VIŠE OD 1.350 ŽICA

Arterije od bakra: Kako izgleda električni sistem automobila

U nekim od današnjih vozila postoji više od 12.000 zasebnih električnih veza, a ova brojka će se u budućnosti i dalje povećavati
2371 pregleda 1 komentar(a)
Električni sistem u seat ateki
Električni sistem u seat ateki
Ažurirano: 30.04.2019. 07:54h

Kompleksan skup provodnika dug više od 2,2 kilometra prožima novu seat ateku kao sistem arterija, vena i kapilara ljudskog tijela. Ova elektronika omogućava vozilu da reaguje u djeliću sekunde kada vozač aktivira bilo koju funkciju. Inženjeri Seata objašnjavaju od čega se sastoji ovaj sistem.

- Električna rešetka koja oblikuje siluetu: modeli kao što je seat ateka sadrži više od 1.350 žica koje se, kada ih položite jednu za drugom u pravoj liniji, protežu u dužini od 2.200 metara, što je dužina slična aerodromskoj pisti.

“Ti provodnici su grupisani u 30 električnih kola koja omogućavaju rad gotovo svih funkcija automobila i prenose snagu sa jedne lokacije na drugu, slično kao što krv cirkuliše u organizmu čovjeka”, kaže Pedro Manoneljes, inženjer u Seatovom tehničkom centru u Martorelju. Većina žica je koncentrisana u zoni instrument table, gdje oko 200 zasebnih žica ukupno mjeri četiri centimetra u prečniku.

- Do 100 senzora i kontrolnih jedinica: ovi uređaji interaktivno djeluju jedan na drugi po sličnom principu kao organi u ljudskom tijelu. Na sličan način kao što mozak nervnim signalom šalje uputstvo da pomjerite ruku, ovaj sistem aktivira funkcije kao što su kontrola stabilnosti, pomoć pri parkiranju, modovi vožnje, muzički uređaj ili detektor vozila u mrtvom uglu”, objašnjava ovaj ekspert.

- Kompletno ožičenje na vozilu kao što je seat ateka teško je nešto preko 40 kg. “Bakar je metal koji se najviše ipotrebljava za električne provodnike, ali zbog njegove velike specifične težine, koja je veća nego kod gvožđa, moramo da optimizujemo njegovu primjenu da bismo ostvarili što je veću moguću uštedu na težini”, kaže Manoneljes. Debljina svake žice je takođe važan faktor, a ona se kreće između jednog milimetra i nešto preko jednog centimetra.

- Tri godine razvoja – toliko jepotrebno da tim od 20 inženjera definiše trasu kojom će da prođu provodnici, da se prenese snaga i podaci između kontrolnih jedinica i senzora. “Radimo zajedno sa dizajnerima, od prvih skica do početka proizvodnje automobila. Izazov je da se ne naruši ideja dizajnera o izgledu vozila, ali ni fumkcionalnost električnog sistema”.

- Žice koje štite: sistemi pomoći kao što su detektor mrtvog ugla su primjer kako električni sistem kod automobila funkcioniše. Kada vozač aktivira lijevi žmigavac, signal u djeliću sekunde otputuje od glavne kontrolne jedinice prema radarima koju su smješteni u zadnjem dijelu vozila. Ako postoji vozilo u mrtvom uglu koje vozač ne može da vidi, radari će ga uočiti i aktivirati signal koji pali lampicu upozorenja u retrovizoru. Zahvaljujući tom upozorenju, vozač zna da li je bezbjedno da se prestroji.

Devedesete godine su bile ključne u razvoju potrošačke elektronike, a u tom periodu su i automobili napredovali sa sve kompleksnijim električnim sistemima. U nekim od današnjih vozila Seata postoji više od 12.000 zasebnih električnih veza, a ova brojka će se u budućnosti i dalje povećavati.