PRIMJERNI LIDERI
Tein Sein
Mjanmar
Ide u pravcu demokratije
Bilo je dosta razloga za skepsu tokom 2011. kada je ovaj dugogodišnji pripadnik vladajuće vojne hunte na Mjanmaru preuzeo predsjedničku funkciju, međutim on je do sada ispunio obećanje da će dozvoliti laganu demokratizaciju zemlje, održavši relativno slobodne i fer parlamentarne izbore u aprilu na kojima je dugodišnja protivnica režima Ang San Su Ći ušla u parlament.
Oni možda ne izgledaju kao najprirodniji partneri, a Mjanmar i dalje puno zaostaje za pravim demokratijama, međutim uspjeh postignut tokom ove godine je svakako vrijedan pomena.
Džojs Banda
Malavi
Popravila je štetu koju je napravio njen prethodnik
Džojs Banda je preuzela predsjedničku funkciju u aprilu nakon neočekivane smrti njenog prethodnika Bingu va Mutarika, koji je napoznatiji po traćenju miliona na predsjedničke palate, privatne avione, flotu mercedesa (dok njegov narod ima jedan od najnižih životnih standarda na svijetu) i brutalno gušeći politički otpor.
Banda se brzo bacila na posao čišćenja i popravljanja narušene reputacije zemlje: prodala je avion, otpustila zvaničnike za koje je bilo poznato da se nasilno obračunavaju sa opozicijom, i ubijedila strane vlade – uključujući Britaniju i SAD, koji su se umorili od Mutarikine prakse – da počnu ponovo da šalju novac.
Abdulaje Vade
Senegal
Otišao je, mirno
Predsjednik Senegala posljednjih 12 godina ostavlja prilično kontradiktornu zaostavštinu, hvaljen od strane nekih kao smjeli reformista ali kritikovan zbog traćenja državnog novca na spomenike, tražio je ustavno sporni treći mandat i naizgled svog sina pripremao za nasljednika.
Međutim kada je na predsjedničkim izborima u aprilu izborima poražen od nekadašnjeg štićenika Maki Sela, Vade je mnoge iznenadio kada je odmah nazvao Sela i priznao poraz – izbjegavši još jednu političku krizu. Imajući u vidu haotične susjede Senegala – svaka od četiri zemlje sa kojima se graniči imala je puč u posljednjih pet godina – to je nažalost vrijedno pohvale.
Fransoa Oland
Francuska
Išao na turneju izvinjavanja
Ako ostavimo po strani njegove kontroverzne ekonomske planove i sadašnje poglede na eurokrizu, Oland zaslužuje priznanje zbog toga što se javno suočio sa nekim od ružnih trenutaka u francuskoj istoriji.
U julu na ceremoniji obilježavanja 70. godišnjice opsade Vel Div – tokom koje je preko 13000 Jevreja uhapsila francuska polijcija i deportovala u koncentracione logore, što je događaj koji su francuske vlade decenijama negirale – Oland je održao dirljiv govor pozivajući svoje građane da se suoče sa „zločinom koji je u Francuskoj počinila Francuska“, i pohvalio političkog rivala Žaka Širaka zbog toga što je prvi francuski predsjednik koji je priznao saučesništvo ove zemlje.
U oktobru, Oland je postao prvi francuski predsjednik koji je priznao odgovornost vlade za masakr stotina pro-alžirskih demonstranata od strane pariske policije 1961. U nedavnoj posjeti Alžiru, on je govori o „kranje nepravednoj i brutalnoj“ prirodi francuske kolonijalne vladavine.
I mada u svojim primjedbama on nije izrazio direktno izvinjenje kojem su se mnogi Alžirci nadali, Oland zaslužuje pohvale za spremnost da razgovora o vremenima kada Francuska nije živjela u skladu sa svojim idealima.
Hose Muhika
Urugvaj
Najsiromašniji predsjednik na svijetu
Dosta predsjednika priča o svom skromnom porijeklu i sebe opisuju kao muškarce (ili žene) iz naroda, međutim Muhika i stoji iza svojih riječi. Najsiromašniji predsjednik na svijetu donira 90 odsto svoje plate u dobrotvorne svrhe, odrekao se predsjedničke palate kako bi živio u oronuloj kolibi izvan Montevidea i vozi folksvagen bubu iz 1987.
