Imaju nešto zajedničko? Naravno, jedni drugima idu na živce - Vijesti.me
ispod površine

Imaju nešto zajedničko? Naravno, jedni drugima idu na živce

Amerikanci se žale da Njemačka vlada ne shvata dovoljno ozbiljno lidersku ulogu u Evropi. Berlin zabrinuto posmatra kako Republikanci sve više naginju udesno

Njemačka kancelarka Angela Markel je u Bijeloj kući dobila najviše američko civilno priznanje. Međutim, počast joj je ukazana u trenutku kada SAD i Njemačka ne uspijevaju da se dogovore oko niza pitanja, od ekonomije do spoljne politike, navodi se u analizi njemačkog nedjeljnika „Špigl”.

Postoje priznanja koja se ne dodjelujuju za dostignuća iz prošlosti već nose poruku nadu da će osoba u nekom momentu u budućnosti zaraditi nagradu koju dobije.

U čast Angele Merkel priređena je večera u Bijeloj kući, a govor je tim povodom održao Obama. Merkel je bila sa suprugom Joakimom Zauerom što je rijetka prilika sa ciljem da se naglasi značaj događaja

„Špigl“ piše da je to bio slučaj 2009, kada je predsjednik SAD Barak Obama dobio Nobelovu nagradu za mir. On je tada bio na funkciji tek nekoliko mjeseci i nije bio postigao ništa značajno u smislu svjetskog mira.

Nagrada od koje se očekuje

Merkel je danas bila u Vašingtonu da bi sa Obamom razgovarala o nizu značajnih pitanja ali je takođe iskoristila priliku da primi predsjedničku medalju slobode, kojom ju je Obama nagradio prošle godine, ali nije imao priliku da joj je uruči.

Jedini njemački političar koji je dobio tu nagradu je Helmut Kol, koji je bio kancelar između 1982. i 1998. U čast Angele Merkel priređena je večera u Bijeloj kući, a govor je tim povodom održao Obama. Merkel je bila sa suprugom Joakimom Zauerom što je rijetka prilika sa ciljem da se naglasi značaj događaja.

Merkelina nagrada je, pak, prožeta mnogim nadama i očekivanjima. U poređenju sa situacijom od prije samo godinu, danas u Vašingtonu na Merkel gledaju sa puno više skepticizma.

„Stav koji preovladava u Vašingtonu je da prijateljstvo sa Sjedinjenim Sržavama više nije obavezno najviši njemački prioritet”, kaže Fiona Hil, ekspert za Evropu u uticajnom Institutu Brukings u Vašingtonu. I zaista, Amerikanci žele da se vrati ona stara Angela Merkel.

Obama i Merkel nijesu uspostavili bliski lični odnos, ali to nije jedini problem. Kada se radi o važnim pitanjima, SAD i Njemačka nikada tokom kancelarkina dva mandata nisu bile udaljene kao sada. Njenu reputaciju u Vašingtonu podrila je odluka Njemačke da ukine nuklearne elektrane do 2022, udržanost Berlina na glasanju u Savjetu bezbjednosti UN o uvođenju zone zabrane letjenja u Libiji kao i ekonomska i finansijska politika te države.

Zaista, narod u Americi je smatrao da zbog odrastanja na komunističkom istoku Njemačke, Merkel posebno cijeni američko razumijevanje slobode. Zbog toga su bili skloni da joj oproste kada je otvoreno kritikovala američku politiku, poput operacije u zatvoru Gvantanamo

Gledajući iz suprotne perspektive, i Obamin imidž je doživio udarac u krugovima njemačke vlade, gdje ga smatraju predsjednikom koji ne ispunjava velika obećanja. Merkel ne vjeruje da on može riješiti svjetske probleme. Najveća stvar koja je zajednička dvjema vladama je to što jedni drugima idu na živce, navodi se u komentaru njemačkog lista.

 Njemačka u nezgodnom položaju

Berlin smatra da su posebno štetne Obamine akcije vezano za sukob na Bliskom istoku. Vlada navodno vjeruje da je Obama napravio najveću grešku prošlog septembra kada je pred generalnom skupštinom UN predvidio da će za godinu palestinska država biti pozdravljena kao nova članica globalne zajednice. U Berlinu mnogi smatraju da je to samo pospješilo nerazumna očekivanja među Palestincima i naljutilo Izraelce.

Merkel takođe zamjera Obami što se u početku usprotivio intervenciji u Libiji a onda pod pritiskom državne sekretarke Hilari Klinton i drugih savjetnika promijenio mišljenje. Ona vjeruje da Obama nije dovoljno razmotrio posljedice intervencije u Libiji i da je na taj način doveo Njemačku u nezgodan položaj.

U SAD-u, sa druge strane, uzdržanost Njemačke u SB UN se vidi kao izbjegavanje odgovornosti.

„Njemačka Angele Merkel je sada najmoćnija država u Evropi, a, ipak, želi da se ponaša kao Švajcarska”, kaže Stiven Sabo, izvršni direktor Transatlantske akademije iz Vašingtona.

Hilari Klinton je od svih mjesta izabrala Berlin da jasno stavi do znanja koliko su Amerikanci ljuti na Njemačku: „Svijet nije čekao da se desi još jedna Srebrenica u mjestu koje se zove Bengazi”, kazala je Klinton u aprilu na jednom događaju u njemačkoj prijestonici.

Prema diplomatskim mjerilima, to je bila direktna i otvorena kritika na račun odbijanja Njemačke da odobri misiju Zapada protiv libijskog diktatora Muamera Gadafija.

Merkel iscrpila dobru volju američkog naroda

 Ipak, Amerikanci nisu tako davno smatrali Merkelinu Njemačku najvažnijim partnerom u Evropi. Za razliku od njenog prethodnika Gerharda Šredera, Merkel je uživala reputaciju proamerički nastrojene i pouzdane.

Berlin zabrinuto posmatra kako Republikanci sve više naginju udesno. Za sada, zvaničnici Merkeline vlade shvataju da je Obama najbolje što mogu dobiti

Zaista, narod u Americi je smatrao da zbog odrastanja na komunističkom istoku Njemačke, Merkel posebno cijeni američko razumijevanje slobode. Zbog toga su bili skloni da joj oproste kada je otvoreno kritikovala američku politiku, poput operacije u zatvoru Gvantanamo.

Međutim, tokom samita G-8 koji je prije dvije nedjelje održan u francuskom primorskom ljetovalištu Dovil, bilo je jasno da je Merkel iscrpila tu dobru volju. Obama se nasamo sastao sa francuskim predsjednikom Nikolom Sarkozijem i pohvalio ga za „liderstvo koje je pokazao na svjetskoj sceni posljednjih nekoliko godina”. Međutim, sa Merkel se sreo samo tokom zajedničkih radnih sastanaka.

Kada su se članice G-8, koje su se udružile da se vojno suprotstave Gadafiju, sastale da odlučuju o ratu u Libiji, Merkel nije bila za stolom. Nije je bilo ni u grupi političara koji su vodili ključne pregovore sa Rusijom i uspjeli da je ubijede da se pridruži savezu protiv Gadafija. Kako je to opisao švajcarski dnevnik „Noje cirher cajtung“, bila je to „cijena nedovoljne hrabrosti”.

Fundamentalno različiti pristupi

Iako su možda manje prožete simbolikom, tenzije koje se odnose na ekonomsku politiku su jednako važne. Jedan veliki izvor tenzija može se naći u stavu američkog ministra finansija Timotija Gajtnera koji na svakom samitu G-20 kritikuje njemački spoljnotrgovinski suficit.

U osnovi, Amerikanci i Njemci imaju različite ideje o tome kako bi trebao da izgleda ekonomska politika nakon krize. Njemci vjeruju u drastične rezove, bolne pakete štednje, stezanje kaiša i strukturalne reforme. U SAD-u, sa druge strane, narod tek polako počinje da shvata da bi nagomilani dug države mogao postati problem.

Amerikanci traže da Njemci učine nešto u cilju stimulisanja domaće potražnje. Međutim, Njemci su nepovjerljivi prema američkoj centralnoj banci (Fed), koja slijedi politiku kupovine obveznica ministarstva finansija SAD u vrijednosti od više milijardi dolara i preplavljuje tržište svježe štampanom gotovinom. A sada se od partnera u G-20 traži da upotrijebe katalog kriterijuma kako bi se utvrdilo da li države poput Njemačke prijete stabilnosti globalne ekonomije održavanjem spoljnotrgovinskog suficita.

Nepremostiv jaz oko energije i klime?

Dok je još moguće postići formalne kompromise oko finansijskih pitanja, čini se da ništa ne može premostiti transatlantsku podjelu kada je u pitanju energetska i klimatska politika.

U Njemačkoj je ironično to što Merkelina koaliciona vlada - sastavljena od njene konzervativne Demohrišćanske unije (CDU), sestrinske bavarske Hrišćansko- socijalne unije (CSU) i biznisu naklonjene Stranke slobodnih demokrata (FDP) - istovremeno zalaže za ukidanje nuklearne energije i drastično smanjenje emisija gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.

Međutim, posljednjih godina, politički trend u Sjedinjenim Državama kreće se u suprotnom smjeru.

Merkel i Obama i dalje zavise jedno od drugog

U transatlantskom odnosu je uvijek bilo sporova. Međutim, trenutna situacija djeluje posebno loše zato što se promijenio globalni politički kontekst. Njemci već neko negoduju zbog Obaminog nastojanja da više pažnje njegove države usmjeri na Aziju. Zaista, kada je u pitanju njegova spoljna politika, čini se da Evropa igra sve minorniju ulogu. Značaj američko-njemačkih odnosa se uzimao zdravo za gotovo, ali izgleda da to više nije slučaj.

Amerikanci se, sa svoje strane, žale da Njemačka vlada ne shvata dovoljno ozbiljno njenu lidersku ulogu u Evropi. Njemačka je bila važna zato što je kao vodeća evropska sila igrala veliku uogu u određivanju pravca Evropske unije. Međutim, ovih dana, ako postoji pitanje zbog kojeg EU djeluje kao razbijena banda, to je njena spoljna politika.

Amerikanci vjeruju da dio krivice za ovo leži u činjenici da Berlin više ne igra svoju centralnu ulogu.

Uprkos svim ovim pitanjima, Merkel i Obama su i dalje zavisni jedno od drugog. Vašington zna da bi vlada koju bi predvodila Socijaldemokratska partija lijevog centra (SPD) ili stranka Zelenih bila vjerovatno još manje prijateljski nastrojena prema Americi nego Merkelina vlada.

U isto vrijeme, Berlin zabrinuto posmatra kako Republikanci sve više naginju udesno. Za sada, zvaničnici Merkeline vlade shvataju da je Obama najbolje što mogu dobiti, zaključuje „Špigl“.