Pobjeda koju Iranci ne osjećaju

Kada je iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči ove sedmice objavio privremeni sporazum o okončanju rata sa SAD, proglasio je svoju zemlju pobjednikom. Mnogim Irancima, međutim, to ne djeluje tako.

Više od tri mjeseca američkih i izraelskih vazdušnih udara, kao i blokada iranskih luka, donijeli su novu patnju narodu koji se već godinama muči pod teretom sankcija, piše Rojters.

Iako je rat završen - zasad - Iranci i dalje pažljivo paze na troškove. I među pristalicama i među protivnicima Islamske Republike malo je onih koji vjeruju da će uskoro biti bolje.

Neki smatraju da bi ekonomsko nezadovoljstvo moglo pokrenuti nove talase protesta protiv vlasti. Drugi očekuju novu represiju, sličnu krvavom gušenju posljednjeg talasa masovnih demonstracija u januaru.

A pošto je svaki trajniji sporazum odložen za dalje pregovore, među njima je malo izvjesnosti da će dogovor čiji je cilj okončanje rata preživjeti ljeto.

“Mislim da je 99 odsto ljudi u režimu pukog preživljavanja i da žive od danas do sjutra. Ne mislim da iko više ima ikakve nade. Ne mislim da iko ima bilo kakvu predstavu o tome kako bi budućnost mogla izgledati”, rekao je Amir (34), vlasnik kompanije za medijsku produkciju iz Isfahana, u centralnom Iranu.

Rojters je kontaktirao sa Irancima putem aplikacije za razmjenu poruka kako bi mogli slobodno da govore, ali Amir i drugi nijesu željeli da budu u potpunosti identifikovani iz straha da bi mogli naljutiti vlasti. Neki od drugih sagovornika, intervjuisanih pred kamerom u Teheranu, ipak su dali puna imena.

“Iz dana u dan situacija ljudi, njihova egzistencija, postajala je sve gora, a ne bolja. Pitajte sada bilo koga: ko bi mogao reći ‘zadovoljan sam’?”, kazao je Mehdi Sabahi, govoreći pred kamerom u blizini ogromnog portreta kojim se oplakuje pokojni iranski vrhovni vođa Ali Hamenei, ubijen prvog dana rata.

Islamska Republika neće uskoro nigdje otići. Ako je ranije bila duboko ukorijenjena, sada je deset puta ukorjenjenija. Svaka nada u reforme ili bilo kakve promjene praktično je nestala

Taj sumorni pogled ne dijele tvrdokorne pristalice vladajućeg sistema Islamske Republike, koje rat predstavljaju kao pobjedu, a iransku naciju kao prkosnu i jedinstvenu, iako neki od njih kažu da je Iran trebalo da traži bolje uslove.

“Nije da smo naročito zadovoljni ovim dokumentom koji smo dobili. Naš narod želi više od ovoga i moramo biti svjesni da je takvo raspoloženje javnosti”, rekao je Said Ajorlu, izvršni direktor dnevnog lista “Sobh-e No”.

“Nemojte misliti da je naš narod umoran, da smo klonuli i spremni na predaju. Ne, naš stav je pobjednički.”

Vlasnik jednog kafića u Teheranu, koji je za sebe rekao da nije ni pristalica ni protivnik iranskog teokratskog vladajućeg sistema, kazao je da vjeruje da će i Izrael i američki predsjednik Donald Tramp željeti ponovo da bombarduju Iran.

“Ovaj sporazum koji se finalizuje ne djeluje mi naročito zanimljivo. Ne izgleda kao nešto što će dugo potrajati”, rekao je putem aplikacije za razmjenu poruka.

Kao i većina ljudi s kojima je Rojters razgovarao, snažno je osjećao pad životnog standarda, opisujući kako ljudi smanjuju potrošnju sve češćim persijskim izrazom: “Navikli smo da nam trpeza bude manja.”

“Sve je postalo gore i višestruko skuplje”, rekla je 25-godišnja studentkinja iz Teherana, dodajući da ona i njeni prijatelji više ne mogu sebi da priušte ni sastajanje po kafićima.

Strah od novog talasa represije

Rojters piše da je zabrinutost zbog nove represije vlasti posebno izražena u regionima u kojima žive iranske etničke manjine, gdje je gušenje prethodnih talasa protesta često bilo najsmrtonosnije.

Trojica muškaraca koji žive u Kurdistanu, na zapadu Irana, rekli su da ih rat nije samo dodatno osiromašio, već je doveo i do veće represije ili nesigurnosti.

“Ostavljanje režima u ovakvom stanju samo jača represivne institucije”, rekao je jedan od sagovornika, koji ima 40 godina.

On smatra da će krvoproliće iz januara na neko vrijeme obeshrabriti nove proteste, ali da će ekonomske teškoće uskoro ponovo dovesti do izbijanja demonstracija.

Priče s početka rata da će SAD pokušati da podstaknu oružanu pobunu Kurda protiv Islamske Republike dodatno su pogoršale situaciju u regionu, rekao je drugi sagovornik, 25-godišnji student.

“Rat Kurdima nije donio ništa osim novih problema”, rekao je.

Ljudi izvan područja u kojima žive etničke manjine takođe su rekli da bi sukob mogao potkopati izglede za veće političke slobode.

Iranski vladajući establišment nastojao je da dominira ulicama od početka rata, preplavljujući centre gradova i mjesta pristalicama koje organizuju skupove ili komemoracije za poginule lidere.

Amir, vlasnik medijske kompanije iz Isfahana, rekao je da je njihovo prisustvo stalni podsjetnik na to koliko se država miješa u svakodnevni život.

“Islamska Republika neće uskoro nigdje otići. Ako je ranije bila duboko ukorijenjena, sada je deset puta ukorjenjenija. Svaka nada u reforme ili bilo kakve promjene praktično je nestala”, rekao je.