Arheolozi su otkrili tijelo djevojčice za koju se vjeruje da je spaljena i bačena u jamu, a njen grob je pokriven kamenim pločama.
Tim je predvodio Filipe Pergola, profesor topografije Papskog instituta za arheologiju u Vatikanu, na kompleksu San Kalocero u Albengu.
Ovakvo sahranjivanje pokazuje da su je doživljavali kao prijetnju čak i kada je bila umrla, ističu arheolozi.
Zanimljivo je da je na istoj ovoj lokaciji u septembru 2014. godine ovaj tim pronašao ostatke još jedne „vještice“, 13-godišnje djevojčice koja je sahranjena okrenuta licem nadolje.
Kao i druge neobične sahrane, koje su podrazumijevale zakopavanje mrtvih sa ciglom u ustima, licem na dolje, zakucavanjem za zemlju, uz odrubljivanje glave ili pokrivanjem kamenom, vjerovatno se radi o običajima koji bi trebalo da spriječe mrtve djevojke da se „povampire“.
Malo je vjerovatno da su ove dvije djevojke povezane na bilo koji način. Dok prvi skelet datira između 1400. i 1500. godine, novotkriveni kostur je vjerovatno mnogo stariji, ističu arhelolozi.
Iako se ne može tačno odrediti starost tijela bez datiranja ugljenikom-14, možemo pretpostaviti da ovaj skelet zakopan negdje između 9. i 15. vijeka, kaže Stefano Roaskio, vođa tima koji je sproveo istraživanje.
Ova djevojka je imala između 15 i 17 godina u trenutku smrti i bila je visoka samo metar i 45 centimetara. Spaljena je na nepoznatoj lokaciji, a potom sahranjena u San Kaloceru. Antropolozi ističu da se ne može pouzdano tvrditi je li bila živa u trenutku spaljivanja. Vatra je napala meko tkivo dok se još nalazilo na tijelu, tako da se spaljivanje odigralo prije ili neposredno poslije smrti. Takođe, pretpostavlja se da je sahrana obavljena užurbano.
“Vjerovatno su je uzeli za laktove i samo bacili u jamu, tako da je njena glava ostala naslonjena na vertikalni zid jame”, rekla je Elena Elu, antropolog.
Preliminarne analize otkrivaju da je njena lobanja sadržala sunđerasto i porozno koštano tkivo, što bi mogao biti rezultat teške anemije ili nedostatka gvožđa. Enamel hypoplasia je stanje u kojem gleđ postaje slabija i karakteristična je kod neuhranjenosti. Njeno bljedilo, mogući hematom i nesvjestica su najvjerovatnije plašili zajednicu - baš kao što se vjeruje da je epilepsija ranije pronađene djevojčice najvjerovatnije izazvala paniku u selu.
Iskopavanje će se nastaviti 2016. godine, kada će stručnjaci imati priliku da saznaju nešto više o ovoj djevojčici. Ukoliko se pokaže da su djevojke ipak živjele u isto vrijeme, sprovešće se detaljnija analiza njihovih DNK.
Galerija
Bonus video:
