Morski konjić u našem mozgu vraća sjećanje

Postoji oko 1.000 receptora koji reaguju na miris i koji se tokom života regenerišu i razvijaju prema mirisima na koje smo navikli
56 pregleda 0 komentar(a)
Mirisi, Foto: Shutterstock
Mirisi, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 09.10.2016. 16:05h

Prolazite pored kafića, osjećate jak miris čaja od kamilice i, bez ikakvog posebnog razloga, sjetite se dana kada ste se, kao dijete, igrali u bakinoj kuhinji... Kako dolazi do toga?

Neurologija umnogome podsjeća na detektivsku priču ili društvenu igru „Kluedo“ - moramo da pratimo tragove kako bismo otkrili uzrok. Kakva je uzročno-posljedična veza između mirisa i sjećanja?

Čulo mirisa je, po mišljenju stručnjaka, najstarije, a njegove korijene nalazimo i kod najprostijih organizama, poput bakterija. Prije nego što su mogli da čuju, vide, pa čak i dodirnu, stvorenja su mogla da namirišu sve što ih je okruživalo.

Postoji oko 1.000 različitih receptora koji reaguju na miris i koji se tokom života regenerišu i razvijaju prema mirisima na koje smo navikli. Rezultat je kompleksno čulo koje nam omogućava da razlikujemo širok spektar mirisa.

Ipak, jako je zanimljivo da najmanje govorimo o mirisu, uprkos činjenici da je to naše najmoćnije čulo, pa čak za mnoge mirisne note nemamo ni adekvatan naziv. Međutim, riječi su ponekad i suvišne, jer kada osjetimo određeni miris on u nama budi određene uspomene i sjećanja. Kako? Zašto?

Dio mozga koji opaža mirise se nalazi u blizini hipokampusa koji po svom obliku podsjeća na morskog konjića. Hipokampus je izvijenog oblika i ukorenjen je duboko u mozgu, a igra presudnu ulogu u stvaranju sjećanja. Na primjer, osobe kod kojih postoje oštećenja hipokampusa pate od amnezije. Naime, oni mogu da nauče nove radnje, poput vožnje bicikla ili plivanja, ali ne mogu da pamete iskustva koja bi se pretvorila u sjećanja.

Od svih čula, jedino čulo mirisa direktno “putuje” preko mirisnih receptora, za razliku od ostalih čula kojima je obavezna usputna stanica talamus. Premda čulo mirisa ima najdalju putanju, bez prepreka moguće je da upravo zato miris vezujemo za uspomene i sjećanja, a ne za riječi.

Zahvaljujući vezi između mirisa i sjećanja možemo da proživljavamo uspomene toliko intenzivno da ćemo imati osjećaj da zapravo ponovo proživljavamo samo iskustvo. To i nije tako loše, zar ne?

Bonus video: