Sredinom 50- tih godina kriza u Sueskom kanalu koja je donijela iznenadan skok cijene nafte natjerala je British Motor Corporation (BMC) da konstruiše novi, mali i jeftini britanski automobil koji bi koštao 500 funti i tako bio dostupan svakom prosječnom Britancu. Znači, narodni auto kakav je u Nijemačkoj bila Buba, a u Francuskoj Citroenu 2CV (Spaček).
Glavni konstruktor bio je Alec Issigonis, koji je radio u Morris Motorsu i koji je bio oduševljen tom idejom, jer je i sam dugo razmišljao o sličnom projektu.
U ljeto 1959. godine publici je predstavljen Mini. Kompanija koja ga je lansirala, BMC, u svojem je vlasništvu osim Morrisa imala i Austin, pa se Mini prvih godina proizvodio kao Morris Mini Minor i kao Austin Seven.
Za ono vrijeme, konstrukcija je bila revolucionarna. Naprijed poprečno smješten motor, prednji pogon, maksimalno razmaknuti točkovi (10 inča) u rubove karoserije kako bi se osiguralo mjesta za četiri osobe (putnička kabina je zauzimala 60% od 3 metra dužine automobila).
Narodni automobil, koji je postao mnogo više
Pošto je automobil morao biti jeftin i njegova konstrukcija je bila takva. U automobilčiću se nalazilo samo najnužnije. Čak je grijanje bilo rezervirano samo za najopremljeniju verziju.
Prve godine proizvedeno je tek 20. 000 Minija, da bi već 1962. taj broj porastao čak deset puta! Rezultat od 200. 000 proizvedenih Minija godišnje zadržao se punih 15 godina!!! Od 1969. godine, nakon rekonstrukcije BMC- a, Mini se proizvodi samo kod Morrisa. Odatle i legendarni naziv, Mini Morris.
Neodoljivi šarmer
Iako je zamišljen kao mali i jeftin porodični automobil, Mini je postao britanska ikona 60- tih. Beatlesi, Peter Sellers, David Bowie, samo su neki koji su pali na šarm malog, skladnog i živahnog automobila. Čak je i engleska kraljica zamolila Aleca Issigonisa da je provoza u Miniju.
Mini se proizvodio u različitim karoserijskim verzijama (karavan, pick- up, otvoreni Moke, limuzinski Riley i Wolseley, ...), bilo je i pokušaja da se njegov izgled modernizuje (Clubman), ali to publika nikako nije prihvatila. Mini je jednostavno morao vizuelno ostati baš kakav je bio od samoga početka.
Reli šampion
Prve verzije su imale motor od 850 kubika i 34 KS. To je bilo dovoljno za najveću brzinu od 116 km/ h. 1967. godine počeo se ugrađivati 1- litarski motor sa 38 KS pomoću koga je Mini jurio 120 km/ h. To je bilo sasvim dovoljno za 3 metra dugačak i 630 kg. težak automobil. Mini je u vožnji zbog svojih dimenzija i konstrukcije bio vrlo agilan, a u zavojima je oduševljavao svojim držanjem pravca.
John Cooper, konstruktor trkačkih automobila, baš zbog odličnih voznih svojstava vidio je u Miniju takmičarski potencijal. Uz dogovor s BMC- ovim direktorom 1961. godine napravljeno je 1. 000 komada Mini Coopera. Mali motorčić nakon "friziranja" ojačan je na 55 KS što je Minija sa 140 km/ h pretvaralo u respektabilnog gradskog trkača. Dvije godine kasnije pojavljuje se i Mini Cooper S sa 70 KS i sa zadatkom da se oproba u reli šampionatu.
Rezultati su bili fantastični. Iako su se na tim relijima vozili i puno jači automobili, Mini Cooper S već prve godine proizvodnje osvaja čuveni reli Alpine, a zatim pobjeđuje i u trkama Tour de France i RAC Rally, a sledeće godine triumfuje u ukupnom poretku relija Monte Carlo osvojivši prvo, četvrto i sedmo mjesto uz prva tri mjesta u klasi!
Pojavom najjačeg Coopera (1275 S) u jesen 1964., uspjesima u reli šampionatu nije bilo kraja (1. 000 jezera, RAC, irski reli, Monte Carlo 1965, ´66, ´67,...). Godine 1971. Mini predstavlja najjači model, 1275 GT koji se bazirao na Clubmanu.
Godine 1980. vlasnik Minija, odnosno Austina, British Leyland, predstavlja mali Austin Metro koji je zamišljen kao Minijev naslednik. Kako Britanci nijesu htjeli sami sebi konkurisati, proizvodnju staroga Minija su prepustili italijanskom Innocentiju koji stvara simpatičan, ali opet neki sasvim drugi Mini.
Proizvedeno više od 5. 000. 000 primjeraka
Proizvodnja Minija se na Ostrvo vratila 1990. godine i to u modernizovanoj Cooper verziji. Ko je želio, početkom 90- tih godina mogao je poručiti i Mini kabriolet koji se proizvodio u Njemačkoj.
Nakon 41 godine proizvodnje Mini više nije mogao pratiti sve strožije zahtjeve po pitanju bezbjednosti, izduvnih gasova i sl., pa u jesen 2000. iz fabrike izlazi poslednji od ukupno 5. 367. 862 primjeraka. Iako u svemu, pa i u samom nazivu minijaturan, Mini danas spada u sam vrh najvećih automobila svih vremena.
Najbolji retro automobil današnjice
Godine 2000, BMW je preuzeo Mini i krenulo se sa razvojem novog Minija. Nakon što je predstavljen novi Mini, BMW- ovi stručnjaci su ga još gotovo dvije godine usavršavali.
I isplatilo se, jer je njemački Mini postao pravi mali biser. Izgledom je, baš kao i najnovija detaljno modernizovana generacija, doslijedno pratio original, samo što kao ostali retromobili (Buba, PT Cruiser) nema ulogu nikakvog narodnog auta, već čistoga "image- makera".
Bonus video:
