Bježali iz zgrada koje su se ljuljale i pucale

Strahuje se da bi broj poginulih mogao dostići hiljade nakon što su dva snažna zemljotresa razorila djelove Karakasa i okolnih priobalnih gradova, rušeći zgrade i ostavljajući stanovnike zarobljene pod ruševinama. Jedan od potresa bio je najjači koji je Venecuelu pogodio za više od jednog vijeka, a nakon njega uslijedili su snažni naknadni udari.

Kada se u srijedu zatresla sjeverna obala Venecuele, stanovnici Karakasa istrčali su na ulice iz zgrada koje su se ljuljale i pucale.

„Bilo je užasno. Imao sam osjećaj kao da se kuća pomjera u drugačijem ritmu od zemlje. Morao sam da iznesem majku. Bila je paralisana od straha“, rekao je reporteru „Gardijana“ 18-godišnji Sebastijan Rodriges, čija porodica vodi radnju u Centro Plazi, brutalističkom tržnom centru u imućnom kvartu Los Palos Grandes.

Robusna konstrukcija tržnog centra od armiranog betona, arhitektonskog dragulja izgrađenog na vrhuncu venecuelanskog naftnog buma sedamdesetih godina, izgleda da je prošla bez većih oštećenja, ali je okolno područje znatno teže stradalo, prenio je „Gardijan“.

U Los Palos Grandes i susjednoj Altamiri srušile su se najmanje tri zgrade u zemljotresima jačine 7,2 i 7,5 stepeni, koji su uslijedili jedan za drugim ubrzo poslije 18 časova po lokalnom vremenu.

Katastrofa je pogodila zemlju koja se već godinama nosi s ekonomskim previranjima, zbog kojih je veliki dio njene infrastrukture postao krhak, što dodatno otežava spasilačke akcije i obnovu.

Kako se spuštala noć, spasioci, volonteri i rođaci žrtava požurili su na lice mjesta, nadajući se da će u ruševinama stambenih zgrada, pretvorenih u gomilu cigle, betona i čelika, pronaći preživjele.

„Toliko je šuta“, jedva je izgovorila Džesika Galvis, 33-godišnja ljekarka intenzivne njege, koja je ispred jedne srušene šestospratnice čekala vijesti o prijateljici za koju je vjerovala da je zatrpana.

Hose Moriljo, star 61 godinu, rekao je da je na motoru projurio kroz grad, moleći se da svi članovi njegove porodice koji su ostali zarobljeni budu pronađeni živi. „Moj brat, moj sin i bratanci su unutra“, rekao je Moriljo, prije nego što je jedna rođaka izvučena iz ruševina zgrade, naizgled još živa.

U podnožju spektakularne planine Avile, Altamira i Los Palos Grandes spadaju među kvartove u kojima žive neki od najbogatijih stanovnika grada i u kojima se nalaze brojni luksuzni hoteli, restorani i strana diplomatska predstavništva, uključujući ambasade Britanije, Njemačke i Brazila, piše „Gardijan“.

Radnička naselja poput Katije, čiji su se stanovnici već borili s posljedicama jedne od najtežih mirnodopskih ekonomskih kriza u modernoj istoriji, takođe su razorena.

„Zidovi su mi se obrušili. Voda prodire kroz krov“, rekao je Hose Luis, nastavnik fizičkog vaspitanja koji živi u Katiji i jedan je od mnogih koji su ostali bez doma. „Zemljotres je trajao toliko dugo i sve je razorio.“

Luis je rekao da se previše plaši da bi se vratio unutra i da, poput mnogih stanovnika Karakasa, planira da noć provede pod vedrim nebom, na dušecima, komadima kartona ili u šatorima.

„Vlada mora da pošalje ljude, vatrogasce... ako bude još jedan ovakav zemljotres, ova zgrada će se srušiti. Toga se svi plašimo.“

Isra Kolmenares, 58-godišnjakinja iz istog područja, opisala je kako je njena zgrada počela snažno da se ljulja dok se tlo treslo tokom drugog zemljotresa, najjačeg u Venecueli od zemljotresa jačine 7,7 stepeni iz 1900. godine.

„Bilo je to zaista užasno iskustvo... Prvi put u životu sam doživjela nešto takvo. Bilo je toliko, toliko snažno“, rekla je Kolmenares.

Razaranja u prijestonici Venecuele bila su dramatična, ali je oko 45 minuta vožnje sjevernije situacija izgledala još gore.

Najteže pogođena oblast, država La Gvaira, „postala je zona katastrofe“, rekla je privremena predsjednica Delsi Rodriges, navodeći da vlasti s kompanijama rade na slanju teške mehanizacije kako bi se ubrzale spasilačke akcije, prenio je Rojters.

Međunarodni aerodrom, smješten u lučkom gradu La Gvaira, zatvoren je pošto je pretrpio velika oštećenja, što će vjerovatno otežati humanitarne operacije. Na snimcima objavljenim na društvenim mrežama vide se uspaničeni putnici kako trče tražeći zaklon dok je krov terminala počeo da se urušava, obavijajući ih prašinom.

U blizini su se srušile desetine solitera i drugih zgrada, uključujući najmanje jedan hotel na obali.

Kada su zemljotresi pogodili to područje, priobalni region se još oporavljao od odluke Donalda Trampa da 3. januara ove godine pokrene munjevitu invaziju s ciljem otmice predsjednika Venecuele Nikolasa Madura.

Nekoliko zgrada u Katiji la Mar, primorskom gradu zapadno od La Gvaire, teško je oštećeno kada su američke rakete vazduh-zemlja zasule odbrambene i radarske sisteme duž obale, otvarajući put timovima specijalnih snaga prebačenim helikopterima da krenu na jug, prema Karakasu, kako bi uhapsili Madura.

U srijedu su se te zajednice ponovo našle u središtu oluje. Pošto telefonske linije nisu radile, pokušaji da se stupi u kontakt sa stanovnicima bili su bezuspješni. Njihova sudbina ostala je neizvjesna.

Tramp je na društvenim mrežama upozorio na „razoran broj žrtava“, dodajući: „Bićemo uz naše nove i velike prijatelje.“

Na društvenim mrežama su počele da se pojavljuju fotografije nestalih, mnogih sa poteza obale između aerodroma i Katije la Mar. Među njima je bio osmogodišnji dječak po imenu Brejn, kao i petogodišnja djevojčica Miranda.

U jednoj kući nestalo je najmanje pet članova iste porodice: Luisa, Anhel, Karmen, Jepsalit i Andrea.

Usred očaja bilo je i tračaka nade. Oko 1.30 ujutro snimljeno je kako spasioci u La Gvairi oslobađaju troje braće i sestara zatrpanih ispod zgrade koja se potpuno urušila.

„Bože, veliki si!“, čulo se kako jedan mještanin uzvikuje dok su djecu izvlačili iz gomile betona, potresenu, ali živu.