Djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima, ocijenio je Ombudsman, Šućko Baković. Izvještaj Mentalno zdravlje u Crnoj Gori predstavljen je danas, povodom obilježavanja 20. novembra, Svjetskog dana djeteta. Prema Bakovićevim riječima, o mentalnom zdravlju djece u Crnoj Gori se malo govori. „Smatramo da bi pažnju naročito trebalo usmjeriti ka unaprijeđenju mentalnog zdravlja kroz prevenciju određenih mentalnih poremećaja u periodu djetinstva, s ciljem očuvanja mentalnog zdravlja u budućnosti“, kazao je Baković. Kako je rekao, za fenomen mentalnog zdravlja djece i mladih i probleme koji iz njega proističu, karakteristično je nedovoljno poznavanje i stigmatizacija opšte i stručne javnosti u društvu. „Djeca koja imaju mentalne smetnje ne ostvaruju pravo na potpunu, adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, što je u suprotnosti sa međunarodnim i nacionalnim propisima“, rekao je Baković. On je podsjetio da je ta institucija na taj problem više puta ukazivala prethodnih godina i smatra da je izostanak hospitalnog tretmana djece, koja su stanju potrebe, u potpunosti neprihvatljiv i da ugrožava njihov razvoj, kontrolisanje bolesti i pripremu za samostalni život. Zamjenica za oblast prava djeteta, Snežana Mijušković, predstavila je izvještaj i navela da je, analizirajući postojeće stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Zaštitnik primjetio veliku razliku u prostornoj i materijalnoj opremljenosti centara za djecu sa posebnim potrebama. Dodala je da su problemi mentalnog zdravlja djece i adolescenata često praćeni drugim problemima poput nezaposlenosti u porodici, problemima u školi i u porodičnim odnosima, devijantnim ponašanjem i zloupotrebom psihoaktivnih supstanci ili alkohola. “Najzastupljenija oboljenja djece koja su na tretmanima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su: govorno-jezičke smetnje dislazija, disfazija, mucanje, intelektualne smetnje laka, umjerena i teška duševna zaostalost, kombinovane smetnje, pervazivne smetnje, senzorne smetnje, poremećaji raspoloženja, hiperkinetički poremećaji, poremećaji ponašanja, epilepsija i mnogi drugi”, rekla je Mijušković. Ona smatra da ovako širok spektar različitih stanja i poteškoća zahtijeva angažovanje još stručnjaka različitih profila koji bi obezbijedili kontinuirano praćenje i podršku kako djetetu tako i samoj porodici. Interesantno je, smatra Mijušković, da informacioni sistem ne omogućava pedijatrima elektronsku evidenciju pregleda i tretmana za djecu uzrasta od 15 do 18 godina starosti. “Iako svjestan činjenice da su adolescenti zbog psihofizičkog razvoja posebna uzrasna kategorija, Zaštitnik je iznenađen praksom da njih tretiraju isključivo specijalisti za odrasle i da je upitna evidencija njihovog tretiranja”, kazala je Mijušković. Prema njenim riječima, Zaštitnik je mišljenja da službe ne ispunjavaju u potpunosti svoju primarnu ulogu. “U okviru postojećih zdravstvenih ustanova na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite nije predviđeno tretiranje djece koja imaju poteškoće sa mentalnim zdravljem, niti postoje kadrovski i stacionarni uslovi za tretiranje ove kategorije”, konstatovala je Mijušković. Kada je u pitanju zaštita mentalnog zdravlja djece, dodala je ona, sistem se suočava sa velikim izazovima. “U Crnoj Gori ne postoji institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece, niti kadar sa završenom specijalizacijom iz ove oblasti”, podaci su koje je kazala Mijušković. Prema njenim riječima, djeca uzrasta od 16 do 18 godina sa psihičkim poremećajima koji zahtjevaju hospitalni tretman se stacionarno zbrinjavaju na psihijatrijskoj klinici Kliničkog centra Crne Gore. “Iz razgovora sa postupajućim specijalistima iz oblasti psihijatrije za odrasle zaključili smo da se veliki broj maloljetnika obrati za pomoć i hitnu intervenciju, posebno u večernjim satima dežurstva”, rekla je Mijušković. Kako je kazala, u tim situacijama se specijalisti suočavaju sa izazovima na koji način tretirati maloljetnika posebno u situacijama kada je dijete mlađe od 16 godina starosti ili kada je otežano uspostaviti adekvatnu komunikaciju/saradnju sa roditeljem /staraocem. Prema raspoloživim podacima Kliničkog centra, od januara do novembra ove godine pregledano je ukupno 278 pacijenata, a upućeno na liječenje 223 djece.
Bonus video:
