NIŠTA NOVO U ISTRAGAMA

Traži li iko napadače na "Vijesti" dok prijeti zastara krivičnog gonjenja?

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici još nije otkrilo ništa novo u istragama bombaškog napada na redakciju i paljenja više vozila “Vijesti”
3095 pregleda 4 komentar(a)
Jedno od vozila “Vijesti” nakon paljenja, Foto: Savo Prelević
Jedno od vozila “Vijesti” nakon paljenja, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 17.05.2019. 14:03h

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici još nije otkrilo ništa novo u istragama bombaškog napada na redakciju i paljenja više vozila “Vijesti”.

To se može zaključiti iz njihovog šturog odgovora na pitanja da li ima pomaka istragama, nakon što su oslobođeni optuženi za bombaški napad i nakon što je osuđen policajac, jer je dozvolio da jedan od automobila bude zapaljen.

Pitali smo i da li su preduzeli neke radnje, koje i kada, kao i kada nastupa zastara krivičnog gonjenja u tim postupcima.

Međutim, ni na jedno od tih pitanja, ni nakon više insistiranja, nijesmo dobili konkretan odgovor.

„Obavještavam vas da u cilju prikupljanja dokaza kako bi se utvrdio identitet lica koje je izvršilo napad na imovinu Vijesti i dalje se preduzimaju radnje“, odgovor je tužilaštva.

Što se tiče pitanja o zastari krivičnog gonjenja uputili su nas na Krivični zakonik, ne precizirajući kada su preduzeli posljednju radnju kako bi uopšte mogli znati kada bi postupci mogli zastariti.

„Državni tužilac je nadležan da u svakom konkretnom slučaju cijeni da li i kada nastupa zastarjelost krivičnog gonjenja, pri čemu ukazujem da se tok zastarjelosti prekida svakom procesnom radnjom“, odgovor je tužilaštva.

Tužilaštvo se dalje poziva na zaštitu interesa postupka, zbog koga, kako kažu, ne mogu dati više informacija.

“Tužilaštvo, cijeneći potrebe javnosti da ima blagovremenu i tačnu informaciju, ocjenjuje da li će i u kojoj mjeri javnost da obavještava o preduzetim radnjama u krivičnom postupku”, zaključuju u posljednjem odgovoru.

U Krivičnom zakoniku piše da zastara krivičnog gonjenja nastupa pet godina od izvršenja krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora preko tri godine, što je ovdje slučaj, a svakako kada protekne dvostruko vrijeme -10 godina od izvršenja djela.

Što bi značilo da apsolutna zastara za bombaški napad svakako nastupa u decembru 2023. godine, a za vozila koja su zapaljena tokom 2011, zastara nastupa za dvije godine.

Šofranac i Vukmirović pravosnažno oslobođeni

​Bombaški napad na redakciju “Vijesti” dogodio se 26. decembra 2013. godine.

Podgoričani Marko Šofranac i Nemanja Vukmirović jedini koji su bili optuženi, pravosnažno su oslobođeni optužbi u junu 2016. godine. Viši sud u Podgorici potvrdio je odluku sudije podgoričkog Osnovnog suda Nenada Vujanovića, koji ih je dva puta oslobađao optužbi da su postavili 300-400 grama eksploziva ispod prozora kancelarije tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika “Vijesti” Mihaila Jovovića.

Sudilo im se za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, u sticaju sa izazivanjem opšte opasnosti.

Sudovi su zaključili da se mora presuditi u korist okrivljenih u slučaju postojanja sumnje u to ko je izvršilac djela.

U nedokazanom optužnom predlogu pisalo je da je Vukmirović postavio eksploziv, dok mu je Šofranac čuvao stražu...

Viši sud prihvatio je obrazloženje sudije Vujanovića da je takva optužba paušalna i neutemeljena, jer nije sa sigurnošću utvrđeno da su njih dvojica postavila eksploziv.

“Sud je našao da odbrane okrivljenih nijesu obesnažene sprovedenim dokazima, osim u dijelu da je do kontaminacije eksplozivom moglo doći miniranjem puta... vještaci su rekli da se eksploziv ne koristi u te svrhe, ali to nije od uticaja”, naveo je tada sudija.

Vukmirović je tvrdio i da je pomagao svom ocu na selu kada se širio i minirao put, obrazlažući prisustvo čestica TNT-a na automobilu, patikama i rukavicama pronađenim u gepeku. Vještačeći unutrašnjost rukavica oduzetih iz Vukmirovićevog “renoa”, Forenzički centar je utvrdio prisustvo biološkog materijala, koje vjerovatno pripada njegovom bliskom srodniku.

Obrazlažući to što je na djelovima garderobe optuženih nađen eksploziv, sudija je rekao da su i vještaci hemijske struke naveli da do kontaminacije eksplozivom može doći putem bilo kakvog kontakta.

“Do kontaminacije je moglo doći na bilo kom mjestu... Na primjer, mogao se slučajno rukovati s bilo kojim licem, pa je i tako moglo doći do kontaminacije. To ne može biti pouzdan dokaz o krivici”, zaključio je sudija. Vujanović je dodao i da je odbrana optuženih potvrđena i iskazom svjedoka Vuka Krute, ali i listinzima koji potvrđuju navode kuda su se njih dvojica kretala te večeri.

Za antropološko vještačenje naveo je da nije dovoljno pouzdano, dok je za razliku od tužioca konstatovao da je jedan od ključnih dokaza za utvrđivanje krivice rezultat vještačenja saobraćajne struke.

Vještačenjem saobraćajne struke je utvrđeno da osobe sa video-snimka nijesu mogle za vrijeme koje je zabilježeno na snimku, da nestanu iz kadra, uđu u vozilo, pokrenu ga i prođu Bulevarom revolucije.

Tužilaštvo nije u nedokazanom optužnom predlogu definisalo jednu od ključnih stvari - tačno vrijeme eksplozije.

Policija i tužilaštvo su tvrdili da je krupniji muškarac, čija je visina utvrđena vještačenjem snimka 194,67 cm sa mogućim odstupanjem od plus-minus 3,20 cm, Šofranac, a drugi, sa visinom od 182,40 uz isto moguće odstupanje, Vukmirović.

Problem u postupku je izazvao i prolazak sivog „reno senika”, koji je po sopstvenom priznanju vozio Vukmirović.

Vještak je tvrdio da je nemoguće da su jedan ili oba napadača mogli za šest sekundi ući u automobil, s obzirom na položaj kada nestaju u mraku, mjesto na kojem se u kadru pojavljuje „reno” i brzinu kojom se kretao. To bi značilo da je Vukmirović mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme, koliko god ta dva mjesta bila blizu.

Obojica su sve vrijeme postupka negirali bilo kakvu vezu sa događajem.

Nakon oslobađanja, Vukmirović je pokrenuo postupak protiv države i dobio odštetu zbog neosnovanog lišenja slobode. Šofranac, prema saznanjima “Vijesti”, nije pokretao postupak za odštetu.

Vukmirović ranije nije imao nikakvih sukoba sa zakonom, dok je Šofranac više puta osuđivan zbog vršenja nasilnih krivičnih djela.

Do danas nije utvrđen ni eventualni motiv Šofranca i Vukmirovića, a nije poznato ni da su policija i tužilaštvo istraživali nalogodavce ovog napada.

Za paljenje jednog vozila osuđen policajac

Za paljenje vozila “Vijesti” osuđen je jedino policajac Veseljko Vračar na dva mjeseca zatvora i 2.683 eura novčane kazne zbog propusta u službi, jer je dozvolio da bude zapaljen automobil “Vijesti”, u februaru 2014. godine.

Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu sutkinje Larise Mijušković Stamatović koja je Vračara osudila za zloupotrebu službenog položaja, za što je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Viši sud je smatrao da je sutkinja pravilno procijenila krivicu, ali i ublažavanje kazne okrivljenom zbog ranije neosuđivanosti i činjenice da je otac maloljetne djece.

Tužilaštvo je na kraju suđenja odustalo od krivičnog gonjenja drugog optuženog policajca Miloša Sekulića, zbog nedostatka dokaza.

Sutkinja, obrazlažući presudu, istakla je da je nesporno utvrđeno da je do paljenja automobila došlo u Vračarevoj smjeni, kao i da je svjedok Milovan Đurišić potvrdio odbranu Sekulića, da je Vračaru te večeri predao smjenu.

Policija i tužilaštvo nijesu otkrili ko je zapalio redakcijiski “nisan”, ali ni seriju paljenja automobila “Vijesti” u ljeto 2011.

Tadašnji direktor “Vijesti” Željko Ivanović, tokom postupka rekao je da je policija posljednji zapaljeni automobil koristila kao mamac za otkrivanje prethodnih napada na imovinu “Vijesti”.

Tada je rekao da je i taj slučaj pokazao da nema političke volje da se riješe brojni napadi na novinare i imovinu lista “Vijesti”.

Đukanović nije saslušan u tužilaštvu da kaže šta zna

Tadašnji premijer Milo Đukanović je u januaru 2014, mjesec nakon bombaškog napada, rekao da su u taj slučaj umiješane državne strukture, ali nikad nije saslušan u tužilaštvu da kaže kakve konkretne podatke o tome ima.

Đukanović je na završnom predizbornom skupu DPS-a u Ulcinju kazao da se napadima eksplozivom poput onoga na “Vijesti” želi napraviti šteta Crnoj Gori i da su svoje prste u tim akcijama umiješali, ne samo kriminalci koji su kao i svuda iznajmljeni za te potrebe, „nego bi se reklo da tu ima raznih interesa na čijoj identifikaciji pažljivo radimo”.

“Ili onih koji su zalutali u sistem, pa iz sistema ili podržavaju takve namjere ili usporavaju istragu, ali nije ni mali broj onih kojima odgovara uloga žrtve, jer će iz te uloge bolje približiti svoje ekonomske interese potencijalnim donatorima”, kazao je tada Đukanović.

“Pobijedićemo sve one iz bilo kojih struktura koji dolaze iz kriminalnih, državnih, medijskih, vladinih ili nevladinih i svih drugih, i pokazati da je Crna Gora sposobna da građanima i partnerima garantuje bezbjednost”, dodao je on.

Tadašnji glavni urednik “Vijesti” je više puta tražio da se bivši premijer ispita u vezi sa tim šta zna o tom slučaju.

On je i u toku postupka protiv Vukmirovića i Šofranca predlagao saslušanje Đukanovića, ali je sudija zaključio da time ne treba da se bavi sud, nego tužilaštvo.