NISU DOVOLJNI NI ISKAZI SVJEDOKA

Sud: Martinović toliko pretučen da mu se ne može vjerovati

Obrazloženje odluke Višeg suda kojom je ukinut osuđujući dio presude sajovcima za prebijanje Milorada Mija Martinovića
25088 pregleda 63 komentar(a)
Martinović u bolnici nakon zlostavljanja, Foto: Savo Prelević
Martinović u bolnici nakon zlostavljanja, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 14.02.2019. 07:31h

Činjenica je da Milorad Mijo Martinović nije mogao da vidi i zapamti sve što se dešavalo kada su ga tukli pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice, s obzirom na to koliko je udaraca zadobio i koje povrede su mu nanesene nakon protesta Demokratskog fronta oktobra 2015.

To je za Viši sud razlog zašto se iskazu Martinovića ne može u potpunosti vjerovati, u obrazloženju odluke kojom su ukinuli dio presude sajovcima Boru Grguroviću i Goranu Zejaku, prvostepeno osuđenima na po godinu i pet mjeseci zatvora za zlostavljanje i mučenje Martinovića.

Vijeće sudija Višeg suda Dragica Vuković, Miroslav Bašović i Evica Durutović zaključili su da je osuđujući dio presude nejasan i protivrječan, dok su za dio odluke kojom su dvojica sajovaca oslobođeni optužbi za uništenje Martinovićevog vozila imali samo riječi hvale.

“Kada se iskazi svjedoka, očevidaca, dovedu u vezu sa materijalnim dokazima, izvedenim na glavnom prestresu, onda je jedini mogući zaključak da se tokom postupka nije moglo utvrditi ko su lica koja su uništavala vozilo oštećenog, a to dalje znači da nije dokazano da su upravo okrivljeni, kao saizvršioci, izvršili krivično djelo uništenje i oštećenje tuđe stvari, kako je pravilno zaključio prvostepeni sud”, piše u obrazloženju presude.

Dodaje se da iskaz Martinovića nije dovoljan da se oni oglase krivim za izvršenje tog krivičnog djela.

Viši sud, međutim, zaključuje da je sutkinja Nada Rabrenović, koja je donijela prvostepenu presudu - pogrešno tumačila odredbu o slobodnom sudijskom uvjerenju.

“Subjektivno ubjeđenje sudije, bez logičke ocjene dokaza, nije dovoljno”, navodi se.

Dodaje se i da nije dovoljno da sudija vjeruje Martinoviću i iskazima svjedoka - njegovih prijatelja, koji su rekli da Martinović nije pokušao da probije policijski kordon.

“Nije dovoljno što su oni to rekli, već je takve iskaze prvostepeni sud morao da provjeri adekvatnim dokazima. Adekvatni dokaz, za ovu činjenicu, je audio-snimak koordinisane akcije policije, koji bi u ovakvim slučajevima trebalo da postoji, makar je sud bio u obavezi da ga zatraži i da utvrdi da li takav zapis postoji, te ako postoji - da ga pribavi, a ako ne postoji - da taj podatak ocijeni pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima”, piše u odluci.

U istoj se, međutim, cijeni da su upravo njegovi prijatelji mogli bolje da zapaze ko je uništavao Martinovićevo vozilo, pa im, što se toga tiče, vjeruju da nijesu mogli isti ljudi da ga biju i da mu uništavaju auto.

Dodaje se i da je prvostepeni sud morao prvo da provjeri izjave svjedoka sajovaca, pa tek onda da cijeni da li su vjerodostojne.

“Prvostepeni sud je bio u obavezi da sasluša policajce koji su se nalazili na raskrsnici navedene dvije ulice, pa tek nakon svega toga da izvede zaključak”, ocijenili su u Višem sudu.

Bez davanja valjanog obrazloženja, kao što je u konkretnom slučaju, dodaju sudije Višeg suda, ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju se svodi na suđenje po opštem utisku i osjećaju, što je nedopustivo.

“Nedavanje razloga (nikakvih) o valjanosti provedenih dokaza istu čini nejasnom i bez razloga o odlučnim činjenicama, što predstavlja ukidni razlog, radi čega je prvostepenu presudu u navedenom dijelu trebalo ukinuti”.

Naglašava se i da, u zavisnosti od rezultata provjere iskaza svjedoka sajovaca, koji su naveli da su čuli obavještenje preko radio-veze da je probijen kordon policije i da je došlo do povređivanja policajaca, i potreba ponovnog angažovanja komisije vještaka medicinske struke radi, eventualne, dopune nalaza i mišljenja.

“U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti bitne povrede odredaba na koje je ukazano ovom odlukom, izvesti sve ranije provedene dokaze, po potrebi i druge, a zatim će sve te dokaze i odbrane optuženih svestranije analizirati i cijeniti, određeno i potpuno, u skladu sa član 379 ZKP-a, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i zakonitu odluku”, zaključuje se u odluci Višeg suda.

U presudi piše da su sjednici vijeća Višeg suda prisustvovali branilac i okrivljeni, dok se iz tužilaštva nije pojavio niko.

Viši sud je ovom odlukom odbio žalbu tužilaštva da Grguroviću i Zejaku dosudi veće kazne i odlučio da im sutkinja Rabrenović ponovo sudi za prebijanje Martinovića.

Sud je, međutim, prihvatio žalbu njihovog branioca advokata Zdravka Begovića, vratio postupak na ponovno suđenje i potvrdio dio prvostepene presude kojom su oslobođeni za lomljenje Martinovićevog automobila.

Početak ponovljenog suđenja odgođen je za 6. mart, jer se Grgurović nije pojavio, a nije mu uredno uručen poziv jer se navodno iselio sa adrese na koju mu je poziv poslat.

Sutkinja Rabrenović u martu prošle godine izrekla je presudu, osudivši ih na po godinu robije za mučenje i na po pola godine za nanošenje teških tjelesnih povreda, izričući im jedinstvene kazne zatvora od po godinu i pet mjeseci.

Oslobodila ih je optužbi za uništenje i otuđenje tuđe stvari, jer, kako je rekla, nije dokazano da su nakon prebijanja polomili i Martinovićev automobil.

Obrazlažući presudu, istakla je da su dobili minimalne zatvorske kazne za ta djela, zato što ranije nijesu osuđivani i jer su porodični ljudi.

U crnogorskom Krivičnom zakonu za krivično djelo mučenje predviđena je kazna zatvora od jedne do osam godina

Sutkinja je tada kazala i da je dokazano da su dvojica pripadnika SAJ-a prebili Martinovića, a što je utvrdila iz iskaza oštećenog i njegovih saputnika u vozilu, uvida u video-snimak, kao i medicinske dokumentacije i svjedočenja vještaka. “Okrivljeni nijesu sporili da su zadali udarce Martinoviću, ali su rekli da se agresivno ponašao, što nije utvrđeno iskazima svjedoka”, navela je Rabrenovićeva.

Dodala je i da su saslušana 53 pripadnika SAJ-a, ali da “video-snimak događaj predstavlja drugačije”.

Sutkinja je navela i da DNK vještačenjem bombe nije utvrđeno podudaranje materijala sa nijednim od sajovca, pa ih je “sud u sumnji oslobodio krivice”.

I dalje se ne zna ko je tukao

Tužilaštvo ni dodatnom istragom nije uspjelo da utvrdi ništa novo u istrazi prebijanja Martinovića.

Ustavni sud je ranije usvojio žalbu Martinovića zbog nedjelotvorne istrage i naložio tužilaštvu da do 8. februara prošle godine dostavi izvještaj tom sudu šta su uradili da otkriju koga je tukao. lako se na snimku vidi da ih je bilo mnogo više, samo su dvojica, koji su se dobrovoljno prijavili, završili na optuženičkoj klupi.

Suspendovani komandant jedinice Radosav Lješković ranije je pravosnažno osuđen na pet mjeseci zatvora zbog prikrivanja pripadnika jedinice kojom je komandovao, a koji su tukli građane te večeri.

On je od toga odslužio 20 dana zatvora u Spužu, nakon čega je ostatak kazne proveo na liječenju u bolnici Brezovik. Odobren mu je i uslovni otpust od mjesec i po dana prije isteka zatvorske kazne.

Preporučujemo za Vas