Kočnice ne otkazuju uvijek bez upozorenja: Sedam znakova koje ne treba čekati do servisa

Trošak šlepa je manji od rizika da automobil ne stane kada je to potrebno

518 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Kočioni sistem rijetko postane problem tek u trenutku kada automobil više ne može da se zaustavi. Mnogo prije toga često se jave zvuk, promjena osjećaja na papučici, vibracija ili lampica upozorenja. Problem je što se vozač na postepenu promjenu lako navikne, pa simptom prihvati kao novu osobinu automobila umjesto kao razlog za pregled.

Prvi znak je uporno škripanje pri kočenju. Kratak zvuk poslije kiše ili pranja može nestati kada se diskovi očiste, ali ponavljano cviljenje može ukazivati na istrošene pločice ili drugi problem koji treba provjeriti. Grubo struganje metala je ozbiljnije upozorenje: nastavak vožnje može oštetiti diskove i smanjiti efikasnost kočenja, prenosi rac.co.uk.

Drugi važan signal je promjena papučice. Ako postane neuobičajeno mekana, propada dublje nego ranije ili traži više pritiska, uzrok može biti vazduh ili curenje u hidrauličnom sistemu, istrošene komponente ili drugi kvar. Tvrda papučica takođe nije normalna ako se pojavi iznenada. Osjećaj se ne može pouzdano dijagnostikovati pored puta, ali jeste dovoljan razlog da se vožnja prekine ako je kočenje oslabljeno.

Treći znak su vibracije ili pulsiranje pri kočenju. ABS može normalno pulsirati tokom snažnog kočenja na klizavoj podlozi, ali podrhtavanje u uobičajenom zaustavljanju može ukazivati na problem sa diskovima, glavčinom, ovjesom ili pneumaticima. Ako automobil istovremeno vuče ulijevo ili udesno, treba provjeriti i kočione čeljusti, pritisak u gumama i geometriju trapa.

Četvrto upozorenje dolazi kroz miris i temperaturu. Oštar miris poslije duge nizbrdice može značiti da su kočnice pregrijane, naročito ako je vozač stalno držao papučicu. Tada treba bezbjedno stati i pustiti sistem da se ohladi, bez polivanja vodom. Ako se miris javlja u gradskoj vožnji ili je jedan točak znatno topliji od ostalih, moguća je kočnica koja ostaje pritisnuta i vozilo treba pregledati.

Peti znak je lampica kočionog sistema, a šesti nizak nivo kočione tečnosti. Lampica ponekad samo podsjeća da je parkirna kočnica uključena, ali ako ostane upaljena nakon njenog otpuštanja, ne treba je ignorisati. Nizak nivo tečnosti može pratiti istrošenost pločica ili curenje; samo dolivanje bez pronalaženja uzroka može prikriti ozbiljan kvar. Tečnost koja curi oko točka ili ispod vozila zahtijeva stručnu provjeru.

Sedmo upozorenje je duži zaustavni put. On ne zavisi samo od kočnica: istrošene ili pogrešno napumpane gume, mokar kolovoz, teret i brzina snažno mijenjaju rezultat. Ipak, ako automobil na poznatoj ruti odjednom traži više prostora ili vozač mora ranije i jače da pritiska papučicu, pregled ne treba odlagati do sljedećeg redovnog servisa.

Kočione pločice nemaju isti vijek na svakom automobilu. Gradska vožnja, težina vozila, automatski mjenjač, brdske rute, vuča prikolice i stil vožnje mogu ih trošiti različitim tempom. Zato je stanje sistema važnije od univerzalne kilometraže sa interneta. Serviser treba da pregleda pločice, diskove, čeljusti, crijeva i tečnost u skladu sa planom proizvođača i stvarnim simptomima.

Ako papučica propada, kočenje je naglo oslabilo, čuje se snažno struganje ili gori crvena lampica uz druge simptome, najbezbjednije je ne nastavljati vožnju i pozvati pomoć na putu. Trošak šlepa je manji od rizika da automobil ne stane kada je to potrebno. Kočnice najčešće daju upozorenje; prava greška je ubijediti sebe da će sačekati pogodniji dan.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

Pogledajte još: