Etilen glikol, poznati zeleni antifriz, se u motornim vozilima upotrebljavao još od prije Drugog svjetskog rata. Dok je on jedini bio u upotrebi, život je bio jednostavan: samo je trebalo pomiješati tu zelenu stvar sa vodom u odnosu 1:1, i bili ste mirni u naredne tri godine.
Posljednjih godina, u ovu oblast je uvedeno dosta noviteta. Neki proizvođači propisuju svoj sopstveni antifriz, a korisnik može da dođe u zabunu kad je riječ o boji i sastavu rashladne tečnosti koju treba da sipa. Dakle, koji je pravi antifriz za vaš auto?
Postoje tri osnovna tipa antifriza, a mi ćemo vas ovdje ukratko upoznati sa njima i objasniti zašto nije dobro da ih miješamo.
IAT antifriz
Stari zeleni antifriz koji su proizvođači koristili preko 70 godina je zasnovan na etilen-glikolu, a sadrži i silikatne i fosfatne aditive koji ga čine kompatibilnim sa bakarnim, mesinganim, gvozdenim i aluminijumskim djelovima rashaldnog sistema. Oznaka IAT je skraćenica od tehnologija neorganskih kiselina.
Preporučuje se da se ovaj antifriz mijenja svake dvije godine. On je upotrebljavan u vozilima proizvedenim do druge polovine 1990-ih godina.
OAT antifriz
U drugoj polovini devedesetih godina proizvođači uvode propilen glikol, ili antifriz zasnovan na organskim kiselinama. GM je ovu tečnost uveo 1995. pod nazivom Dex-Cool. Međutim, on nije imao posebno dug vijek, kao ni mnogo bolju zaštitu od korozije, pa zbog par aditiva vozači nijesu htjeli da mijenjaju provjereni zeleni antifriz.
Obično je njegova boja tamnonarandžasta ili žuta. Međutim, zbog organske baze, on je manje otrovan od klasičnog antifriza, pa predstavlja manju opasnost za djecu ili kućne ljubimce, kao i za životnu sredinu.
Osim GM-a, koriste ga vozila proizvedena od 1996. do 2001, i to Audi, Lend Rover, Nisan, Mazda, Tojota, Honda, Kija, VW, Jaguar, Saab i Porše.
HOAT antifriz
Antifrizi zasnovani na hibridnoj tehnologiji organskih kiselina (HOAT) dolaze u različitim bojama. Obično su tamnožuti, ali ima ih i zelenih, ružičastih, plavih, crvenih i narandžastih, što stvara veliku konfuziju i dovodi do zaključka da antifriz ne možemo da biramo po boji. Da bi se uvjerili da se radi o HOAT antifrizu, morate da pogledate ambalažu.
Proizvođači antifriza često ovu rashladnu tečnost označavaju kao globalnu i naglašavaju da on prevazilazi specifikaciju "G-05" za većinu evropskih automobila, a Folksvagen i Audi ga označavaju sa G-11 ili G-12.
Hibridni antifriz ima silikatne aditive za dodatnu zaštitu aluminijuma, a interval zamjene je na svakih 5 godina. HOAT rashladna tečnost je u upotrebi u većini vozila proizvedenih nakon 2002. godine.
Folksvagen, Audi i ostali evropski proizvođači koriste ovaj antifriz koji može da bude plav, ružičast ili crven. Crveni i rozi su specijalno izrađeni za motore sa aluminijumskim blokom i oba zadovoljavaju G-12 specifikaciju, dok plavi ima drugačiju pH vrijednost, i ima G-11 rejting.
"Francuski automobili koriste dvije vrste antifriza, u starije modele ide neorganski, a u novije organski. Kad je riječ o proizvodima 'Total', prvi je plave, a drugi crvene boje", kaže Slobodan Popović iz ovlašćenog servisa za Pežoove automobile, "PSC Knežević".
Miješanje nije preporučljivo
Ako niste sigurni koji je antifriz u hladnjaku vašeg automobila, najbolje je da kompletno promijenite rashladnu tečnost. Ispustite stari antifriz, isperite sistem vodom i sipajte novu rashladnu tečnost.
"Miješanje više vrsta antifriza može da dovede do hemijske reakcije, zgušnjavanja ili gubitka svojstava", kazao je Slobodan Popović . "Nikada ne treba dolivati čist antifriz. Uvijek sipajte mješavinu u odnosu 50:50, ili 60:40 i to isključivo sa destilovanom vodom, da ne bi došlo do stvaranja kamenca."
Postoje i antifrizi koji nijesu koncentrati, nego se prodaju kao mješavina koja se samo sipa, bez potrebe za razblaživanjem.
"Ako nije stručan, vozaču ne preporučujemo da sam mijenja antifriz, jer je potrebno odzračiti sistem. Litar antifriza košta 5 eura, zamjena košta oko 10 eura, a mi našim mušterijama dodavanje ne naplaćujemo, kao ni kontrolu", dodao je Popović.
Bonus video:
