Bez obzira na to koliko je napredna tehnologija koju koristimo, lozinke u bezbjedonosnom smislu predstavljaju slabu tačku. Međutim, grupa istraživača sa američkog univerziteta Stenford namjerava da riješi taj problem, tako što razvija tehniku na osnovu koje bi ljudi mogli da čuvaju lozinke u svom pamćenju, a da toga uopšte nisu ni svjesni.
Istraživači su, piše Mikro.rs, objavili svoja zapažanja u članku u časopisu New Scientist, iz koga se vidi da razvijaju metod nazvan “implicitno učenje”. Radi se o metodu pomoću koga mozak nesvjesno usvaja obrazac ili šemu, koju čovjek svjesno ne može da raspozna.
Da li vam se ikada desilo da odjednom zaboravite lozinku koju ste koristili stotinama puta, baš u momentu kada ste svjesno željeli da je upotrijebite? Ovo je odličan primjer za način na koji naš mozak funkcioniše, mada je ovo pitanje daleko kompleksnije.
U eksperimentu koji je obavljen na univerzitetu Stenford, grupa dobrovoljaca je igrala igru u kojoj se tekstualni niz sa 30 znakova sukcesivno pojavljuje više od 100 puta. Kako je igra odmicala, igrači su sve preciznije unosili tekst, iako ga nisu svjesno pamtili. Kada su nakon dvije nedjelje ponovo testirani, učesnici eksperimenta su i dalje pravili nekoliko grešaka, ali manje nego kada su prvi put igrali igru, što znači da je njihov mozak još uvijek pamtio pomenuti tekstualni niz.
Iako je ovaj eksperiment još jako daleko od konkretne primjene, osnovna ideja o upotrebi složenih lozinki koje ne možemo svjesno da zapamtimo, mogla bi da bude veoma značajna u pogledu bezbjednosti.
Kako to u svom članku definišu istraživači, problem sa lozinkama se ogleda u tome što one mogu da se “izvuku” od neke osobe na bezbroj načina (od kojih neki mogu da budu zaista neprijatni), ali je to nemoguće ako ta osoba uopšte ne može da se sjeti lozinke.
Bonus video:
