Zaštitite Oliveru Lakić i utvrdite istinu

"Olivera Lakić je sinonim stradanja novinarske profesije"

24828 pregleda 47 reakcija 6 komentar(a)
Uviđaj nakon ranjavanja Olivere Lakić, Foto: Savo Prelević
Uviđaj nakon ranjavanja Olivere Lakić, Foto: Savo Prelević

Predstavnici Komisije za istrage napada na novinare, tražili su od nadležnih da hitno urade procjenu bezbjednosti novinarke Olivere Lakić i pruže joj neophodnu zaštitu.

To su saopštili nakon što je u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva konstatovano da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala njeno ubistvo.

Iz Komisije su naveli da su na sjednici, sa ozbiljnom zabrinutošću primilii informaciju da je svjedok saradnik u jednom krivičnom predmetu objelodanio namjeru kiminalnih grupa da izvrši novi atentat na Oliveru Lakić.

Podsjetili su na konvencijsku pozitivnu obavezu države - da preuzme preventivne operativne mjere u cilju izbjegavanja rizika i zaštite novinara čiji je život u opasnosti od krivičnih djela.

“Insistiramo da tužilastvo bez oklijevanja provjeri ove navode i pokrene istražne radnje kako bi se utvrdila puna istina”.

Olivera Lakić je prvi put napadnuta udarcima u glavu u martu 2012. godine ispred ulaza zgrade u kojoj je živjela u Podgorici, a zatim je, na istom mjestu, ranjena iz vatrenog oružja 8. maja 2018. godine”

Od Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost, kako navode, traže da hitno urade procjenu njene bezbjednosti i pruže joj svu potrebu fizičku zaštitu.

“Olivera Lakić je sinonim stradanja novinarske profesije, ali i neadekvatnog postupanja nadležnih jer ni do dan-danas nijesu rasvijetljeni neki prethodni napadi na nju, niti joj je pružena adekvatna zaštita da bi mogla da normalno živi i radi, kako ona tako i njena porodica. Komisija će u skladu sa svojim ovlašćenjima vršiti legitiman pritisak na nadležne da ovaj slučaj ne bude samo jos jedan u nizu nerazjašnjenih napada na život Olivere Lakić. Pozivamo ministre unutrašnjih poslova i pravde, ali i premijera da se aktivno u sklopu svojih ingerencija uključe u ovaj slučaj i time - ličnim primjerom pokažu svoju opredijeljenost za slobodu medija i novinara. Ovo je i prilika da podsjetimo na zahtjeve Komisije da se u rješavanje napada na koleginicu Lakić, ali i druge teške slučajeve što hitniije suštinski uključe strani eksperti i da Uprava policije konačno dostavi Komisiji izvještaj FBI o napadu na Oliveru Lakić za koga su tvrdili da je uključen u istragu”, piše u saopštenju koje potpisuje predsjednik Komisije Nikola Marković.

 Lakić je sinonim stradanja novinarske profesije: Marković
Lakić je sinonim stradanja novinarske profesije: Markovićfoto: Boris Pejović

”Samo da mi je makneš”

U još nepotvrđenoj optužnici protiv 23 osobe, navodi se svjedočenje saradnika tužilaštva Bajrama Piste, koji je ispričao detalje iz Istražnog zatvora - kada je od njega, kako tvrdi, traženo da ubije novinarku Lakić.

Prepričao je da je u njegovu sobu, 1. ili 2. maja 2020. godine, došao okrivljeni Filip Bešović i pitao ga da li poznaje Lakić.

On je rekao da je odgovorio da ne zna o kome se radi, a da mu je na to Bešović kazao: “To je zlo od žene, ona je umiješana u našu grupu, naše ljude... ona zna nešto”.

Naveo je da mu sagovornik nije objasnio šta ona zna, niti da li ju je pratio ili vozio ljude koji su pucali u nju...

“Pista, znamo da ćeš dobiti trećinu kazne, šta bi tražio u nadoknadu da izvršiš ubistvo Olje Lakić”, navodi Pista da ga je pitao Bešović.

Svjedok saradnik, kako piše u optužnici, navodi da je rekao da već ima čovjeka koji ga organizuje i da neće da radi ništa iza njegovih leđa: “Javi se njemu”. Navodi da se nakon takvog odgovora, Bešović iznervirao i izašao iz njegove sobe...

Tvrdi da je nakon toga - 5. ili 6. maja, u njegovu sobu došao drugi okrivljeni Goran Rakočević i da mu je ponudio “jedan posao”...

Tada ga je, stoji u dokumentu, Rakočević pitao: “Za koliko radiš ubistvo?”, na šta mu je ovaj odgovorio da to obično čini za kilogram kokaina i 50.000 eura.

“’Dao bih ti 150.000 eura keša, a da mi tražiš - dao bih ti i 200.000 eura, samo da mi je makneš’, misleći na Oliveru Lakić”, piše u optužnici.

Svjedok saradnik navodi da ga je pitao zašto baš njemu nudi posao, kada ima svoje ljude, a ovaj mu je navodno odgovorio: “Pista, ona zna nešto što ne treba da zna”, ne konkretizujući o čemu se radi.

Pista je, dalje se navodi, rekao da je dao besu i da na tu ponudu ne može odgovoriti bez znanja okrivljenog Jovana Mirkovića, nakon čega je Rakočević otišao po kriptovani telefon i počeo da se dopisuje sa tom osobom...

Nakon određenih provjera, stoji da je Mirković prihvatio da pregovara sa Rakočevićem, poslije čega se javio Pisti:

“Napravi sa njim dogovor ili ugovor, pristaj na sve što ti ponudi, jer je isto kao da sam ja tu”.

Svjedok saradnik tvrdi da mu je Rakočević poslije svega kazao: “Završen je posao, ćao, vidimo se”...

Pet šest dana nakon toga, rekao je da vidio da je “nešto krenulo loše”, i objasnio da tada nije znao da su navodni članovi te kriminalne organizacije uhapšeni u Nikšiću, jer su htjeli da prebiju nekog čovjeka po nalogu okrivljenog Radovana Mujovića...

Da li je životno ugrožena

Iz Akcije za ljudska prava (HRA), nedavno su takođe pozvali državne organe da hitno zaštite Lakić.

Iz te nevladine organizacije pozvali su SDT i UP - da bez odlaganja saopšte šta je do sada preduzeto da se hitno i temeljno, u skladu sa standardima djelotvorne istrage, istraže navodi da postoji više zainteresovanih članova kriminalne grupe za ubistvo novinarke i da li su oni povezani s napadom na nju u maju 2018.

Pozvali su nadležne da saopšte i zašto Lakić nije odmah zvanično obaviještena o tome da joj je život ugrožen.

“Olivera Lakić je prvi put napadnuta udarcima u glavu u martu 2012. godine ispred ulaza zgrade u kojoj je živjela u Podgorici, a zatim je, na istom mjestu, ranjena iz vatrenog oružja 8. maja 2018. godine. U više navrata joj je prijećeno od 31. januara do 10. februara 2011. godine zbog serije tekstova koje je objavila u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici ‘Tara’ u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice - Donja Gorica, i povezanosti tih aktivnosti sa Upravom policije i Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Prijetnjama su bile obuhvaćene i njena kćerka i kćerkina cimerka, koje su se tada nalazile na studijama u inostranstvu. Nakon toga, u maju 2014. godine, ponovo je dobila prijetnje od prijatelja njenog napadača iz 2012. godine. Kažnjeni su samo Slavko Musić, zaposlen kod vlasnika fabrike ‘Montenegro tobacco company’, koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zatvorskom kaznom od četiri mjeseca, i Ivan Bušković, koji ju je napao 2012. godine, zatvorskom kaznom od devet mjeseci. Oslobođeni su Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da joj je prijetio, pri čemu nikada nije utvrđeno zašto je, tj. za čiji račun je to uradio. Oslobođeni su i Milenko Rabrenović, blizak direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću, zbog prijetnji novinarki, njenoj kćerki i cimerki njene kćerke, Siniša Stojković, šef kriminalističke policije PJ Budva, zbog vršenja uticaja na postupak koji se vodio protiv Rabrenovića, kao i Dejan Čurović i Ivan Siništaj zbog prijetnji iz maja 2014. godine”, podsjetili su iz HRA.

Pratili, slikali, pa pucali

Okrivljeni Vesko Bubanja, kako navodi Pista, takođe mu je u zatvoru prišao i pitao ga da li je čuo za Oliveru Lakić i tada mu ispričao da je ona “vidjela nešto što nije trebala” i da je zbog toga počeo da je prati...

“Slikao je i davao informacije kada se kreće, gdje se kreće i sa kime se kreće”. Rekao je, prema tvrdnjama Piste, da je te informacije davao Filipu Kneževiću. “Vesko Bubanja je, pored toga, svjedoku saradniku... kazao da je Filip Bešović bio šofer, da su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću, vrijeme i momenat kada se ukazala prilika da je sama i da može nesmetano da joj se priđe... Nakon čega je Filip Knežević prišao otpozadi Oliveri Lakić i pucao joj u nogu”, navodi se u optužnici.

Stoji i da je Bubanja u tom razgovoru svjedoku saradniku rekao da je Knežević tom prilikom pucao iz pištolja “revolver 6”, koji ne izbacuje čaure napolje.

Pristao da ubije Kana i Slovinića

Svjedok saradnik Pista, navodi se u optužnici, bio je zadužen da u Budvi ubije Marka Ljubišu zvanog Kan i Gorana Slovinića.

Piše da su od njega i Aleksandra Stamatovića to tražili Jovan Mirković i Petar Lipovina, a da su ovi to prihvatili...

Kosovari - Stamatović i Pista, navodi se, došli su u Budvu 2018. godine, gdje su se sastali sa Nikolom Drecunom koji im je obezbijedio smještaj, a potom i oružje.

Objašnjava se da tada nisu ni pokušali da izvrše ubistvo, pa su se vratili na Kosovo.

“Nakon čega je Mirković... ponovo pozvao Pistu da dođe u Budvu radi izvršenja krivičnog djela teško ubistvo, na štetu Slovinić Gorana i Marka Ljubiše, što je Pista prihvatio, pa je 25. 4. 2019. godine došao u Budvu, gdje ga je sačekao okrivljeni Mirković... Ali ovoga puta djelo nije pokušao da izvrši, jer je 29. 4. 2019. godine, u daljim radnjama prekinut od strane službenika Uprave policije koji su ga lišili slobode”, navodi se u optužnici.

Bonus video: