Kada je Ministarstvo unutrašnjih poslova 2011. predstavilo servis dokumenta.me, građani su informaciju da putem interneta mogu da zatraže izvod iz matične knjige rođenih ili uvjerenje o državljanstvu, mogli da nađu u prostorijama MUP-a, gdje su na stubovima bili izlijepljeni papiri A4 formata i na njima, ponegdje i rukom, ispisana veb adresa nečega što je internet usluga.
Fond zdravstva je lani predstavio servis eZdravlje.me, putem kojeg građani mogu da na internetu zakažu termin kod izabranog ljekara. Štampani su i u domovima zdravlja izlijepljeni i posteri, a na posterima, uz sva objašnjenja i opis servisa, nije navedena i njegova internet adresa.
Servis MUP-a i Fonda zdravstva samo su neke od elektronskih usluga (e-usluga) koje su na raspolaganju crnogorskim građanima.
Građani, međutim, često ne znaju da slične usluge postoje, pa umjesto kroz nekoliko online klikova, poslove i dalje završavaju u offline svijetu, čekajući u redovima i na šalterima.
E-usluge su, kako je pokazalo i nedavno regionalno istraživanje, nepoznanica za trećinu građana Crne Gore.
Iz Instituta alternativa (IA), organizacije koja je učestvovala u istraživanju, navode da tek 31 odsto crnogorskih građana zna da uprava nudi e-usluge, a da 42 odsto njih tvrdi da ih ne koristi nikada.
“Ne možemo očekivati da građani koriste nešto za šta nisu čuli, što im ne olakšava, već dodatno komplikuje procedure u odnosu sa upravom, ili ih odbija kroz loš dizajn i spor rad”, kazao je “Vijestima” Marko Sošić, istraživač javnih politika u IA.
Dodatno, kako je rekao, problem predstavlja i način na koji je predviđeno korišćenje nekih e-servisa, nedostatak nekih opcija za korisnike…
Mali broj servisa koji “završavaju posao”
Vlada godinama razvija servis elektronske uprave (eUprava.me). Kada je iz tadašnjeg Ministarstva za informaciono društvo (MID), kojeg je vodio Vujica Lazović, krajem 2010. najavljen start prvih deset usluga na portalu elektronske vlade, javnost je to ocijenila kao put ka ostvarenju maksime da “država postoji zbog građana, a ne građani zbog politike”. Osam godina kasnije, elektronska država i dalje ne postoji zbog građana, jer samo pet odsto servisa na tom portalu “završava posao” i dovodi do konačne usluge.
Sošić podsjeća da na portalu eUprava.me, od dostupnih 249 usluga, polovina nudi samo informaciju, a druga polovina podrazumijeva i neku vrstu interakcije - popunjavanje formulara, predaju dokumenta...
“Od 136 naprednijih usluga, samo je 15 onih koji vode do potpune obrade predmeta, odnosno, onih kroz koje građanin može kroz korišćenje portala eUprava dobiti cjelovitu uslugu, bez potrebe da ide i na šalter”, kaže Sošić.
Od svih servisa koji su na njemu dostupni, prema Informaciji o korišćenju portala eUprava u 2017, 95 odsto obrađenih zahtjeva se odnosi samo na dva - program za visokoškolce i studentski kredit.
Iako je prijava kandidata za stručno osposobljavanje visokoškolaca moguća samo online, čak ni taj servis, kaže Sošić, na portalu eUprava nije u potpunosti elektronski.
“Na kraju odštampan, potpisan i pečatiran zahtjev morate odnijeti na šalter”.
Dvije godine, 200 rasprava, komentara – nula
Loša realizacija rješenja e-servisa je, kažu sagovornici “Vijesti”, najočiglednija u dijelu e-participacije, dijelu sajta eUprava koji je posvećen učešću građana u javnim raspravama. Na portalu se, u dijelu o javnim raspravama, nalaze samo kopije sadržaja sa sajtova ministarstava (PDF verzija dokumenata, poziva za učešće i predloga akata).
“Čak ni ti osnovni podaci nisu potpuni, jer ne objavljuju sva ministarstva sve javne rasprave. Sve te objave ne možete čak ni filtrirati po organu ili pretraživati po oblasti. Neće vas obavijestiti kada ističe rok za komentare, neće vam slati notifikacije kada bude objavljen izvještaj sa javne rasprave. U čemu je svrha eUprave, ako u segmentu o javnim raspravama nemamo mogućnost da direktno ostavimo komentare na pravne akte, dobijemo povratnu informaciju od organa vlasti i napravimo pravi elektronski forum za raspravu o najboljim rješenjima”, pita Sošić. Boris Raonić iz Građanske alijanse (GA), koja je nedavno objavila analizu “E-participacija i implementacija onlajn alatki u Crnoj Gori”, podsjeća da na preko 200 javnih rasprava tokom 2017. i 2018. godine nije postavljen nijedan komentar.
“Nijedan građanin nije iskoristio ovaj način da, putem portala, odnosno dostavljanjem komentara i sugestija, učestvuje u javnim raspravama”.
Raonić problem vidi u neažurnosti i zatvorenosti institucija, koje, kaže on, “oslikava nepostojanje volje”.
“Jasno nam je kakav će stav institucije imati i koliko će biti otvorene prema građaninu kao pojedincu, kada ne žele da ispunjavaju ni svoje osnovne obaveze kada je u pitanju razvoj portala eUprava”, rekao je on, dodajući da je cilj Zakona o elektronskoj upravi upravo da obaveže organe javne uprave da poštuju svoje obaveze u tom dijelu.
Korak naprijed, nazad pet
On smatra i da je Crna Gora, u dijelu koji se odnosi na e-participaciju i internet alate koji javnosti omogućavaju učešće u kreiranju politika i donošenju odluka, napravila nekoliko koraka unazad.
“Iako na svjetskoj sceni dolazi uglavnom do progresa u ovoj oblasti, posebno sa intenzivnim razvojem novih tehnologija, u Crnoj Gori možemo zaključiti da određeni trendovi koji su postojali 2012, 2013. i 2014. godine, danas više ne postoje ili su obesmišljeni”, navodi se u analizi GA. Raonić tako podsjeća da portal “Glas građana” za e-peticije danas ne može ni da se otvori (link je i dalje aktivan na portalu eUprava), a da platformu za prijavljivanje zloupotreba vozila praktično više niko i ne koristi, iako je zloupotreba službenih vozila u Crnoj Gori i dalje prisutna u velikoj mjeri.
“Građani su shvatili da platforma predstavlja dekor koji nije ostvarivao konkretne rezultate”, kaže Raonić.
Slično se desilo i sa servisom “Budi odgovoran” (budiodgovoran.me), putem kojeg su građani mogli da prijave različite nepravilnosti. Kad su vidjeli da na njihove prijave ne dobijaju valjane odgovore, građani su izgubili nadu da mogu uticati na promjene, pa je i broj prijava putem tog servisa očigledno manji nego 2013, kada je platforma počela sa radom.
U analizi GA se navodi da trendovi ukazuju da bi i ta platforma mogla da doživi sudbinu portala “Glas građana” i u potpunosti bude ugašena.
Raonić smatra da ukupno stanje govori o stepenu nebrige. Dodaje i da su servisi svakako bili važni i Vladi, jer se baš Vlada dičila njima, navodeći ih u brojnim izvještajima kao primjer inovativnosti i otvorenosti, posebno onim koji su se ticali Partnerstva otvorenih uprava.
Pa ipak, svi su u praksi doživjeli debakl.
“Takav odnos je posljedica, prije svega, nepostojanja strateškog i jasnog institucionalnog odnosa prema razvoju koncepta e-participacije. On se do sada u velikoj mjeri zasnivao na ad hok inicijativama pojedinaca, pa se, nažalost, i ukupan odnos Vlade zasnivao na tome”.
Kako institucije doživljavaju e-servise koje nude i šta građani da očekuju, možda najbolje opisuje i to što na pitanja “Vijesti” o uslugama za građane na portalima opština Podgorica (podgorica.me) i Berane (berane.me) niko nije odgovorio...
Promocijom da se bavi MJU
U Informaciji o korišćenju portala eUprava za 2017, kao razlog za probleme razvoja tog servisa, navodi se “nedovoljna zainteresovanost i nespremnost institucija za postavljanje e-usluga na portalu”. Tako je bilo i lani.
Iako smatra da Ministarstvo javne uprave (MJU), koje od gašenja MID-a, vodi portal eUprava, sa pravom krivi druge organe, u IA navode da je ključna odgovornost u vođenju tog servisa ipak na resoru Suzane Pribilović.
“Na MJU je da učini portal vidljivijim, kako među građanima, tako i među drugim ministarstvima. Malo je koristi od ‘podizanja svijesti ekspertsko-rukovodnog kadra’, što je jedan od zaključaka MJU. Jedini način da organi ozbiljno shvate ovu obavezu je da zakonom budu izričito obavezani da to učine”, kaže Sošić.
Jedinstvena e-identifikaciona dokumenta tek kad se bude znalo zašto
Uvođenje jedinstvenog elektronskog identifikacionog dokumenta, kojim bi bile objedinjene lična karta, vozačka dozvola i zdravstvena knjižica, inicijativa je koju razmatraju u MJU.
U Institutu alternativa smatraju da taj proces mora biti praćen makar minimalnim naporom da se odgovori na pitanja - zašto se to radi, koji se problem rješava, koliko će to da košta i da li se to onda isplati.
“Ništa od toga nismo imali priliku da do sada vidimo od MJU. Ako najprije ne odgovorimo na ta pitanja, onda lutamo u mraku”, kaže Sošić iz IA.
Jedinstvena e-identifikaciona dokumenta od 2002. koriste građani Estonije. Oni eID, osim kao ličnu kartu, koriste u zdravstvu, za e-bankarstvo, potpisivanje ugovora, javni prevoz, digitalno potpisivanje dokumenata i glasanje.
Prema izvještaju iz 2016, uvođenje eID-a u Estoniji je za trećinu smanjilo redove u bolnicama, povećalo efikasnost policije 50 puta, izlaznost na izborima za 30 odsto, ujedno smanjujući cijenu izbora dva i po puta. Navode i da im je digitalno potpisivanje donijelo godišnju uštedu BDP-a od dva odsto. Građanima Estonije je na internetu dostupno 99 odsto servisa državnih oragana…
Elektronski ID Estonaca je povezan sa nacionalnim e-mailom, kakav su 2011. imali i crnogorski građani. Pored problema u registraciji, koja nije bila u potpunosti elektronska, mail.me nikad nije zaživio, niti je ikad povezan sa servisima eUprava i u međuvremenu je ugašen.
Galerija
Bonus video:
