Projekat studenata ETF-a snižava troškove i olakšava život slijepim licima

Autori korisnicima nude informacioni sistem za bežično obavještavanje putem informacija kao što su trenutni položaj korisnika, informacije o radnom vremenu...
111 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 31.05.2011. 17:06h

Veća samostalnost, te manje skupih pomagala za slijepe i slabovide, ukratko su cilj projekta za koji su studenti Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, Nina Drobnjak i Mirsen Mutabdžija, nagrađeni na konkursu “10 za 10”, koji Ministarstvo za informaciono društvo (MID) raspisuje već dvije godine.

“Uspostavljanja informativnog sistema u cilju poboljšanja mobilnosti slijepih osoba na teritoriji Podgorice“, tačan je naziv jednog od 10 studentskih nagrađenih radova. Drobnjak i Mutabdžija su, kako kažu, osmišljavajući projekat, željeli da doprinesu aktivnijem uključivanju u savremene životne tokove osoba sa djelimičnim ili potpunim gubitkom vida, kao i stvaranju što je moguće ravnopravnijih uslova za normalno odvijanje njihovih života.

Na način kako je projekat zamišljen, iz života slijepih i slabovidih bi, kaže Mutabdžija, bila potisnuta pomagala poput skupih GPS uređaja, pasa vodiča, i bila bi umanjena potreba za angažovanjem drugih lica, koja pomažu slabovidim i slijepim osobama.

Autori korisnicima nude informacioni sistem za bežično obavještavanje putem informacija kao što su trenutni položaj korisnika, informacije o radnom vremenu ustanova od posebnog značaja, smjeru kretanja korisnika, informacije o objektima koji se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini…

Čitav sistem funkcioniše tako da se poruke do krajnjeg korisnika prenose bežičnim putem, preko Bluetooth veze klase II.

“Riječ je o vrlo prostom konceptu, sa pouzdanom i finansijski pristupačnom opremom. Opredijelili smo se za Bluetooth klase II koji ima optimalan domet prostiranja radio–talasa od 10 metara. Snaga prijemnika, odnosno Bluetooth slušalica, je 2,5 mW, a prijemno polje prijemnika je 4 dBm (decibel po izračenom mW snage). Performanse takvog predajnika su dovoljne za adekvatan prenos informacija“, objašnjava Mutabdžija.

Bluetooth klase I, koji ima značajno veći domet radio–talasa (oko 100 metara), nisu uzimali u obzir, jer veći domet znači i veću potrošnju koja povlači sa sobom i disipaciju toplote, što bi, navode autori, dovelo do bržeg zagrijavanja slušalica, a to bi iritiralo krajnje korisnike.

“Bluetooth tehnologija sama po sebi koristi ISM frekvencijski opseg (Industrial Scientific and Medical Band) za koji nam ne bi bila potrebna dozvola za eksploatisanje od Agencije za elektronske komunikacije. Bluetooth ima solidno riješen i problem međukanalne interferencije, što dodatno predstavlja pogodnosti, jer ne bi bilo preklapanja poruka između dva ili više korisnika. Maksimalan broj korisnika koji bi jednovremeno opterećivali jedan radio–predajnik je 79, što je, realno, i više nego dovoljno“, objašnjava Mutabdžija.

Implementacija rješenja obuhvata dva dijela: FrontEnd (vidljivi dio, Bluetooth predajnici i kabliranje do njih), i BackEnd, odnosno dio u kome je postavljena "inteligencija“ mreže koja obavlja različite proračune, određivanje smjera, lokaciju, autentifikaciju krajnjeg korisnika, snimanje glasovnih poruka...

Autori procjenjuju da bi implementacija sistema, instaliranje potrebnog hardvera i softvera, obezbjeđivanje dozvola i administrativni troškovi iznosili oko 15.000 eura. Cijena bi bila uvećana ukoliko bi za realizaciju projekta bila korištena sofisticiranija tehnologija, koja bi iziskivala modernija rješenja, uključivanje mobilnih telefona u sistem…

Za kranjeg korisnika, sistem bi, navode autori, bio pristupačan. U slučaju da je korisnik slijepa osoba, korisnik bi dobio slušalice besplatno, a imao bi jedinogodišnju pretplatu na sistem, koja bi bila simbolična. Kako je sistem moguće primijeniti i u druge svrhe, recimo kao turistički vodič, tada bi i formiranje cijena bilo drugačije. Autori predviđaju da bi u tom slučaju, ako je krajnji korisnik turista, oprema bila iznajmljivana po popularnim cijenama, koje bi odredile nadležne organizacije koje bi eventualno implementirale sistem.

Sličan projekat, navode autori, dosad nije realizovan u Crnoj Gori. Realizaciju njihovog rješenja, oni očekuju u vrijeme kada se prepozna potreba za njegovom implementacijom u većim naseljenim sredinama, prije svega u Podgorici.

Na konkurs “10 za 10“ prijavljen je velik broj radova, od čega su uslove zadovoljila 34 rješenja. Dobitnici nagrada su studenti univerziteta Crne Gore, Donja Gorica i Mediteran. Njihova rješenja su nagrađena sa po 2.000 eura. Kriterijumi za izbor su originalnost, širina primjene rješenja, cjelovitost, multidisciplinarnost, kao i timski rad. U MID su posebno zadovoljni što se na konkurs prijavilo dosta autora sa netehničkih fakulteta.

Sistem lako postaje turistički vodič

Drobnjak i Mutabdžija navode da njihovo rješenje lako može biti primijenjeno i na druge ciljne grupe, osim slijepih i slabovidih osoba, na primjer kod starijih lica sa slabom orijentacijom ili čak u turističke svrhe, kao turistički vodič.

U svakom slučaju, mehanizam obavještavanja bi bio isti, razlika je u sadržaju informacija koje se dostavljaju krajnjem korisniku.

“Bilo bi interesantno realizovati sistem na Cetinju. Tamo za turiste postoje tekstualne informacije ispred kulturno–istorijskih objekata, ali bi korišćenjem našeg rješenja kao turstičkog vodiča, oni imali značajno sofisticiraniji pristup”, objašnjava Mutabdžija.

Bonus video: