Najstariji čovjekov predak bio je milimetar velik stvor koji je živio u morskom plićaku i podsjećao je na naboranu staru vreću, saopštili su naučnici sa Univerziteta u Kembridžu, pošto su na morskom dnu na području Kine pronašli fosil sićušnog bića starog oko 540 miliona godina i kroz dugi evolucijski put povezali ga sa modernim čovjekom.
Riječ je o neobičnoj životinji sa vrećastim tijelom i nesrazmjerno velikim ustima.
Paleontolog Simon Konvej Moris i njegove kolege sa Univerziteta u Kembridžu, kako prenosi agencija Rojters, ustanovili su da ljudi, koji su se pojavili u posljednjih 200.000 godina, imaju "evolucijski još starije pretke" od majmuna i čovjekolikih majmuna.
Kao voditelju tima koji je otkrio fosil, Morisu je pripala čast da biću jedinstvena izgleda da ime Saccorhytus coronarius. Saccus znači vreća, a rhytus je riječ grčkog porijekla i odnosi se na bore kojima je biće bilo prekriveno.
"Nije li ljepota u očima posmatrača?", retorički se upitao Moris.
Saccorhytus je bio najprimitivniji član veće životinjske grupe iz porodice deuterostoma (grčki: deuteros drugi, stoma usta), drugouste životinje sa sekundarnim ustima.
Grupu su činili kičmenjaci - ribe, vodozemci, reptili, ptice i sisavci, među kojima i ljudi, ali i bodljokošci (Echinodermata) u koje spadaju morske zvijezde, morski ježevi i poluhordati, prenosi Rojters.
Saccorhytus coronarius je živio u kambrijsko doba kad je nivo mora bio čak 30 do 90 metara viši od današnjeg. To je bio period izuzetnih evolucijskih događaja. Primitivne biološke osobine Saccorhytusa coronariusa pomogle su da se utre put brojnim vrstama deuterostoma, među ostalima i kičmenjaci. Ribe, preteče kičmenjaka, pojavile su se 10 do 15 miliona godina nakon Saccorhytusa.
"Saccorhytus coronarius daje nam izuzetan uvid u prve faze evolucije grupe živih bića iz kojih su se razvile ribe, a na kraju - mi", objasnio je paleontolog Degan Šu sa kineskog Univerziteta Nortvest.
U centralnoj kineskoj pokrajini Šanksi otkriveni su fosili četrdesetak Saccorhytusa, među kojima je nekoliko izuzetno dobro očuvanih primjeraka. Izgledaju poput sićušnih crnih zrna, kazao je Degan.
Saccorhytus je vjerovatno živio u sedimentu plićeg dijela morskoga dna. Karakterišu ga ga ogromna usta, koja je vjerovatno otvarao da bi progutao komadiće hrane ili manje životinje, ali ona su imala još jednu neuobičajenu funkciju - naučnici tvrde da Saccorhytus nije imao anus, što znači da je sav otpad iz organizma izbacivao ponovno na usta.
Moris kaže da je na prednjem dijelu tijela prekrivenom tankom, pokretljivom kožom naš predak imao male strukture koje su mu, omogućavale ispuštanje progutane vode. Pretpostavlja se da je to preteča ribljih škrga. Po morskom dnu se kretao uz pomoć snažnih mišića i uz pomoć nabora.
"Jedna od najljepših stvari u paleontologiji je što neprestano otkrivate nešto novo što vas iznenadi i oduševi. A to vas opet tjera da istraživanje proširite još dalje u prošlost", rekao je Moris.
Informacije o istraživanju i otkriću objavljene su u časopisu Nature.
Bonus video:
