentu“.

„Svjetsko prvenstvo nije politički događaj i ne smije to postati“, tvrdio je Infantino za „Mond“ 2018. Čini se da je predsjednik FIFA zaboravio to obećanje, dok se sprema da sa svojim prijateljem Trampom organizuje najpolitičkije Svjetsko prvenstvo u istoriji.

Prevod:N.B.