ZKP propisuje da sporazum mora da bude u skladu sa interesima pravičnosti

Sporazum o priznaju krivice treba primjenjivati znalački, pažljivo i cjelovito

Naveo je da su se sporazumi najčešće zaključivali u odnosu na krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga (24). Za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija zaključena su 22 sporazuma, devet za nedozvoljenu trgovinu, po sedam za falsifikovanje isprave, za nasilničko ponašanje i za teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja
2209 pregleda 4 komentar(a)
CEMI, Foto: PR Centar
CEMI, Foto: PR Centar

Sporazumi o priznanju krivice se zaključuju za krivična djela, koja, imajući u vidu način izvršenja i posljedice, ne bi trebalo da budu pedmet sporazuma ili bi to trebalo da bude rijetkost.

To je mišljenje koordinatora pravnih poslova u nevladinoj organizaciji Centru za monitoring i istraživanje (CeMI) Ivana Vukčevića, zasnovanom na analizi te NVO “Institut Sporazuma o priznanju krivice u crnogorskogm zakonodavstvu i praksi”.

“Sporazumi o priznanju krivice se zaključuju za krivična djela, koja, imajući u vidu način izvršenja i posljedice, po našem uvjerenju, ne bi trebalo da budu pedmet sporazuma ili bi to trebalo da bude rijetkost, kao što su seksualni delikti, visoka korupcija... Osim toga kaznenu politiku smo ocijenili kao neadekvatnu i to posebno u dijelu ublažavanja kazne. Iz tog razloga smo preporučili da se preciznije  normira smanjenje kazne u slučaju sporazuma o priznanju krivice, na koji bi se način postigla koherentnija kaznena politika”, kazao je Vukčević prilikom predstavljanja rezultata istraživanja na današnjoj konferenciji “Prečica do pravde - rezultati i efekti primjene sporazuma o priznanju krivice”.

Pravni tim CEMI-ja je u periodu od 2016. do 2019. godine pratio ukupno 642 sudska predmeta, a od tog broja pratili su 134 sporazuma o priznanju krivice.

Od ukupog broja posmatranih sporazuma o priznanju krivice, tvrdi, pet ih je zaključeno u 2016, deset u 2017, 25 u 2018. i 94 u 2019. godini.

U navedenom periodu su izvršili uvid u spise predmeta u kojima je zaključen sporazum u 12 osnovnih sudova – u Plavu, Beranama, Kolašinu, Rožajama, Bijelom Polju, Danilovgradu, Nikšiću, Podgorici, Baru, Ulcinju, Herceg Novom i Kotoru. Takođe su pratili sporazume zaključene u bjelopoljskom i podgoričkom Višem sudu.

Vukčević tvrdi da je tužilaštvo iniciralo zaključenje sporazuma o priznanju krivice u 30 analiziranih predmeta (22,39 odsto), dok je u njih 104 (77,61 odsto) inicijativa potekla od okrivljenog ili njegovog branioca.

Naveo je da su se sporazumi najčešće zaključivali u odnosu na krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga (24). Za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija zaključena su 22 sporazuma, devet za nedozvoljenu trgovinu, po sedam za falsifikovanje isprave, za nasilničko ponašanje i za teška djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.

Kazao je da je evidentiran jedan slučaj zaključivanja sporazuma za krivično djelo nedozvoljene polne radnje, kao i tri slučaja za nasilje u porodici i porodičnoj zajednici

Vukčević je rekao da su sporazumom o priznanju krivice izrečene 69 kazni zatvora, 17 novčanih kazni, dok je kazna rada u javnom interesu izrečena u 11 slučajeva.

Izrečene su 42 mjere upozorenje i to - 41 uslovna osuda i jedna sudska opomena. Izrečene su i 43 mjere bezbjednosti.

Podsjetio je da Zakon o krivičnom psotupku (ZKP) jasno propisuje da sporazum mora da bude u skladu sa interesima pravičnosti, ali da su, analizirajući presude u slučajevima sporazuma, primijetili da u nekim slučajevima sud ima odluke formalne prirode.

“Tačnije, da obrazloženje sankcije nije bilo dovoljno za primjenu jednog novog instituta i za povjerenje u ovaj institut.  U izvještaju se može vidjeti i primjer u kojem je zapravo samo navedeno ono što je napisano i u zakonu, što  mi ne smatramo dovoljno obrazloženim”, pojasnio je.

Kazao je da njihov izvještaj potvrđuje “značaj i svu osjetljivost ovog pitanja, koji s jedne strane doprinosi efikasnosti krivičnog postupka, a sa druge strane može da doprinese padu povjerenja građana u pravosudni sistem ukoliko se ovaj institu ne primjenjuje znalački, pažljivo i cjelovito”.

“Ovakve konferencije treba da budu samo uvod u jedan dijalog koji će se nastaviti, koji se neće završiti i nakon ove i nakon neke druge konferencije i dijaloga u kojem će učestvovati predstavnici nekih drugih organa, kao i javnost”, ocijenio je Vukčević.

Metodologija kojom je pravni tim CEMI-ja posmatrao suđenja bila je razvijena u skladu sa  prinicipima programa praćenja suđenja  2007-2014, u saradnji sa Misijom OEBS-a.

“Osnovni principi su načelo nemiješanja u sudski psotupak, načelo objektivnosti, načelo saglasnosti. Takođe slučajajan odabir predmeta bio je osnovni metod, dok smo pored toga koristili i ciljani uzorak u onim predmetima u kojima zapravo postoji veća zainteresovanost javnosti”, pojasnio je Vukčević.