Poslovna zajednica Urugvaja je možda bila zabrinuta kada je ovaj bivši ljevičarski gerilac izabran 2009, ali do sada on je više bio Lula nego Ugo kada je u pitanjuj ekonomija, a pri tom je sproveo dramatične socijalne reforme – uključujući mjere za popuštanje ograničenja za abortuse, legalizovao gej brakove i upotrebu manjih količina marihuane.
NESTAŠNI LIDERI
Bašar al Asad
Sirija
Osmislio je novu kategoriju užasnog
Nekada smatran jednim od najperspektivnijih reformističkih autokrata na Bliskom istoku, Asad je razaranje u svojoj zemlji doveo do neopisivog nivoa tokom protekle godine, a broj mrtvih je premašio 37000, prema nekim procjenama, stotine hiljada su raseljene, cijeli gradovi su uništeni.
Asad se takođe očigledno ne uzdržava da upotrijebi ”skad” projektile i klastersku municiju na svoj narod. Čak su se i njegovi prijatelji u Rusiji umorili od toga da ga brane.
Kim Džong Un
Sjeverna Koreja
Tatin sin... a znate ko mu je bio tata
Nade da bi mladi lider Sjeverne Koreje mogao preduzeti neke korake kako bi pomogao da se njegova izolovana i osiromašena zemlja pridruži ostatku svijeta brzo su propale ove godine, a Kim je nastavio tatinu politiku „prvo vojska“ lansirajući balističke rakete uprkos međunarodnoj osudi, hapseći američke državljane i – navodno – ubijajući vojne zvaničnike koji mu se usprotive.
Možda će ga očinstvo malo smekšati, ali na to ne treba računati.
Aleksandar Lukašenko
Bjelorusija
Ponosan što je diktator
Većina diktatora makar poriče da su diktatori. Međutim Lukašenko se više ne pretvara, a novinaru Rojtersa je ranije ove godine kazao: „Ja sam jedini i posljednji diktator u Evropi. Zaista nema niko drugi na svijetu... došli ste ovdje i gledate u živog diktatora. Gdje biste ga drugo vidjeli?“
Lukašenko, koji izgleda priprema svog sedmogodišnjeg sina za nasljednika, opravdao je svoju reputaciju ove godine sa hapšenjima novinara i političkih protivnika.
Godinu završava u istom negativnom stilu budući da će prihvatiti feudalni zakon da radnici koji se bave preradom drveta ne smiju da napuste posao. Jedina dobra vijest? Kako stvari stoje u Ukrajini, možda neće biti u prilici da se još dugo hvali da je posljednji evropski diktator.
Pol Kagame
Ruanda
Tlači svoje građane i destabilizuje susjede
I mada i dalje ima prijatelje u Vašingtonu ovo je izgleda bila godina kada je konačno ukaljana međunarodna reputacija predsjednika Ruande kao demokratskog reformiste. Kagameove pristalice na zapadu uglavnom su okretale glavu proteklih godina na dokaze da njegova vlada zatvara protivnike i guši medije.
Međutim, prekretnica se možda dogodila ove godine kada je u izvještaju UN optužena Ruanda da aktivno podržava pobunjenički pokret M23, koji je preuzeo velike teritorije u susjednoj Demokratskoj Republici Kongo. Nekoliko zemalja, uključujući Britaniju i Njemačku, sada su obustavile pomoć nekadašnjem miljeniku.
Muhamed Morsi
Egipat
Pokazuje da su njegovi kritičari u pravu
Još je rano reći, ali Morsi nije uspio da razuvjeri svoje protivnike i kritičare, koji su strahovali da će kada dođe na vlast nekadašnji lider Muslimanske braće težiti da ograniči demokratiju u Egiptu.
On je forsirao novi ustav koji podržavaju islamisti i koji ne sadrži puno odredbi za zaštitu novinara, manjina i prava žena – i za koji mnogi strahuju da bi političku vlast mogao staviti u ruke sveštenika.
Takođe postoje uznemiravajući izvještaji da Morsijeve pristalice zlostavljaju i otimaju protivnike tokom demonstracija protiv ustava i da je on blokirao istrage protiv njih. Nadajmo se da dešavanja prošlog mjeseca nijesu pokazatelj onoga što slijedi.
Prevela: Nada Bogetić
Galerija
Bonus video:
