Granice Trampove moći sve vidljivije

Od njegovog upečatljivog obraćanja Generalnoj skupštini UN do sastanka visokog uloga u Bijeloj kući sa kineskim liderom Si Đinpingom, američki predsjednik Donald Tramp ove sedmice pokušavao je da ponovo potvrdi svoju ulogu na svjetskoj sceni.

Međutim, Trampova diplomatska ofanziva malo je učinila da promijeni utisak brojnih analitičara o predsjedniku opterećenom problemima i kod kuće i u inostranstvu, ocjenjuje Rojters. Među njima su sve širi rat sa Iranom, koji je podigao cijene goriva u SAD i oborio njegov rejting, pogoršani odnosi sa saveznicima i sve izraženiji izazov Kine u oblasti vještačke inteligencije.

Pošto su granice njegove moći postale vidljivije, Tramp se sve češće suočava sa otporom svjetskih lidera po pitanjima od krize na Bliskom istoku do rata Rusije u Ukrajini, ostavljajući utisak da je njegova spoljnopolitička agenda zapala u zastoj. Sve to dešava se uoči novembarskih izbora na sredini mandata, koji bi mogli dodatno da ograniče njegov politički prostor.

Ipak, Trampov govor u UN u utorak bio je snažan podsjetnik na to koliko je, od povratka u Bijelu kuću prošle godine, uzdrmao međunarodni poredak zasnovan na pravilima, koji su SAD pomogle da se izgradi nakon Drugog svjetskog rata.

Stojeći za govornicom institucije posvećene očuvanju mira, ponovo je zaprijetio da će “uništiti” Iran ukoliko ne pristane na dogovor, branio svoj prinudni pristup članici OPEK-a Venecueli tvrdnjom da “pobjedniku pripada plijen” i nagovijestio da možda još nije završio sa upotrebom američke vojske radi ostvarivanja međunarodnih ciljeva.

Uprkos takvom oštrom stavu, Trampovi razgovori sa Sijem u četvrtak doveli su američkog predsjednika naspram kineskog lidera koji je djelovao kao da je u snažnijoj poziciji, nadgledajući rast trgovine svoje zemlje sa svijetom, dok se SAD suočavaju sa ekonomskim posljedicama sukoba sa Iranom.

To je bila pozadina državne posjete Sija, obilježene velikom pompom i ceremonijom, ali sa malo konkretnog sadržaja, uprkos brojnim osjetljivim pitanjima poput vještačke inteligencije, trgovine, Tajvana i Irana. Najopipljiviji rezultat bio je, čini se, ograničen na dvomjesečno produženje trgovinskog primirja između dvije najveće svjetske ekonomije, koje je prvobitno trebalo da istekne u novembru.

Dok Tramp nije pokazao mnogo interesovanja da javno iznosi razlike između dvije sile, kineski državni mediji izvijestili su da ga je Si iza zatvorenih vrata pozvao da se usprotivi nezavisnosti Tajvana.

Trampov naizgled nekonfrontirajući pristup bio je znatno drugačiji od njegovog ranijeg tvrdog, carinama vođenog nastupa, koji je u međuvremenu ublažen zbog kineske kontrole nad rijetkim zemnim mineralima, ključnim za tehnološku i automobilsku industriju, za koje je Peking već pokazao da ih može ograničiti kao odgovor na američki pritisak.

“Tramp sebe vidi kao nekoga ko nas vraća u svijet u kojem pravo proizlazi iz sile”, rekao je za Rojters Bret Bruen, nekadašnji savjetnik za spoljnu politiku u administraciji Baraka Obame, a danas šef strateške konsultantske kuće Global Situation Room. “Ali je upadljivo koliko postaje nesiguran kada je riječ o Si Đinpingu i rastućoj kineskoj moći.”

Svjetski lideri, čini se, već se pripremaju za period u kojem bi uticaj američkog predsjednika mogao početi da slabi nakon izbora na sredini mandata

Odgovarajući na pitanja Rojtersa, jedan zvaničnik Bijele kuće odbacio je tvrdnju da je Trampova spoljna politika udarila u zid i rekao da su njegove poruke u UN “istakle brojne uspjehe u unapređenju američkih interesa širom svijeta”, uključujući sprečavanje Irana da dođe do nuklearnog oružja.

Nad Trampovom intenzivnom diplomatskom sedmicom nadvio se rat sa Iranom, koji je započeo zajedno sa Izraelom 28. februara.

Sukob traje već gotovo sedam mjeseci, remeti globalne tokove snabdijevanja energentima i širi se na druge zemlje regiona.

Iranski otpor, uprkos teškim ekonomskim i vojnim udarima koje je zemlja pretrpjela, postao je najteži spoljnopolitički izazov Trampovog drugog mandata.

Tramp je svoje obraćanje UN iskoristio da brani napad na Iran i proglasi da se “Amerika vratila”, snažnija nego ikad.

Ali nakon niza ranijih spoljnopolitičkih uspjeha, uključujući prekid vatre u Gazi i zarobljavanje lidera Venecuele, njegov drugi mandat sve više obilježavaju zastoji.

Svjetski lideri, čini se, već se pripremaju za period u kojem bi uticaj američkog predsjednika mogao početi da slabi nakon izbora na sredini mandata, a do kraja mandata mu ostaje manje od dvije i po godine.

Većina evropskih i azijskih saveznika već je odbila Trampove zahtjeve da pomognu u sukobu sa Iranom, koji je započeo bez prethodnih konsultacija s njima.

Na ovogodišnjem zasjedanju UN, pojedini američki partneri kritikovali su Trampa, uglavnom ne pominjući ga po imenu.

Francuski predsjednik Emanuel Makron upozorio je na globalni “povratak zakonu džungle”, navodeći da se države suočavaju sa izborom između svijeta kojim vladaju sila i prinuda i “civilizovanog međunarodnog društva”.

U kritici upućenoj Trampu, brazilski predsjednik Luiz Inasio Lula da Silva osudio je strano miješanje u oktobarske izbore u njegovoj zemlji i insistirao da “nama nijesu potrebni nosači aviona koji patroliraju našim vodama, već saradnja kako bi se zaustavio tok oružja i novca koji podstiču kriminal”.

Zvaničnik Bijele kuće, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, rekao je da Tramp “nije zainteresovan za poziranje, već za rezultate” i da javni komentari pojedinih lidera nijesu odgovarali onome što su predsjedniku govorili privatno.

U još jednom znaku smanjenog uticaja, Trampovi pokušaji da pritisne Ukrajinu i Rusiju da pristanu makar na ograničeni prekid vatre u energetskom sektoru nijesu ostvarili veći napredak.

I dok je Tramp isticao dogovor sa Danskom i Grenlandom o proširenom američkom vojnom prisustvu na tom ogromnom arktičkom ostrvu, sporazum je ostao daleko od njegovog prvobitnog zahtjeva da SAD “posjeduju” tu teritoriju i prijetnje da bi je, ako bude potrebno, mogle preuzeti silom od druge članice NATO-a.

“Prije godinu malo koja zemlja se usuđivala da se suprotstavi Trampu”, napisao je na mreži X predsjednik Eurasia Groupa Ian Bremer. “Sada su Kanada, Evropa, Kina, Iran, Rusija i drugi mnogo spremniji da kažu ne.”

U jednom trenutku i sam Tramp djelovao je kao da se pita koliki međunarodni uticaj zaista ima.

U govoru je svjetskim liderima rekao da želi da vještačku inteligenciju preimenuje u “superinteligenciju”.

“Da vidimo imam li ikakvu moć”, rekao je. “Možda imam, a možda i nemam. Uskoro ćemo saznati.”