Hrana koju Evropa uvozi iz Kine puna pesticida i antibiotika - Vijesti.me
VELIKA OPASNOST

Hrana koju Evropa uvozi iz Kine puna pesticida i antibiotika

Od 2005. do 2010, vrijednost robe koju je Kine izvezla širom svijeta gotovo se udvostručila i porasla na 41 milijardu dolara

Kina, koja već šije odjeću za Evropljane, sastavlja "pametne" telefone i pravi igračke, posljednjih godina je postala i veliki snabdjevač hrane za Stari kontinent. Međutim, ti jeftini proizvodi se uzgajaju u sredini punoj antibiotika i pesticida, a podliježu režimu inspekcije punom rupa.

Ćifu, grad u jugozapadnoj provinciji Šandong, gdje je rođen Konfučije, nije baš atraktivno mjesto. Međutim, njegove njive ne mogu biti bolje. Prije nekoliko nedjelja, pošiljka jagoda sa tih polja je krenula za Njemačku, piše "Špigl" u članku sa naslovom "Skrivena cijena hrane iz Kine".

Vazduh iznad centralnih kineskih gradova je crn od smoga, dok kamioni jure svježe asfaltiranim putevima, prevozeći ugalj iz rudnika ili metalne grede iz topionica u toj oblasti. Na poljima koja se prostiru do horizonta, proizvodi se hrana za najmnogoljudniju zemlju u svijetu.

Berba feferona i pamuka je upravo završena, žetva pirinča počinje uskoro a bijeli luk će biti spreman u aprilu. Hiljade žena zaposlenih na farmi kleče sadeći biljku koja je izuzetno profitabilna u međunarodnom prehrambenom biznisu.

U nekim djelovima Kine, stanovništvo i dalje oskudijeva u hrani, a da bi riješila taj problem, vlada kupuje farme u Africi i uvozi velike količine mlijeka u prahu, piletine i svinjetine
"Bijeli luk se jede svuda", kaže Vu Sjućin (30), direktorka prodaje u poljoprivrednoj kompaniji "Success" (uspjeh).

"Prodajemo bijeli luk širom svijeta a sve više Njemačkoj". Trenutna cijena tone bijelog luka iznosi 920 eura.

Više od 80 odsto bijelog luka koji se proda u svijetu potiče iz Kine. Na farmi "Success" proizvodi se 10.000 tona godišnje. Vu kaže da se nijedna država na planeti ne može takmičiti sa Kinom.

Njena kompanija pravi i sušeni bijeli luk, u granulama, u prahu, a sada su proizvodnoj liniji dodali đumbir, feferone, šargarepu, kruške, jabuke, krompir i kikiriki.

S obzirom na to da Kina kao država sa niskim zaradama nema baš dobru reputaciju među potrošačima, prehrambena industrija obično ne pominje porijeklo proizvoda koje prodaje.

Hiljade djece otrovano jagodama?

"Špigl" ističe da su mnogi Njemci, na primjer, postali svjesni kolika količina hrane u njihovim tanjirima potiče iz Kine tek kada su hiljade đaka u istočnoj Njemačkoj dobile proliv i počele da provraćaju prije dvije nedjelje usljed epidemije koju su, vjeruje se, izazvale kineske jagode zaražene norovirusom.

Njemački list navodi bizarne aspekte globalnog protoka prehramenih proizvoda.

U nekim djelovima Kine, stanovništvo i dalje oskudijeva u hrani. Da bi riješila taj problem, vlada kupuje farme u Africi i uvozi velike količine mlijeka u prahu, piletine i svinjetine.

Raznovrsnost proizvoda koje Kina nudi djeluje neograničeno, a sve više se nude gotovi proizvodi, koji donose još veći profit
Kompanije iz Evropske unije su prodale 393.000 tona svinjetine Kini prošle godine, 85 odsto više u odnosu na prošlu godinu. Prehrambene kompanije vide Kinu kao privlačno tržište koje raste.

Sa druge strane, Kina takođe prodaje daleko više prahrambenih proizvoda Evropi nego ranije. Od 2005. do 2010, vrijednost robe koju je Kine izvezla širom svijeta gotovo se udvostručila i porasla na 41 milijardu dolara.

Kao i uvijek, ta država se brzo prilagođava potrebama tržišta. Dok su u prošlosti u njemačkim prodavnicama nuđeni uglavnom kineski specijaliteti, sada je u porastu tržište jeftine robe i pripremljenih proizvoda, poput sjeckanih jagoda u pakovanjima od deset kilograma, koje su završila u njemačkim školama.

Dvije stvari koje Kinu čine privlačnom za velike kompanije poput Nestle, Unilever, Metro su cijena i količina.

"Naravno da bismo mogli kupovati luk ili pečurke od deset različitih snabdjevača, ali bi to iziskivalo veliki napor,“ kazao je direktor jedne prehrambene industrije.

Najveći izvoznici meda u svijetu

Kina ima obradivog zemljišta u izobilju, isto kao i jeftine radne snage.

"Branje, pranje i rezanje jagoda je teško zato što je gotovo nemoguće koristiti mašine,“ kaže Feliks Ahlers, šef njemačke kompanije smrznute hrane Frosta AG.

Zato je skuplje kupovati voće iz Evrope, kao što čini njegova kompanija. Međutim, kako ističe Ahlers, postoje proizvođači kojima je bitna samo cijena.

Raznovrsnost proizvoda koje Kina nudi djeluje neograničeno. Ona je postala najveći izvoznik meda u svijetu. Takođe sve više nudi gotove proizvode, koji donose još veći profit.

Značajan dio svjetskog ulova lososa, na primjer, prerađuje se u Kini u dimljeni losos. Država poznata po pekinškoj patki sada pravi smrznute pice za globalno tržište - po cijenama pet puta manjih od njemačkih.

Sa ekološkog gledišta, proizvodnja pica na globalnom nivou nije tako zabrinjavajuća. Prema podacima Instituta za primijenjenu ekologiju u jugozapadnom njemačkom gradu Frajburg, prevoz smrznutih proizvoda ima manji negativni efekat na životnu sredinu, prenio je „Špigl“.

Naravno, „uvijek je bolje jesti domaću i sezonsku hranu, kazao Moric Motšal iz instituta. Međutim, ako se nekome jedu jagode na jesen, transport deset tona tog proizvoda brodom iz Kine proizvodi samo 1,3 tone emisija CO2. Kada kamioni prevoze istu količinu proizvoda iz španskog grada Alikante u njemački Hamburg, oni u atmosferu ispuste 1,56 tona CO2.

Prodavali grašak obojen u zeleno

Najveći problem sa kineskim prehrambenim proizvodima je sredina u kojoj se uzgajaju, što uključuje prekomjernu upotrebu otrovnih pesticida za usjeve i antibiotika za životinje.

U Brisel su do prije desetak dana stigla 262 izvještaja o kineskim proizvodima samo za 2012. Među njima je bila tjestenina zagađena crvima, škampi puni antibiotika, smrdljivi kikiriki
U članku se podsjeća da se 2008. oko 300.000 beba u Kini razboljelo od mlijeka u prahu koje je sadržalo hemikaliju melamin. Kineski proizvođači su mlijeku u prahu dodali tu supstancu, koja je posebno štetna za bubrege.

Kineski proizvođači su takođe prodavali grašak obojen u zeleno, koji je gubio boju prilikom kuvanja, i kupus koji je sadržao kancerogeni formaldehid. Potom slučaj sa jestivim uljem koje je korišteno u restoranima, ponovo prerađivano, sipano u flaše i prodavano. Vladin list „Čajna dejli“ je čak objavio priču o lažnim jajima.

Kineska vlada je 2009. usvojila novi zakon o bezbjednosti hrane i osnovala komisiju za istu namjenu 2010. Uz to, potrošači koji prijave ilegalne aktivnosti navodno će dobiti novčane nagrade.

Međutim, piše dalje njemački nedjeljnik, i dalje postoje brojni problemi, kao što je otkrio sistem za rano upozoravanje u Briselu, koji bi trebalo da otkriva zagađenu hranu za sve države EU.

U Brisel su do prije desetak dana stigla 262 izvještaja o kineskim proizvodima samo za 2012. Među njima je bila tjestenina zagađena crvima, škampi puni antibiotika, smrdljivi kikiriki i kandirano voće sa prekomjernim sadržajem sumpora.

"Dobiješ ono što naručiš“

U jednom slučaju otkriveno da su zaslađivači naručeni iz Kine jako mirisali na razređivače
Ulrih Nele, profesor hemije, dugo radi u Kini kao nezavisni kontrolor kvaliteta proizvoda u ime njemačkih maloprodaja. On kaže da iz Kine „dobiješ ono što naručiš“, objašnjavajući da kupci moraju „precizirati kako bi proizvod trebalo uzgajati ili koji su standardi neophodni da bi se on označio kao organski, na primjer“.

Međutim, dodao je, oni koji naručuju najjeftinije moguće proizvode iz Kine, koji nisu prošli inspekciju, sami su krivi kada ne dobiju robu koju su očekivali.

U jednom slučaju, Nele je otkrio da su zaslađivači naručeni iz Kine jako mirisali na razređivače. Međutim, kada se tim povodom obratio kineskim proizvođačima, oni su rekli: "Uvijek tako mirišu".

Nele je morao tražiti reorganizaciju proizvodnih postrojenja da bi roba zadovoljila njemačke standarde.

Kada se proizvodi nađu na putu u druge zemlje, oni prolaze vrlo malu kontrolu. U luci Hamburg, kroz koju prolazi veliki dio prehrambenih proizvoda iz inostranstva namijenjen evropskom tržištu, više od 15 odsto pošiljki koje sadrže životinjske proizvode i 20 odsto onih sa biljnim proizvodima, sada su iz Kine.

Što se tiče ribe, mesa, meda i mliječnih proizvoda, uvoznik prije dolaska mora prijaviti robu veterinarskoj inspekciji u Hamburgu i predati uvoznu carinsku deklaraciju. Ta inspekcija potom odlučuje da li proizvodi mogu biti uvezeni bez provjere.

U oko pola od 3.697 slučajeva u kojima je EU prošle godina izdala upozorenja, zastupnici potrošača nisu mogli da otkriju originalnog proizvođača
Zapečaćeni sanduci se otvaraju samo kada postoji sumnja vezano za sadržaj. Kada se otvore, veterinari provjeravaju da li radi rashladni sistem i da li je roba transportovana na odgovarajućoj temperaturi.

Dalja kontrola je u nadležnosti lokalnih agencija za provjeru hrane, koje su puno upućenije u restorane brze hrane i farme nego u globalni protok roba.

Proizvodi na biljnoj bazi prolaze još blažu kontrolu i uglavnom ulaze u EU bez ikakve provjere, bilo da su svježi, zamrznuti ili konzervirani.

Izuzetak je samo mali broj specijalnih prehrambenih proizvoda koji su privukli negativnu pažnju u prošlosti ili su trenutno pod sumnjom a mnogi potiču iz Kine: kikiriki, zrna soje, pirinač, tjestenina, grejpfrut i čaj. Ti proizvodi se redovno provjeravaju a, u rijetkim prilikama, neke države čak nameću zabranu uvoza.

Nedosljedan sistem provjere takođe otežava pronalaženje uzroka problema. U oko pola od 3.697 slučajeva u kojima je EU prošle godina izdala upozorenja, zastupnici potrošača nisu mogli da otkriju originalnog proizvođača. Tako je ostao nepoznat snabdjevač jagoda od kojih su se razboljela njemačka djeca.

Jedni proizvodi za porodicu, drugi za tržište

Vu Heng je postao istaknuti borac za bezbjednost hrane u Kini. On je prošle godine pročitao priču o čudnom prahu koje su distributeri ubrizgavali u svinjetinu kako bi je prodavali kao junetinu, koja je skuplja.

Pokrenuo je Internet stranicu sa mapom koja ukazuje na kineske skandale sa hranom, o kojima su izvještavali mediji.

Mnogi bogati Kinezi su kupili sopstvene farme kako ne bi zavisili od onoga što je dostupno u prodavnicama
Stranicu je nazvao „Baci to kroz prozor,“ što je aluzija na bivšeg američkog predsjednika Teodora Ruzvelta, koji je kobasicu koju je doručkovao navodno bacio kroz prozor jer mu se zgadilo pošto je saznao za zapanjujuće uslove u klanicama u Čikagu.

Životinjski proizvodi su najviše sporni, kaže Žou Li, predavač na pekinškom univerzitetu Renmin, koji proučava bezbjednost hrane. Meso je profitabilnije od povrća, što samo povećava inicijativu da se ostvari najveći mogući profit.

Žou je primijetio da su poljoprivrednici nekada jeli istu onu hranu koju prodaju. Međutim, sada su svjesni štetnih posljedica pesticida, đubriva, hormona i antibiotika, pa i dalje jedan dio hrane proizvode za tržište a dio za svoje porodice.

Jedina razlika je u tome što se hrana namijenjena porodicama proizvodi tradicionalnim metodama. Mnogi bogati Kinezi su zapravo kupili sopstvene farme kako ne bi zavisili od onoga što je dostupno u prodavnicama.

Takođe su se pojavile priče o specijalnim njivama na kojima se proizvodi hrana isključivo za visoke vladine zvaničnike.

Velike kompanije će same vršiti kontrolu

Najveći svjetski maloprodajni lanci - Volmart, Karfur, Tesko i Metro, kao i prizvođači poput Koka kole, Unilevera, Barile, Kembela i Nestlea, shvatili su da ne mogu zavisiti od inspekcija koje vrše snabdjevači ili vlade.

Međutim, takođe ne mogu dozvoliti da prodaju kontaminirane prehrambene proizvode, s obzirom na potencijalno ogromnu štetu za svoj imidž. Zato su najveće kompanije u toj industriji udružile snage da pokrenu Globalnu inicijativu za bezbjednost hrane, sa ciljem da sami vrše kontrolu kvaliteta.

Ova inicijativa ne uključuje manje kompanije, poput onih koje snabdijevaju restorane. Na kraju, međutim, i potrošači snose dio odgovornosti.

Generalno, Kina je svakako sposobna da proizvodi visokokvalitetne proizvode, „ali dobiješ onoliko koliko platiš“, kako je rekao inspektor za bezbjednost hrane iz Hamburga.