"Ne znam kako da spasim kćerku od njenog muža"

Kada je Fatima krajem 2025. stigla sa roditeljima u okružni sud na sjeveru Avganistana, nadala se da će joj sudija konačno dozvoliti da napusti katastrofalan brak.

Muškarca za kojeg se udala nikada nije upoznala prije ugovorenog vjenčanja u ljeto 2024. Svaki put kada je njena porodica tražila da ga vidi, govorili su im da je stidljiv. Tek na dan vjenčanja, kažu rođaci, Fatima je shvatila šta su od nje skrivali: njen muž imao je teške intelektualne i fizičke smetnje i nije mogao sam da jede, da se pere niti da se oblači bez pomoći.

U mjesecima koji su uslijedili, Fatima je kuvala, čistila, brinula o mužu i starala se o porodičnoj stoci. Rijetko joj je bilo dozvoljeno da napusti kuću. Kad god bi posjetila roditelje, plakala je i molila ih da je ne šalju nazad.

Na kraju su njeni roditelji pristali da odu na sud i pomognu Fatimi da zatraži razvod.

"Pred svima, sudija je mom zetu postavio samo jedno pitanje: 'Ko je ova žena?'", prisjeća se Širin, Fatimina majka. "Odgovorio je: 'Ona je moja žena.' Onda se sudija okrenuo mladoženjinoj porodici i rekao: Vodite svoju mladu".

Dvojica talibanskih vojnika uperila su oružje u Fatimine roditelje dok su je rođaci njenog muža zgrabili i odvukli prema automobilu.

"Moja ćerka je vrištala i plakala da ne želi da ide s njima", kaže Širin. "Ali niko nije slušao."

Ono što se dogodilo Fatimi nije bila samo odluka jednog sudije. To odražava pravni sistem u kojem Avganistanke gotovo da nemaju nezavisno pravo da okončaju brak. Prije talibana, žene koje su tražile razvod od muškaraca koji su bili nasilni, zlostavljači ili odsutni uvijek su imale težak put kroz sudove, ali je nekoliko uskih prolaza i dalje ostajalo otvoreno. Sada se čak i oni zatvaraju. Za porodice žena u nasilnim brakovima koje žele da se ti brakovi raskinu, izvlačenje ćerki postaje praktično nemoguć zadatak.

U aprilu 2026, talibanski vođa Hibatulah Ahundzada izdao je novu uredbu o sudskom razdvajanju supružnika, navodeći 12 osnova na osnovu kojih brak može biti raskinut. Na papiru, neki od njih izgledaju kao da ženama pružaju put do suda. U praksi, svaki taj put blokiran je autoritetom muškaraca: pristankom muža, diskrecionim pravom sudije, svjedočenjem svjedoka ili moći muških rođaka. Čak i u slučajevima zlostavljanja ili zanemarivanja, uredba navodi da sudije i arbitri ne mogu odobriti razvod bez pristanka muža.

Uredba takođe legalizuje dječje brakove. Ona omogućava muškim rođacima da udaju djecu i navodi da, kada ta djeca uđu u pubertet, mogu zatražiti od suda poništenje braka u ograničenim okolnostima.

Rukja je imala 16 godina kada su njena majka i baka prihvatile bračnu ponudu 31-godišnjeg rođaka koji živi u Turskoj. Rukja se od početka protivila. Sama je pozvala tog muškarca i direktno mu rekla da ne želi da se uda za njega.

"Rekao mi je da ću, pošto je moja porodica pristala, pristati i ja", kaže ona.

Tokom vjeridbe, kaže, u glasovnim porukama vrijeđao je njene roditelje, ignorisao njene pozive i nastavio da komunicira s drugom ženom koju je želio da oženi. Kada su snimci stigli do Rukjine porodice, izbila je svađa između dvije porodice.

Rukjina porodica na kraju je pokušala da raskine vjeridbu kroz hul - oblik razvoda u kojem žena plaća mužu da pristane na okončanje braka.

Talibanska uredba to odobrava, dopuštajući ženama ili njihovim porodicama uzak put da kupe njenu slobodu, ali ne postavlja nikakvo ograničenje iznosa koji mora biti plaćen.

Porodica Rukjinog vjerenika tražila je 800.000 avganija, skoro 11 000 eura. Njena porodica nije imala taj novac. Prodali su kuću i ugovorili brak za njenu mlađu sestru u nadi da će prikupiti novac za nagodbu. Ipak, nisu uspjeli da obezbijede puni iznos.

"Kada pogledam majku i oca, osjećam se kao da sam ih uništila", kaže Rukja. "Majka mi govori: 'Da si prihvatila brak, barem bismo još imali kuću.'"

Rukja sada mora ostati u braku s muškarcem od kojeg godinama pokušava da pobjegne.

Čak i prije najnovije talibanske uredbe, Avganistanke nisu imale jednako pravo na razvod. Ipak, mogle su da podnesu zahtjev za raskid braka u izuzetnim okolnostima, uključujući slučajeve kada muž nije obezbjeđivao osnovne potrepštine, kada je nestao najmanje tri godine ili kada je bolovao od neizlječive bolesti. Čak i tada, žene su morale da dokažu svoj slučaj na sudu.

Čak i u slučajevima zlostavljanja ili zanemarivanja, uredba navodi da sudije i arbitri ne mogu odobriti razvod bez pristanka muža

Novi talibanski zakonik uglavnom slijedi taj stariji okvir, ali uvodi nekoliko drastičnih promjena. Izričito dozvoljava da djeca budu data u brak u bilo kom uzrastu. Takođe prisiljava žene čiji su muževi nestali da čekaju dok se oni ne budu smatrali mrtvima prije nego što mogu biti razdvojene. Dio zakonika koji se odnosi na nasilne ili nemarne muževe dozvoljava supruzi da se obrati sudu ako je muž nepravedan ili uskraćuje finansijsku podršku. Ali isti član navodi da sudije i arbitri "ne mogu, isključivo na zahtjev žene i bez pristanka muža, odobriti razvod".

Habiba, 27, već četiri godine pokušava da pobjegne od nasilnog muža.

Njen brak bio je dio dogovora o razmjeni, koji je njenom bratu omogućio da se oženi ženom iz iste porodice. Kada je kasnije rekla bratu da želi razvod, on ju je upozorio da bi to moglo uništiti i njegov brak.

Nakon što su talibani preuzeli vlast, kaže Habiba, njen muž je izgubio posao i postao sve nasilniji, neprestano je tukući. Prvo je otišla u policiju u Kabulu, zatim na sud. Njen muž je više puta odbio da se pojavi.

Kada su talibanski zvaničnici posjetili kuću kako bi procijenili Habibine navode o zlostavljanju, porodica njenog muža zaklala je ovcu za posjetioce i izvinila se. Inspektori su otišli zadovoljni. Habibi je naređeno da se vrati u kuću ili da mužu plati 1,6 miliona avganija.

"Rekao je da je to dovoljno novca da se moj muž oženi drugom ženom", kaže Habiba - ali njen otac nije imao novca i više nije imao šta da proda.

"Još sam ovdje", kaže ona. "Čekam da ova vlast padne ili da se pojavi novac. Jedno od to dvoje".

Mina, 22, iz Herata, uspjela je da pobjegne iz neželjenog braka tek pošto je dvije godine radila kako bi platila sopstvenu slobodu.

Imala je 18 godina kada je njena porodica prihvatila ponudu jednog rođaka, dok je njen otac radio u Iranu. Tokom vjeridbe saznala je da je taj muškarac postao zavisan od droge. Kada je Mina pokušala da raskine vjeridbu, njegova porodica optužila ju je da laže i tvrdila da želi drugog muškarca.

Jedne večeri, njen vjerenik je stajao ispred njene kuće i prerezao vene pred njom i njenom mlađom sestrom. "Preživio je", kaže ona. "Ali to i dalje vidim u snovima kao noćnu moru."

Njena vjeridba je na kraju otkazana pod uslovom da njena porodica plati troškove koje je naveo njen vjerenik: odjeću, nakit i troškove vjeridbe, uvećane daleko iznad onoga što je zaista potrošeno.

Mina je dvije godine radila duple smjene u radionici za vez u Iranu kako bi sama platila puni iznos.

"Kupila sam sopstvenu slobodu", kaže ona.

Lejla, 24, sa sjeveroistoka Avganistana, kaže da je, kada je zatražila hul od muža, njena porodica morala da plati 250.000 avganija. "Otac je morao da proda automobil i dvije krave muzare", kaže ona.

Sima, 26, iz Kabula, kaže da je okončala jednogodišnju vjeridbu sa rođakom po majci tek nakon što je njena porodica pristala da plati 400.000 avganija.

Za Fatimu se zlostavljanje znatno pogoršalo. Kada članovi porodice dođu u posjetu, rodbina njenog muža nadgleda svaki razgovor. Jedan rođak koji je uspio da nasamo razgovara s Fatimom u dvorištu kaže da joj je lice bilo teško izudarano.

"Redovno je tuku", kaže taj rođak. "Rekla je da su je upozorili da će, ako njeni roditelji ponovo pokušaju da traže razvod, od talibana zatražiti da ih uhapse."

Njen otac ju je posljednji put vidio mjesecima nakon što ju je sudija primorao da se vrati u muževljevu kuću. "Uopšte nije bila dobro, ni psihički ni fizički", kaže on. "Čvrsto me je držala i molila da je povedem sa sobom."

Zastaje.

"Ruke su mi vezane", kaže. "Ne znam kako da spasim ćerku iz te situacije. Veoma je oslabila i bojim se da bi joj se moglo dogoditi nešto još gore".

Prevod: N.B.