Imaju li ljudi pravo da na internetu budu zaboravljeni? To zanimljivo pitanje, koje je još miljama daleko od konačnog odgovora, protekle je sedmice zaokupilo pažnju svjetskih i evropskih medija nakon što se ugledni list "The New York Times" (NYT) pozabavio problemom privatnih informacija o pojedincima do kojih se lako i jednostavno može doći uz pomoć nekog internet pretraživača.
Okidač za priču bio je slučaj iz Španije gdje je devedesetak ljudi tražilo da jednostavno budu izbrisani s weba. Među tim ljudima, kako prenosi NYT, bila je i žrtva porodičnog nasilja koja je otkrila da se njena adresa bez problema može naći putem Googlea.
Okidač za priču bio je slučaj iz Španije gdje je devedesetak ljudi tražilo da jednostavno budu izbrisani s weba.
O tim se slučajevima možda ne govori mnogo u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je sjedište Googlea, ali u Evropi je korijenje počela da hvata nova ideja, da pojedinci moraju da imaju "pravo da budu zaboravljeni" na webu, piše američki list.
Javni podaci
Prema medijskim izvještajima, u Španiji se slučaj zahuktao kada je tamošnja vlada naredila jednom od najpoznatijih pretraživača da prestane da indeksira informacije o oko 90 građana koji su se zvanično požalili španskoj agenciji za zaštitu ličnih podataka.
Zamjenik direktora te agencije Hesus Rubi, u razgovoru za NYT, iznosi primjer službenog vladinog glasila u kojem se već 350 godina objavljuju različite službene informacije, među kojma ko je dobio stipendiju ili ko je položio državni ispit.
Glasilo je štampano svaki dan, ali bi ubrzo završilo na nekoj polici skupljajući prašinu.
A Rubi ističe da zakonodavci zasigurno nisu htjeli da informacije zauvijek progone građane. Zato je uvjeren da se pravila moraju prilagoditi novim vremenima jer su pretraživači promijenili način na koji se barata informacijama i na koji se te informacije (ne)zaboravljaju.
Slučaj iz Španije nije prvi u kojem se u nekoj evropskoj zemlji otvara pitanje mogućnosti brisanja informacija s interneta. Prije dvije godine dva polubrata iz Njemačke, Volfgang Verle i Manfred Lauber, koja su postala neslavna 1990. godine zbog ubistva jednog njemačkog glumca, ponovo su zaokupila pažnju svjetske medijske javnosti kada je Verle zatražio da se njegovo ime izbriše iz svih medijskih izvora, uključujući i englesku verziju internet enciklopedije, Wikipedije.
Dva polubrata iz Njemačke, Volfgang Verle i Manfred Lauber, koja su postala neslavna 1990. godine zbog ubistva jednog njemačkog glumca, ponovo su zaokupila pažnju svjetske medijske javnosti kada je Verle zatražio da se njegovo ime izbriše iz svih medijskih izvora
Njemački, a sada pogotovo španski slučaj, otvorili su i pitanje potpuno različitog poimanja ovog problema u Evropi i SAD-u.
Dva pogleda
Profesor prava na Univerzitetu Džordžtaun Franc Vero za NYT je izjavio da je posrijedi "transatlantski sukob" i da dvije kulture – evropska i američka – "zapravo ne idu u istom smjeru kada se radi o pravu na privatnost".
Vero tvrdi da mnogi Evropljani, poput njega koji je odrastao u Švajcarskoj, osjećaju neprijatnost s obzirom na to kako se lične informacije mogu naći preko pretraživača i koristiti u komercijalne svrhe
"Kada se oglas pojavi na njegovom ekranu, oglas koji je jasno povezan s njegovim interesima, kaže da se osjeća orvelovski", piše NYT.
Ali, dok rasprava traje, moglo bi se desiti da Evropska unija počne i da djeluje. Potpredsjednica Evropske komisije za pravosuđe, osnovna prava i državljanstvo Vivijen Reding nedavno je izjavila da ne može da prihvati stav da pojedinci ne budu pitani ništa o njihovim podacima jednom kad su ti podaci lansirani u virtuelni prostor. Zato se ne treba čuditi ako EU uskoro odluči da pokuša da reguliše pravo Evropljana da budu – zaboravljeni.
Bonus video:
