Dačija Sandero Stepvej 1.5 dCi: Manekenka i domaćica

Dačija je unaprijedila uspješnu formulu ukrašavanja, koja je njen model B segmenta učinila izuzetno popularnim u Crnoj Gori.
0 komentar(a)
Ažurirano: 27.01.2014. 22:49h

O mentalitetu ljudi se često može suditi na osnovu toga kako doživljavaju svijet oko sebe. Šta prvo primjećuju, šta ih privlači, čemu pridaju najveći značaj.

Mi u Crnoj Gori, na primjer, dosta polažemo na izgled, i spoljašnji utisak nam je često vrlo važan. Do tog zaključka može da se dođe i kada je u pitanju ukus pri odabiru automobila.

Kada je obnovljena rumunska fabrika Dačija prije nekoliko godina, pod vođstvom Renoa, izbacila potpuno novu limuzinu “logan” koja je svojom funkcionalnošću i niskom cijenom osvojila kupce širom Zapadne Evrope, kod nas je gotovo niko nije primjećivao. Ni uvođenje hečbek modela "sandero" nije puno promijenio stvari – Dačija je u Crnoj Gori bila na marginama.

Ali kada se pojavila verzija stepvej, koja nije bila ništa drugo do nešto uzdignuti i nakinđureni sandero, svi su poludjeli za njim. Ne samo kod nas, nego i širom Evrope. Zato se Reno odlučio da stepvej potpuno izdvoji kao poseban model, koji je nedavno predstavljen u potpuno novoj generaciji.

Mi smo imali na probi novi stepvej u verziji sa dizel motorom, a tom prilikom smo najveću pažnju posvetili segmentima u kojima se mogao očekivati napredak – enterijeru i osjećaju u vožnji.

Sa dizajnerskog stanovišta, recept je ostao isti. Dačija je radila na dodatnom uljepšavanju automobila, što su pokazali brojni pogledi koje smo osjetili dok smo bili za volanom testnog vozila. Krovni nosači, metalizirane plastične zaštite na branicima, uz novu masku koju je Dačija uvela kod svih svojih najnovijih modela i bijelu boju karoserije, zaista stvaraju privlačnu pojavu na drumu i van njega.

E, sad, iako je karoserija uzdignuta oko 4 cm u odnosu na standardni sandero, ne znači da je ovaj auto namijenjen za terensku vožnju. U odsustvu osnovne mehaničke predispozicije, 4x4 pogona i svega što ide uz njega, stepvejom ćete eventualno moći da se popnete na neki ivičnjak gdje klasičnim vozilom ne biste smjeli da se usudite, ili da u najboljem slučaju skrenete malo na zemljane puteve ili grublji makadam.

Ali stepvej nije ni namijenjen za teške terene. On predstavlja jeftinu alternativu sve popularnijem segmentu kompaktnih SUV vozila, sa kojim se nećete postidjeti pred imućnijim komšijom koji u garaži ima nisan đuk ili opel moku.

Ali kako ćete se vi u njemu osjećati? Enterijer je kod prošlog stepveja bio najslabija tačka, a kod novog je to u određenoj mjeri popravljeno. Za razliku od siromašnog plastičnog okruženja iz prošlog modela kupac novog stepveja ima priliku da osjeti dozu moderne tehnologije kroz touch screen multimedijalni sistem, i da pod rukom ima, iako i dalje dosta tvrdu, onda koliko-toliko kvalitetniju plastiku koja daje ljepši osjećaj.

Međutim, Dačija nije našla način da na efikasan i jeftin način riješi neke dosta kritikovane detalje, pa su prekidači za električne podizače prozora i dalje na centralnom dijelu komandne table, a prekidač sirene na vrhu polugice za žmigavce će u hitnom slučaju moći da “ubode” samo pravi virtuoz. Takođe, potreba za obuzdavanjem troškova se može vidjeti na još nekim mjestima, kao što je jaka opruga koja prilikom vraćanja preklopljenih retrovizora može da vas jako mlatne po prstima.

Funkcionalnost je ostala jak adut stepveja, na prostranost nemamo žalbi, a prtljažnik prima, za ovu klasu solidnih 320 litara. Jedino mu je prag dosta visok, ali zbog toga sigurno ne biste žrtvovali snažan izgled pozadine vozila. Sjedišta su prilično udobna, sa dosta skromnom bočnom podrškom, a volan je podesiv po visini samo u najskupljem paketu opreme.

Pod haubom je i dalje provjereni Renoov dizel motor od 90 konjskih snaga, koji sasvim odgovara ovom automobilu, a iako putni računar ne pruža podatke o potrošnji, dugo trajanje “crtice” na pokazivaču količine goriva potvrdilo je renome ovog agregata kao vrlo malog potrošača.

Sandero stepvej na putu ne može da posluži za trku ili za pretjerano uživanje u slalomu kroz krivine. Zbog svoje visine i težnje inženjera da udobnost bude optimalna, blago gibanje u stranu u krivinama je neminovno, dok je volan dosta lagan i neće vas snabdjeti sa previše informacija o interakciji guma i asfalta. Ali da stepvej ima to sve, pitanje je koliko bi koštao.

Ovako, verzija Ambiance koju smo vozili košta 12.087 eura, a u okviru nje kupac dobija klima uređaj, električno podizanje prednjih stakala i prednja svjetla za maglu, a čelični točkovi od 16 inča su ukrašeni zaista atraktivnim radkapnama.

TEHNIČKI PODACIMotor: Turbodizel sa zajedničkim vodom, 4 cilindra, 16V • Zapremina: 1.461 cm3 • Snaga: 90 KS pri 3.750 o/min • Obrtni moment: 220 Nm pri 1.750 o/min • Pogon: Na prednje točkove • Mjenjač: Petostepeni manuelni • Dužina: 4.080 mm • Širina: 1.757 mm • Visina: 1.618 mm • Međuosovinski razmak: 2.589 mm • Težina: 1.158 mm • Prtljažnik: 320/1.200 l • Rezervoar: 50 l • Najveća brzina: 173 km/h • Ubrzanje 0-100 km/h: 11,8 s • Potrošnja na testu: oko 4,5 l

Bonus video: