Kada je u Obali Slonovače sezona dobra i kakao bogato rodi, njegova cjena je niska jer ga ima dovoljno. Tada ga berzanski špekulanti masovno otkupljuju po toj niskoj cijeni i nadaju se lošoj žetvi sljedeće godine. Ako su u pravu, cijena kakaa raste i oni ostvaruju veliku zaradu. To se desilo kada je u Obali Slonovače izbio građanski rat – u svijetu je došlo do nestašice kakaa, glavne sirovine za proizvodnju čokolade i na scenu su stupili špekulanti.
Banke mijenjaju politiku
Od velike krize hrane 2008. berzanski špekulanti se nalaze pod pojačanom kontrolom kritičara. Iako pravno gledano oni rade po zakonu, kao i svi trgovci pokušavaju po što nižoj cijeni da kupe neku robu i po što višoj da je potom prodaju, špekulacije prehrambenim sirovinama imaju i jednu drugu dimenziju: dizanjem cijene hrane oni izazivaju pojavu gladi širom svijeta, jer siromašni sebi više ne mogu da priušte ni osnovne životne namirnice po novim visokim cijenama. To prelazi granice običnog poslovanja i ulazi u sferu moralnog djelovanja.
Upravo zbog te moralne dimenzije je njemačka "Commerzbank"-a odlučila da obustavi do daljnjeg špekulacije cijenama životnih namirnica. Ovu odluku je pozdravila nevladina organizacija "Foodwatch" i pri tome istakla da bi i druge banke trebale da slijede ovaj svijetli primjer.
Ipak ova pohvala izgleda nije baš prijatna čelnicima "Commerzbank"-e zbog čega nisu bili spremni za razgovor s novinarima.
Martin Riker iz "Foodwatch"-a je pokušao da objasni razloge ovakvog ćutanja odgovornih iz banke: „U interesu je banke očito da ne preplaši svoje mušterije, koje i nadalje žele da investiraju na tom polju. Zato banka tu svoju odluku ne ističe u javnosti. Ali u našem interesu je da navedemo primjere u kojima se banke opraštaju od jedne poslovne oblasti iz preventivnih razloga.“
U međuvremenu ni "Dekabank" ni "Landesbank Baden-Württenberg" više ne nude finansijske investicije vezane za tržište osnovnih životnih namirnica.
Da ne bude zabune, trgovina osnovnim namirnicama je veoma unosan posao i mnogim se investitorima isplati ulaganje novca u namirnice. Potražnja širom svijeta raste usljed rasta stanovništva, a to znači i rast cijena a na kraju i rast profita.
Kao sve veći potencijalni problem za nedostatak hrane je i gajenje biljaka koje se koriste za proizvodnju biogoriva koje zauzimaju sve više obradive površine koja onda nedostaje za sadnju biljaka za proizvodnju hrane.
Za hranu 80 posto zarade
Aktuelna suša u SAD i Indiji samo je još više podigla cijene hrane. Soja je od juna poskupjela za 30 posto, a kukuruz za čak 50 posto. I u Indiji su zbog slabih monsunskih kiša izostale žetve. A što je manje žetvi i što je njihov prinos manji, to su cijene više.
U ovoj jednačini zarada na jednoj strani znači glad na drugoj. „U najsiromašnijim zemljama svijeta ljudi moraju da izdvoje 80 posto prihoda za hranu. Otuda i najmanji porast cijena vodi ka tome da ljudi sebi ne mogu da priušte hranu“, kaže Riker.
Od 2008., kada je započela aktuelna kriza hrane, došlo je do nemira u više od 30 država širom svijeta zbog povećanja cijene hrane.
Bankama se prebacuje da špekulacijama još više dižu cijene namirnica. Mada među ekonomistima ne postoji jedinstveno mišljenje o tome, u kojoj mjeri špekulacije utiču na cijenu hrane, nesumnjivo je da taj negativan uticaj postoji. Po mišljenju Rafeale Šnajdera, stručnjaka iz nevladine organizacije "Foodwatch" „oko 15 posto rasta cijena hrane dešava se zbog špekulacija“.
Galerija
Bonus video:
