Prije pet godina, Zapad je bio na ivici ozbiljne diplomatske krize sa Turskom, saveznicom u NATO-u, kada je 10 ambasadora zatražilo oslobađanje čovjeka kojeg su smatrali političkim zatvorenikom, što je razbješnjelog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana navelo da naredi njihovo protjerivanje.
Kako podsjeća Rojters u analizi odnosa Ankare i zapadnih partnera, nakon dva užurbana dana 2021. godine strane su se povukle sa ivice sukoba, pošto su američki, francuski, njemački, kanadski i drugi izaslanici izdali pomirljiva saopštenja, a Erdogan poručio da će ubuduće biti oprezniji. I bili su.
Od tada, a naročito od ruske invazije na Ukrajinu godinu kasnije, zbog koje se Evropa osjetila izloženom, Zapad uglavnom izbjegava da javno iznosi zabrinutost zbog stanja prava i sloboda u Turskoj. Umjesto toga, fokus je preusmjeren na jačanje bezbjednosnih veza s tom regionalnom vojnom silom i velikim izvoznikom oružja, navodi Rojters.
U analizi se ističe da će taj diplomatski zaokret Zapada biti vidljiv kada se lideri 32 članice NATO-a sastanu u Ankari od 7. do 8. jula.
Ne očekuje se da će kritikovati nezapamćeni pravni obračun s glavnom opozicionom Republikanskom narodnom partijom (CHP), uključujući zatvaranje njenog predsjedničkog kandidata, gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua, glavnog Erdoganovog rivala, navodi Rojters, pozivajući se na zapadne i turske diplomate uključene u pripreme samita.
Neki kritičari Erdoganove vlade smatraju da relativna ćutnja Zapada ohrabruje autoritarni zaokret vlasti, izoluje tursku opoziciju i zanemaruje temeljne principe NATO-a, demokratiju i vladavinu prava.
“Za Zapad je i dalje važno da nastavi da ukazuje na urušavanje demokratskih institucija u Turskoj, jer taj kurs nije nepovratno zacrtan, Turska nije izgubljen slučaj”, rekao je za Rojters Dejvid Saterfild, bivši ambasador SAD u Ankari.
“Važno je da Turci čuju kako drugi na taj način govore o njihovom sistemu”, rekao je Saterfild, sada direktor Instituta za javnu politiku Bejker.
Erdoganov kabinet nije odgovorio na Rojtersov zahtjev za komentar o tim ocjenama.
Saterfild je odbacio tvrdnje da je njegovo zalaganje za ljudska prava u Turskoj naštetilo ključnim pragmatičnim američko-turskim odnosima i dodao da odluka tokom drugog mandata predsjednika Donalda Trampa da se izbjegne razgovor o demokratskim vrijednostima nije unaprijedila odnose.
Neki kritičari Erdoganove vlade smatraju da relativna ćutnja Zapada ohrabruje autoritarni zaokret vlasti, izoluje tursku opoziciju i zanemaruje temeljne principe NATO-a, demokratiju i vladavinu prava
Erdogan je 2021. nakratko naredio da Saterfild bude proglašen “personom non grata”, zajedno sa još devet zapadnih ambasadora, nakon što su zajednički zatražili oslobađanje zatvorenog filantropa Osmana Kavale, navodeći da taj slučaj šteti turskoj demokratiji.
Kavala, koji je u zatvoru gotovo devet godina, suočava se s doživotnom kaznom zatvora zbog navodnog pokušaja svrgavanja vlade, što on negira. Evropski sud za ljudska prava je presudio da on i drugi optuženi u tom slučaju treba da budu oslobođeni zbog nedostatka dokaza, kao i da je njegovo pritvaranje imalo za cilj da ga ućutka.
Erdoganova vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP), koja je na vlasti 23 godine, odbacuje kritike na račun svojih demokratskih standarda i tvrdnje da su sudovi politizovani, navodeći da je pravosuđe nezavisno.
Stotine izabranih funkcionera i članova opozicione CHP zatvorene su u protekle dvije godine, a njen lider je smijenjen, što ta partija naziva pravosudnim pučem.
Uoči samita NATO-a, organizacije za ljudska prava izrazile su zabrinutost zbog toga što je desetinama turskih novinara iz nezavisnih medija odbijena akreditacija za izvještavanje o tom događaju, dok su vlasti, pozivajući se na bezbjednosne razloge, privele više od 200 ljudi.
Erdoganov kabinet nije komentarisao uskraćivanje medijskih akreditacija, dok NATO navodi da se u takvim pitanjima oslanja na smjernice zemlje domaćina.
Na pitanje da li Alijansa planira da na samitu pokrene pitanje zabrinutosti zbog stanja prava, jedan zvaničnik NATO-a se pozvao na ranije saopštenje o akreditacijama, navodeći da je veoma važno da novinari lično prisustvuju događaju.
Američka ambasada u Ankari nije odmah komentarisala moguću promjenu politike prema Turskoj.
Kako navodi Rojters, malo je stranih prijestonica komentarisalo obračun s CHP-om. Neke zapadne diplomate navode da otvorene kritike politike Ankare malo doprinose ublažavanju demokratskog nazadovanja, pa radije zabrinutost iznose u privatnim razgovorima s turskim zvaničnicima.
Samit NATO-a biće prilika za prvu Trampovu posjetu Turskoj u svojstvu predsjednika SAD. Očekuje se i da će održati bilateralni sastanak sa Erdoganom, kojeg redovno naziva prijateljem, što naglašava najtoplije američko-turske odnose posljednjih godina.
Ankara želi da samit istakne jedinstvo Alijanse i pomogne širenju partnerstava u odbrambenoj industriji. Generalni sekretar NATO-a Mark Rute je rekao da će biti najavljeni poslovi vrijedni desetine milijardi dolara.
Saveznici sve više vide Tursku, koja ima drugu po veličini vojsku u NATO-u i jedan je od vodećih izvoznika naoružanih dronova, kao branu ruskoj agresiji na jugoistočnom krilu Alijanse, piše Rojters.
U analizi se ističe da rastući značaj Turske u NATO-u dolazi nakon ranijih trzavica, uključujući odlaganje ratifikacije članstva Švedske i Finske od 2022. do 2023. godine, i uprkos njenim relativno srdačnim odnosima s Moskvom.
Zapadni saveznici sada signaliziraju da su “donekle odustali od vrijednosti i da preferiraju transakcioni odnos, znajući da je Turska nezamjenjiva za odbranu Evrope”, rekao je Karol Vasilevski, šef programa za Tursku, Kavkaz i Centralnu Aziju u Centru za istočne studije sa sjedištem u Varšavi.
Ankara zna da će svaka kritika Zapada, uključujući onu zbog obračuna s opozicionom CHP, biti prigušena i da se “neće pretočiti u konkretne poteze”, rekao je Vasilevski.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
