RAČUNARI U ŠKOLAMA

Kompjutera je dovoljno, ali treba obučiti nastavnike

Odnos broja učenika i broja računara u Crnoj Gori je, prema podacima koje je MID dobio od Ministarstva prosvjete i sporta (MPINS), na “prilično zavidnom nivou”.
0 komentar(a)
Ažurirano: 22.03.2011. 19:32h

“Classmate+”, jeftini prenosnik koji su nedavno promovisali Intel i kompanija Lenovo, namijenjen je djeci u nerazvijenim zemljama i mogao bi da nađe put i do crnogorskih učenika. U Ministarstvu za informaciono društvo (MID) naveli su da će, ukoliko u budžetu bude dovoljno sredstava, razmotriti mogućnost nabavke određene količine tih računara.

Cijena “Classmate+” uređaja još nije objavljena, ali on, prema specifikaciji proizvođača, spada u kategoriju jeftinih. No, uprkos tome, po konfiguraciji pruža dovoljno za savladavanje prvih koraka kada je rad na računaru u pitanju.

Trebaju li crnogorskim učenicima računari ili novi nastavnici, odnosno njihov drugačiji pristup podučavanju informatici?

“Oko 90 odsto crnogorske učeničke populacije pohađa nastavu u osnovnim i srednjim školama u kojima ima pristup računarima i internetu, ali po broju učenika po jednom računaru, Crna Gora i dalje značajno zaostaje za evropskim standardima”, navodi se u dokumentu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) “Crna Gora u XX stoljeću – u eri kopetitivnosti (Obrazovanje)”, objavljenoj prošle godine.

U cilju rješavanja problema, u kratkom roku, preporuke su koje CANU navodi u dokumentu, treba pristupiti nabavci i razvoju didaktičkog materijala i softvera za podršku e-obrazovanju

Odnos broja učenika i broja računara u Crnoj Gori je, prema podacima koje je MID dobio od Ministarstva prosvjete i sporta (MPINS), na “prilično zavidnom nivou”.

“Sve osnovne i srednje škole imaju računarske učionice, pa samim tim i svi učenici imaju pristup računarima. i sve škole imaju pristup internetu”, kazao je Radule Novović, pomoćnik ministra za informaciono društvo.

Od ukupnog broja osnovnih škola - 162, pristup internetu nema 67 škola.

Novović kaže da su u pitanju manje škole, u kojima nastavu pohađaju ukupno 5.504 učenika. Na taj način, kazao je on, procenat osnovnih škola, odnosno učenika koji imaju pristup internetu, je 92,25 odsto.

“I bez te statistike, svjedoci smo da su savremene tehnologije sastavni dio života osmoškolaca i srednjoškolaca u našoj zemlji. Ono na čemu bi, možda, u narednom periodu trebalo raditi jeste da se ispita mogućnost da djeca tog uzrasta računar više koriste za edukaciju, a manje za zabavu”, kazao je Novović.

Neki od ciljeva koje treba realizovati u kratkom roku su obezbjeđivanje kvalitetne ICT obuke nastavnika i uprava škola, i to ne samo za osnovni rad na računaru, veći i za poznavanje softvera za pripremu nastavnog materijala u elektronskom obliku, i korišćenje softvera za interakvinu komunikaciju sa kolegama i učenicima

U osnovnim i srednjim školama uveden je po jedan obavezni predmet čiji sadržaj pokrivaju sticanje osnovne informatičke pismenosti. Uvedeni su i izborni informatički predmeti, koji omogućavaju sticanje dodatnih ICT znanja.

CANU u dokumentu “Crna Gora u XX stoljeću – u eri kopetitivnosti (Obrazovanje)” navodi da su Ministarstvo prosvjete i nauke i MID posljednjih godina donijeli niz strateški dobrih dokumenata i projekata u oblasti uvođenja ICT. “Međutim, neostvarivanje ili ozbiljno kašnjenje u realizaciji nekih od ciljeva ovih strategija usporavaju izgradnju Crne Gore kao informacionog društva”, navodi se u poglavlju o obrazovanju i informacionom društvu.

“Generalno niska obučenost nastavnog kadra"

Kao ključna prepreka stvarnom inkorporiranju ICT-a u obrazovni sistem, navodi se “generalno niska obučenost nastavnog kadra i uprava škola za korišćenje ICT-a”.

Osim na predmetima informatike, elektronski materijali u školama se, kako se ocjenjuje, veoma malo koriste u nastavi. Komunikacija nastavnik-učenik ostvaruje se samo u školi, a ne i on-line putem izvan učionice i termina nastave.

U Crnoj Gori još nema jasne strategije uvođenja učenja na daljinu, niti pružanja obrazovnih usluga on-line.

U dokumentu CANU navodi se da je neodovoljno urađeno i na planu informatičkog obrazovanja lica sa posebnim potrebama, “od kojeg bi ona mogla imati posebno velike koristi”.

Jedan od razloga zbog kojih je upotreba informacionih tehnologija u nastavi na niskom nivou je i taj što se na fakultetima za obrazovanje nastavnika nedovoljno izučavaju metodologije za kreiranje procesa nastave koje uključuju mogućnosti digitalnog doba.

