Više od dvije hiljade toplih obroka svakodnevno se podijeli korisnicima narodnih kuhinja širom Crne Gore.
Dok dio opština ovu vrstu pomoći obezbjeđuje direktno, kroz lokalne službe socijalnog staranja, u drugim gradovima o najugroženijima brinu crkvene kuhinje i nevladine organizacije. Iza brojeva su porodice koje teško sastavljaju kraj s krajem, samohrani roditelji, penzioneri i djeca.
Kolike su potrebe, a koliko je sistem pomoći održiv?
Dok se u nekim domovima krčka ručak, dinsta meso, sjecka povrće ili priprema supa, u drugima je i najjednostavniji obrok neizvjesnost. Za blizu hiljadu podgoričana odgovor na pitanje šta će danas jesti nalazi se u narodnim kuhinjama, gdje se svakodnevno pripremaju topli obroci za one kojima je pomoć najpotrebnija.
"Trenutno u Narodnoj kuhinji se podijeli, odnosno distribuira 640 obroka. Od toga je 448 obroka se podijeli ovdje u Narodnoj kuhinji, a 192 se distribuira na kućnoj adrese korisnika. Ono što je značajno napomenuti jeste da u proteklom periodu negdje je broj onih obroka koji smo mi planirali osjetno u manjem je padu, zato što projektovali smo za ovu godinu 700 obroka, ali taj broj je nešto manji, odnosno za oko 80 obroka je manji broj korisnika Narodne kuhinje u odnosu na prethodne godine", rekla je sekretarka za socijalno staranje Glavnog grada, Violeta Golubović.
"Naša narodna kuhinja od tu negdje oko 320-330, mada je to promenljivo, taj broj promenljiv, zato što imamo dosta korisnika koji se jave i budu 2-3 dana, pa ga nema. Bude nanilih je neka nužda, kao što imamo sad u zadnjem vremenu, povećan broj korisnika koji su s prostora bivšeg Sovjetskog savjeza, znači Ukrajine, Rusije. I oni tu se dođu, obrate, uzmu 3-4 dana obroke i više ih ne vidimo", kazao je Miško Radonjić iz Narodne kuhinje pri Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
Međutim, ne završava se svaka priča o siromaštvu onog trenutka kada čovjek dobije pomoć. Za neke korisnike narodne kuhinje to je kratkoročna podrška dok je za druge postala svakodnevica.
"Imamo jedan dio korisnika koji su samohrane majke, a imamo jedan dio korisnika koji prosto, moram to kazati, već treća generacija od iste porodice dolazi na Narodnu kuhinju. O čemu se tu radi, čak imamo i četvrta generacija, ali to je možda jedan ili dva slučajeva. Znači bili su baka i djera, pa njihova djeca, pa djeca i ovi sad ostvarili kao roditelji, međutim i oni su na Narodnu kuhinju. Imamo takvu jednu tu čudnu priču koja je prosto za socijalni radnik, za nekoga ko bi s tim porodicama poveo ozbiljan razgovor i dao lijek za takvu situaciju", ističe Radonjić.
"Najviše njih oko 65 odsto porodica sa više od dva člana, zatim imamo 40 odsto njih koji negdje koriste obrok u pitanju su lica koja su mlađa od 18 godina i ostatak tog procenta su upravo penzioneri, samohrani roditelji", kazala je Golubović.
Iako se širom Crne Gore svakodnevno podijeli oko dvije hiljade toplih obroka, teret brige o najugroženijima najčešće ne preuzima lokalna samouprava, već crkvene zajednice i nevladine organizacije.
Dok u Podgorici, Nikšiću i Pljevljima postoje opštinski programi pomoći, crkvena narodna kuhinja u Beranama podijeli oko 200 obroka, u Bijelom Polju između 80 i 100, dok "Čovjekoljublje" iz Cetinja obezbjeđuje između 250 i 300 obroka dnevno. U Baru, nevladina organizacija "Žene Bara" priprema oko 250 toplih obroka.
Ipak, u Nikšiću se, pored rada narodne kuhinje, podrška građanima u stanju socijalne potrebe pruža i kroz projekat "Nikšić brine - program obroka sigurnosti" čime je obuhvaćeno 180 korisnika, među kojima su 24 porodice sa ukupno 102 djece i 36 samaca.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
