Kada je američki predsjednik Donald Tramp vodio kampanju za drugi mandat u Bijeloj kući, obećao je da će biti "predsjednik mira" koji će zaustavljati ratove u inostranstvu, a ne započinjati ih, piše danas novinska agencija Rojters.
Sada, četvrt vijeka nakon napada 11. septembra 2001. godine, koji su pokrenuli američki globalni "rat protiv terorizma", uvučen je u nepopularan sukob koji je sam pokrenuo i za koji analitičari kažu da rizikuje da postane njegova verzija "beskrajnog rata".
Uoči godišnjice napada 11. septembra, Trampov rat protiv Irana u vanjskopolitičkim krugovima izaziva poređenja sa dugim i duboko podjeljujućim sukobima u Avganistanu i Iraku koji su mu prethodili. Istovremeno se postavlja pitanje da li Sjedinjene Američke Države (SAD) ponovo nisu uspjele da izvuku pouke iz ranijih sukoba niti da pripreme jasnu izlaznu strategiju.
"Tramp je prekršio važno ograničenje koje je u Vašingtonu postojalo nakon Iraka i Avganistana, a koje je odvraćalo od pokretanja još jednog velikog rata bez jasnog kraja na Bliskom istoku. To bi moglo dovesti do toga da njegov nasljednik preuzme... duboko ukorijenjenu konfrontaciju SAD i Irana", rekao je Sina Tusi iz Centra za međunarodnu politiku", istraživačkog centra iz Vašingtona.
Zvaničnici administracije tvrde da rat protiv Irana ni po čemu nije sličan dugotrajnim angažmanima nakon 11. septembra.
Tokom sukoba u Iraku i Avganistanu, SAD su svrgavale neprijateljske vlade, angažovale hiljade kopnenih vojnika koji su zauzimali i držali teritoriju, pretrpjele i nanijele znatno veće gubitke i bezuspješno pokušavale da uspostave upravljanje po zapadnom modelu.
Ovog puta SAD se uglavnom oslanjaju na vazdušnu i pomorsku moć, u operacijama koje su Iranu nanijele vojnu i ekonomsku štetu, ali ga nisu porazile niti podstakle Irance da svrgnu svoje vlasti, na šta ih je Tramp u početku pozivao.
Međutim, nakon šest mjeseci rata, SAD su zaglavljene u ratu iscrpljivanja, koji povremeno prekidaju naleti neprijateljstava – poput ovonedjeljne razmjene napada na naftne tankere – dok Tramp pokušava dodatno da stegne ekonomski obruč oko Teherana.
Analitičari upozoravaju da će se sukob vjerovatno nastaviti i dugo nakon američkih izbora za Kongres u novembru, kada bi protivljenje birača ratu moglo ugroziti šanse Trampove Republikanske stranke da zadrži kontrolu nad Kongresom.
Kao i u ranijim sukobima, jasan izlaz iz rata se ne nazire, dok ekonomski troškovi sve više pogađaju američke potrošače.
Ometanje transporta nafte kroz Hormuški moreuz od strane Teherana dovelo je do rasta cijena benzina u SAD. Rat je oslabio Trampovu popularnost i narušio međunarodni ugled Vašingtona, što je takođe bilo među posljedicama ratova u Iraku i Avganistanu.
Portparolka Bijele kuće Ana Keli rekla je da je jedino Tramp "imao hrabrosti" da se suprotstavi Iranu zbog njegovog nuklearnog programa, da je ostvario sve svoje ciljeve i da je iranska ekonomija teško pogođena pooštrenim sankcijama i američkom pomorskom blokadom.
Ona nije direktno odgovorila na pitanja Rojtersa o tome kako se sukob sa Iranom uklapa u američko nasljeđe ratova nakon 11. septembra.
Ignorisane lekcije?
Analitičari kažu da Tramp nije uzeo u obzir ključne lekcije iz perioda nakon 11. septembra, koji je počeo kada su pripadnici Al Kaide oteli avione i njima udarili u Svjetski trgovinski centar u Njujorku i Pentagon kod Vašingtona, usmrtivši gotovo 3.000 ljudi.
Među tim lekcijama su visoka politička cijena dugotrajnih ratova i opasnosti koje nosi ukorenjeni protivnik koji se bori za sopstveni opstanak.
Ti napadi doveli su do višedecenijskih sukoba, počev od invazije na Avganistan, gdje su se skrivali lideri Al Kaide, a zatim i invazije na Irak 2003. godine, zasnovane na obavještajnim podacima za koje se kasnije ispostavilo da su bili pogrešni, a prema kojima je Irak razvijao oružje za masovno uništenje.
Dva rata koja je pokrenuo predsjednik Džordž V. Buš preopteretila su američku vojsku i destabilizovala Bliski istok.
Nezadovoljstvo američke javnosti koje je uslijedilo doprinijelo je Trampovom političkom usponu prije deset godina, a on je drugi mandat osvojio 2024. obećavajući da će izbjegavati vojne avanture i usredsrediti se na ekonomske probleme Amerikanaca.
Ali slično tome kako je Bušova administracija potceijnila pobune sa kojima će se SAD suočiti u Iraku i Avganistanu, Tramp i njegovi saradnici pogrešno su procijenili otpornost Irana i njegovu sposobnost da ograniči petinu svjetskog transporta energenata, kažu analitičari.
Važno je i to što Trampova "Operacija Epski bijes", pokrenuta zajedno sa Izraelom 28. februara, nije uslijedila nakon nacionalne traume poput one od 11. septembra, već su je kritičari ocijenili kao rat po izboru. Stručnjaci su osporili Trampove tvrdnje da iranski nuklearni program predstavlja neposrednu prijetnju SAD.
Iran možda primjenjuje pouku talibana iz Avganistana, koji su se vratili na vlast pre pet godina nakon haotičnog američkog povlačenja – da odlučan protivnik može da izdrži nadmoćnu vatrenu moć Vašingtona dovoljno dugo dok unutrašnji pritisci ne oslabe njegovu odlučnost.
Sukob sa Iranom takođe je pokazao cijenu ulaska u rat uz podršku malog broja saveznika.
Buš je obezbijedio značajnu međunarodnu podršku prije pokretanja kampanja u Iraku i Avganistanu, iako je ta podrška vremenom slabila.
Nasuprot tome, Tramp je napao Iran uz malo prethodnih konsultacija ili objašnjenja i naišao je na uglavnom negativan odgovor evropskih i azijskih lidera na svoje zahtjeve za pomoć.
Odnosi sa Trampom već su bili zategnuti zbog njegove prijetnje da će preuzeti Grenland, dovođenja u pitanje korisnosti NATO-a, smanjenja isporuka oružja Ukrajini i sveobuhvatnih carina uvedenih trgovinskim partnerima.
Visoka cijena za saveznike
Sukob je podsjetio i na invaziju na Irak po tome što se proširio na region na način koji je, čini se, zatekao Vašington nespremnim – u ovom slučaju kroz iransku odmazdu protiv američkih saveznika u Persijskom zalivu.
Dok iranski susjedi tiho pokušavaju da smire sukob koji nikada nisu željeli, jedan zvaničnik iz Zaliva požalio se da bi administracija mogla da ponavlja neke od istih grešaka iz ratova nakon 11. septembra.
"Kakva je ovdje bila strategija SAD?", upitao je zvaničnik, govoreći pod uslovom anonimnosti.
Saudijski analitičar Aziz Algašijan opisao je "osjećaj ograničenosti i bespomoćnosti u Zalivu zbog ratova koji se vode usled hirova Sjedinjenih Država".
Dok su ratovi u Iraku i Avganistanu završeni kao nepopularni sukobi, oba su u početku imala snažnu podršku američke javnosti.
Trampov rat nije imao takav period podrške javnog mnjenja.
Većina Amerikanaca bila mu je protiv od samog početka, a Tramp se suočio i sa kritikama istaknutih ličnosti povezanih sa njegovim pokretom "Amerika na prvom mjestu".
Tramp je u početku očekivao da će ponoviti brzu pobjedu iz operacije 3. januara, u kojoj je zarobljen venecuelanski lider Nikolas Maduro.
Međutim, kampanja protiv Irana umjesto toga pretvorila se u neprijatan zastoj u kojem većina Trampovih promjenljivih ciljeva nije ostvarena, uključujući gašenje iranskog nuklearnog programa, dok su istovremeno iscrpljene zalihe raketa Pentagona.
Ipak, Tramp ima i svoje branioce.
Mark Dubovic, čelnik Fondacije za odbranu demokratija, vašingtonskog istraživačkog centra koji zauzima tvrd stav prema Iranu, odbacio je tvrdnje da je Tramp uvukao SAD u beskrajan rat i insistirao da je ostvario uspjehe koji će na kraju donijeti pobjedu.
"Islamska Republika već 47 godina vodi rat protiv Amerike. A sada smo mi uzvratili, rekao je Dubovic.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