Takođe, navodi se u dokumentu CANU, nedostaje i kvalitetan nastavni materijal u elektronskom obliku, što je uzrokovano prije svega neshvatanjem potrebe za njim.

Kako do informacija

U cilju rješavanja problema, u kratkom roku, preporuke su koje CANU navodi u dokumentu, treba pristupiti nabavci i razvoju didaktičkog materijala i softvera za podršku e-obrazovanju.

Takođe, mlade treba naučiti kako da na internetu tragaju za informacijama koje su im potrebne, ali i kako da vrše selekciju informacija, vrednuju ispravnost informacije i pouzdanost izvora, te kako da procjenjuju vrijednosne pretpostavke koje informacije sadrže, da prepoznaju predrasude.

Osnovce, navodi se u dokumentu, treba učiti i o rizicima i opasnostima interneta. U srednjem obrazovanju učenicima treba omogućiti i praćenje pojedinih nastavnih predmeta na inostranim školama, u cilju poređenja njihovog znanja sa onim koje imaju vršnjaci iz drugih zemalja i povećanja znanja stranog jezika. U visokom obrazovanju, preporučuje CANU, treba koristiti otvorene obrazovne digitalizovane resurse (OER).

Organizovati magistarske i specijalističke studija za e-obrazovanje

CANU za nastavnike na svim nivoima obrazovanja predlaže organizovanje magistarskih i specijalističkih studija za e-obrazovanje. Na taj način bi, kako se smatra, oni bili upoznati sa metodama nastave na daljinu i bili specijalizovani za organizaciju i održavanje te nastave za predmete za koje su stekli fakultetske diplome. Takođe, kako je predloženo, na fakultetima treba formirati i kurseve inovacije znanja u oblasti primjene ICT-a u obrazovanju.

Neophodan je i razvoj obrazovnih portala i uspostavljanje on-line usluga.

Kada su u pitanju pravci koji se ostvaruju kao dugoročan proces, a koji bi trebalo da započnu što prije, CANU navodi da je potrebno omogućiti učenje na daljinu. Za njegovu organizaciju i osmišljavanje, predlaže se, treba formirati nacionalni savjet, koji bi imao i mandat verifikacije i akreditacije takvog sistema učenja.

“Nastavni materijali za učenje na daljinu morali bi odgovarati visokim evropskim standardima i biti prilagođeni odgovarajućim uzrastima i nivoima znanja”.

On-line studije

Univerziteti bi, kako se navodi, trebalo da nude on-line studije, zasnovane na visokom stepenu interakcije studenata i profesora, elektronskom nastavnom sadržaju i testiranju posredstvom interneta, kao i da nude e-learning programe obuke različitim ciljnim grupama.

Takođe, neophodno je u budućnosti uvesti i profesije voditelja i koordinatora on-line učenja i virtuelnog okruženja za učenje. Zadataka je mnogo. Računara je, u crnogorskim školama, po svemu sudeći, dovoljno. Stiče se utisak da će, osim rijetkih izuzetaka, nastavnici informatiku uskoro učiti od učenika.

Svjedoci smo da su savremene tehnologije sastavni dio života osmoškolaca i srednjoškolaca u našoj zemlji. Ono na čemu bi, možda, u narednom periodu trebalo raditi jeste da se ispita mogućnost da djeca tog uzrasta računar više koriste za edukaciju, a manje za zabavu, smatra Novović

Posebna odgovornost je na univerzitetima

Razvoj integralnog informacionog sistema za potrebe obrazovnih institucija počeo je 2003, ali, kako podsjeća CANU, sistem još nije u funkciji. “Ne postoji temeljan uvid u stepen aktivne primjene ICT-a u nastavnom procesu, što je neophodno za vođenje politike i preduzimanja adekvatnih mjera za unapređenje integracije ICT-a u obrazovni sistem”, navodi se u dokumentu.

Neki od ciljeva koje treba realizovati u kratkom roku su obezbjeđivanje kvalitetne ICT obuke nastavnika i uprava škola, i to ne samo za osnovni rad na računaru, veći i za poznavanje softvera za pripremu nastavnog materijala u elektronskom obliku, i korišćenje softvera za interakvinu komunikaciju sa kolegama i učenicima.

“Univerziteti imaju posebnu ulogu, i posebnu odgovornost, u razvoju znanja koja su potrebna za uspješnu implementaciju, inovativnu upotrebu i razvoj IC tehnologija”, navodi se u dokumentu, te dodaje da je neophodno povećanje broja visokokvalifikovanih stručnjaka i istraživača u oblastima ICT.

“Za pojedine strateški važne oblasti, kao što su bezbjednost informacionih sistema i e-obrazovanje, omogućiti efikasan sistem usavršavanja kroz odgovarajuće poslijediplomske i specijalističke studije i kurseve inovacije znanja”, navodi se u dokumentu. Povećanjem korišćenja ICT-a u obrazovanju i obuci, kako je navedeno, škole i fakultete treba razvijati i u centre za otvoreno učenje, preduzeća u organizacije za učenje, a gradove i regione u sredine koje podržavaju učenje.

“To bi snažno doprinijelo podizanju digitalne kompetentnosti stanovništva Crne Gore i penetraciji ICT-a u sve pore društva”.

Preporučujemo za Vas