Naučnici su po prvi put sekvencionirali genom žirafe i otkrili DNK osobine koje objašnjavaju kako su najviše svjetske životinje razvile svoje izuzetno duge vratove.
Biti žirafa nije lako. Pumpanje krvi iz grudnog koša dva metra uvis do mozga zahtijeva "turbo" srce i dvostruko veći krvni pritisak u odnosu na ostale sisare. Trebaju im i posebni bezbjednosni srčani zalisci koji im omogućavaju da se sagnu i napiju vode i da se ne onesvijeste kada ponovo podignu glavu.
Jedinstvena tjelesna konfiguracija žirafa dugo je bila misterija za biologe, uključujući i Čarlsa Darvina. Ali su sada upoređujući genom žirafe sa genomom njenog najbližeg rođaka, okapija, naučnici odgonetnuli dio te zagonetke. Tajna je u promjenama u malom broju gena odgovornih i za oblik tijela i za cirkulaciju.
To sugeriše da su se dugi vrat i snažno srce razvijali uporedo, podstaknuti relativno malim brojem genetskih promjena, prenosi agencija Rojters.
"Mnogo je teorija o tome kako se vrat žirafe izdužio, ali izgleda da se kardiovaskularni sistem razvijao paralelno sa koštanim sistemom", rekao je Moris Agaba iz Afričkog instituta nauke i tehnologije u Tanzaniji.
Agaba i njegovi kolege zaključke istraživanja objavili su u časopisu Nature Communications.
Važnije pitanje, zašto su žirafe razvile duge vratove, i dalje ostaje otvoreno. Zaključak koji se nametao sam od sebe, da se to dogodilo iz potrebe da se dođe do hrane na većim visinama, osporen je prije 20 godina tezom da je razlog tome zapravo parenje, odnosno nadmetanje mužjaka za ženkama.
Bonus video:
