Vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković izjavila je da je proces vetinga politička odluka, čiji ishod ne mora biti jačanje povjerenja u pravosuđe.
U vezi eventualnog kompromitovanja dokaza u depou Višeg suda i osporavanja od strane advokata, ona je u intervjuu “Vijestima” kazala da ne može predvidjeti neke buduće procesne radnje.
Izrazila je očekivanje da će taj sud prioritetno riješiti predmet njene prethodnice Vesne Medenice u cilju vraćanja povjerenja javnosti u rad pravosuđa:
“Uvjerena sam da je Specijalno odjeljenje svjesno svoje uloge u ovom osjetljivom procesu”.
Informacije dostupne javnosti ukazuju da se desio ozbiljan bezbjednosni problem prokopavanjem tunela do depoa Višeg suda. Da li bi ovo moglo da utiče na krivične postupke, da bi dokazi mogli biti kontaminirani?
Upoznati ste da je u toku rekonstrukcija zgrade Vrhovnog suda i da je 4. 7. 2023. godine upućen dopis Upravi policije, u kojem je navedeno da će se izvoditi radovi, zbog čega smo zamolili za saradnju u vidu kontrole lica koja će obavljati radove i tražili pojačanu bezbjednost u i izvan zgrade.
Što se tiče prokopa tunela do depoa, koliko sam u saznanju iz medija, formiran je predmet u Osnovnom tužilaštu i sve što bih rekla bilo bi prejudiciranje o ishodu događaja. Tačno je, da dio predmeta koji se nalazi u depou suda predstavljaju oružje i municiju, koji su vještačeni kao dokazi i gdje su se stranke već izjašnjavale po nalazima vještaka. U ovoj fazi ne možemo predvidjeti sve buduće procesne korake u brojnim predmetima. U svakom slučaju, sud donosi odluku na osnovu ocjene svih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj međusobnoj povezanosti.
Što se tiče toga da li su te stvari trebalo da budu u depou Višeg suda, ja sam više puta inicirala razgovore i tim prilikama sa MUP-om, Upravom policije, Upravom za imovinu, govorila da su zgrade sudova na vrlo niskom nivou bezbjednosti za građane i zaposlene. To je i ocjena Evropske komisije.
Nadležnost ANB-a je da vodi računa o bezbjednosti ove institucije. Da li možemo govoriti o bezbjednosnom propustu, neodostatku kontraobavještajnog rada?
U blizini zgrade Vrhovnog suda su i druge institucije. Zgrada Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke Crne Gore. Procjenu bezbjednosti ne vrši sud, niti sudija, već drugi nadležni organi. Nakon njihove procjene, pristupa se obezbjeđenju objekata, prema preporukama. O događaju koji se desio u Višem sudu govorio je predsjednik tog suda i smatram da drugi organi koji su za to nadležni treba da daju odgovor na pitanje da li je bilo propusta, i ako jeste, čijih.
Smatram i saglasna sam sa konstatacijom EK da su zgrade sudova u Crnoj Gori ispod evropskog standarda, uslovi u kojima rade sudije takođe, tako da me raduje pomak na preduzetim koracima za izgradnju novih zgrada, dvije kule na Starom aerodromu za potrebe jednog dijela sudova, koje bi u najboljem slučaju bile sagrađene za četiri godine. Međutim, do tada moramo da radimo na poboljšanju postojećih uslova.
Narednog mjeseca državi slijedi Izvještaj Evropske komisije, kakav očekujete u dijelu sudstva?
Značajno nam je mišljenje EK koje se izražava u godišnjem Izvještaju, kao i u Non paperu. Imajući u vidu da će uskoro biti objavljen Izvještaj, ne bih mogla unaprijed govoriti o njegovim nalazima, ali očekujem da će biti u skladu sa dosadašnjim ocjenama koje su realne, tačne i savjetodavne. Važno je da sudstvo i u narednom periodu nastavi da bude kredibilan partner EK za sprovođenje ključnih reformi i unapređenje stanja u pravosuđu. Prioritetno je da se utvrdi konačan Plan racionalizacije pravosudne mreže i pristupi njegovoj realizaciji, te da se sprovedu konkretne mjere na povećanju efikasnosti rada svih sudova, a naročito Višeg suda u Podgorici i da se kontinuirano jačaju principi integriteta i transparentnosti.
Prošle godine ste naložili analizu rada Specijalnog odjeljenja Višeg suda?
Nakon stupanja na dužnost, u septembru 2021, imala sam sastanak sa sudijama tog odjeljenja i tada je urađena analiza neriješenih predmeta. Međutim, te sudije danas više nijesu tamo, nekima je prestala funkcija, a neki su izabrani u Apelacioni sud. Izborom novih sudija u Specijalnom odjeljenju, promijenjen je sastav vijeća. Takođe, mora se uzeti u obzir i podatak da to Odjeljenje danas ima tri puta veći broj predmeta, nego što je to bio slučaj 2020. godine, i samo šest sudija koji postupaju. Velika prepreka okončanju postupaka u razumnom roku su brojna odlaganja pretresa, nekada iz opravdanih, a nekad i neopravdanih razloga, a odbrana nije u mogućnosti da obezbijedi zamjenu. Reforma pravosuđa odnosi se na sve činioce u pravosuđu, uključujući advokaturu i potrebno je jačati principe integriteta i u toj profesiji.
Rezultat odlaganja pretresa bio je da se optužena lica i njihovi branioci nijesu saglasili da se postupak nastavi, tražili su ponovno otvaranje glavnog pretresa, a to je značilo da se predmeti nijesu mogli završiti u planiranom roku. U međuvremenu, stizali su novi.
Sa druge strane imamo situaciju da se povećava broj specijalnih tužilaca u Specijalnom državnom tužilaštvu, zbog čega se takođe ne može blagovremeno odgovoriti na zahtjeve.
Problem su i prostorni kapaciteti Višeg suda u kome postoji samo jedna velika sudnica, a u predmetima visoke korupcije, terorizma i organizovanog kriminala obično je više lica i njihovih branilaca, što pokazuje potrebu za većim prostornim kapacitetom. To nemamo, pa je to je razlog što se ti predmeti brzo ne završavaju.
Znači, postojali su objektivni i subjektivni razlozi zbog čega se nije postupalo ažurno.
Ako su ovo objektivne okolnosti, šta su bile subjektivne?
To su bili nedolazak tužilaca na glavni pretres, odustvo člana vijeća, odlaganja koja su tražili branioci ili sami okrivljeni u tim predmetima, što je po Zakoniku o krivičnom postupku moguće, a razloge za odlaganje sud cijeni u svakom konkretnom slučaju.
Šta je sa posljedicama po društvo zbog činjenice da će mnogi optuženi izaći da se brane sa slobode jer nema prvostepenih presuda i kakve će to efekte imati na izvještaj EK?
Crna Gora je dužna da poštuje ljudska prava i osnovne slobode, koji se garantuju Ustavom i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nemogućnost državnih organa, u ovom slučaju sudova, da u razumnom roku okončaju krivični postupak na prvom stepenu ne smije rezultirati kršenjem ljudskih prava okrivljenog. Članom 179 Zakonika o krivičnom postupku propisano je da od podizanja optužnice pa do donošenja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže tri godine. To je standard usaglašen sa praksom Evropskog suda za ljudska prava. Moramo priznati da je negativan pokazatelj podatak da u ovom roku sud ne može donijeti prvostepenu presudu u određenim predmetima iz svih navedenih razloga, ali moramo imati u vidu da su upravo ove tri godine bile najizazovnije za sudstvo do sada. Posljedice po društvo su dakle jasne, Crna Gora poštuje ljudska prava i osnovne slobode, ali cjelokupan državni aparat mora dodatno poraditi na efikasnosti, jer sudovi nisu izolovani od društvenih okolnosti.
Šta je sa odnosom manjak sudija u odnosu na broj tužilaca, kako ste rekli?
To je odluka koja ne zavisi od Vrhovnog suda. Postoji Odluka o broju sudija u sudovima, a EK u svojim izvještajima, sa pozivom na nalaze CEPEJ-a, prepoznaje “višak” broja sudija u odnosu na broj stanovnika. Njihove analize ukazuju i na potrebu racionalizacije sudske mreže. Formirana je radna grupa koja se bavi ovim pitanjem, ali smatram da se tu mora sagledati nekoliko aspekata: geografska i demografska struktura u Crnoj Gori, putna infrastruktura, a pri tome i cilj, da se građanima mora obezbijediti pristup sudu.
Koji su vaši rezultati od kako ste na čelu Vrhovnog suda ?
Odlukom Sudskog savjeta od 6. septembra 2021. izabrana sam za vršiteljku dužnosti predsjednika do izbora predsjednika Vrhovnog suda. Tada je u Sudu funkciju vršilo samo šest sudija (od 19), jer je odlukom Sudskog savjeta konstatovan prestanak funkcije za šest sudija. Postupali smo u petornim i trojnim vijećima i obezbijedili funkcionalnost suda. Istovremeno, uspjeli smo da odgovorimo svim obavezama prema međunarodnim partnerima, nastavili da učestvujemo u pregovaračkom procesu sa Evropskom komisijom.
Kao članica Sudskog savjeta prioritetno smo postupali po nezavršenim oglasima iz 2019, 2020. i 2021. U martu 2022. u Vrhovnom sudu je izabrano 11 sudija i tek tada je bio kompletiran u pogledu sastava vijeća.
U 2021. je završeno 75 odsto priliva predmeta, u 2022. je stanje znatno poboljšano i poslije dužeg vremena uspjeli smo da završimo 93 odsto, a za ovih šest mjeseci 2023 - 81 odsto, što predstavlja pozitivan rezultat i indikator trenda rasta stope rješavanja predmeta.
U periodu septembar 2021. i u toku 2023. godine zaključen je i veliki broj memoranduma sa nevladinim organizacijama, čija su nam mišljenja veoma važna, jer nam oni ukazuju na određene prostore za unapređenje. Takođe, predstavili smo i Analizu kaznene politike u crnogorskom sudstvu.
U analizi koju pominjete, kao i ranije u dijelu javnosti, konstatovano je da je kaznena politika preblaga. Da li se u vezi sa tim nešto preduzima?
Analiza kaznene politike je pokazala da je ona blaga za pojedina krivična djela (analizirana su teška krivična djela protiv života i tijela, organizovanog kriminala, visoke korupcije, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, napad na službeno lice i djela protiv bezbjednosti saobraćaja). Pokazala je da postoji velika razlika između zakonom propisanih kaznenih okvira i izrečenih kazni po sudovima, te da su sudovi uglavnom izricali kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom instituta ublažavanja kazne, tako što su određene okolnosti na strani okrivljenih cijenili kao naročito olakšavajuće.
Analiza kaznene politike poslužila je da Vrhovni sud i Vrhovno državno tužilaštvo u okviru rada u radnim grupama za poglavlja 23 i 24 naprave Smjernice za primjenu sporazuma o priznanju krivice i one su dostavljene Evropskoj komisiji na mišljenje. Očekujemo da će one vrlo brzo da budu vraćene i da će se neposredno primjenjivati u praksi državnih tužilaca i sudija.
Šta vas je motivisalo da se ponovo prijavite na konkurs za predsjednicu Vrhovnog suda?
Smatram, da na osnovu dosadašnjeg rada, mogu da odgovorim zadacima. Bez obzira ko to bio, smatram da samo rukovodilac u punom kapacitetu može zaista da ostvari rezultate, da v.d. stanje nigdje nije dobro.
Takođe, uvjerena sam da postoji široki konsenzus unutar sudstva da nedostaje liderstvo, koje je izuzetno neophodno za sprovođenje svih državnih strateških aktivnosti.
Šta planirate da mijenjate da se vrati povjerenje u sudstvo i koliko tome odmaže slučaj vaše prethodnice?
Od momenta kad sam postavljen za v.d. radi se i radiće se pojačanim kapacitetima da se stekne povjerenje građana. Ipak, ono se gradi godinama i treba vremena za to, a naruši se nažalost lako.
Ne bih govorila o “nasljeđu”, već bih ukazala na činjenicu da je Vrhovni sud u specifično izazovnom položaju koji ga je učinio ranjivim, imajući u vidu da je u predmetu protiv ranije predsjednice Vrhovnog suda tek otpočeo glavni pretres. U cilju vraćanja povjerenja javnosti u rad pravosuđa, osnaživanja integriteta i omogućavanja funkcionisanja suda, bez ovakvog opterećenja, potrebno je da Viši sud prioritetno riješi taj predmet, podrazumijevajući na najvišem stepenu efikasnosti. Uvjerena sam da je Specijalno odjeljenje Višeg suda svjesno svoje uloge u ovom osjetljivom procesu, koji je test za cjelokupno pravosuđe i očekujem da to u narednom periodu i sprovede.
Da li mislite da druge dvije grane vlasti pokušavaju da pomognu da budete nezavisno sudstvo, da postoji vladavina prava, jednak pristup sudu ili samo tako pričaju jer im politički koristi?
Sudstvo je nezavisna grana vlasti, a ostale dvije grane vlasti treba da pruže adekvatne uslove za rad sudovima. Ipak nismo nezavisni u potpunosti u punom kapacitetu, jer zavisimo dijelom od izvršne i zakonodavne vlasti. Budžet sudova zavisi od Ministarstva finansija, kao i u krajnjem i predlozi izmjena i dopuna zakona. Po mom mišljenju, ne uvažavaju se uvijek dovoljno predlozi članova radnih grupa iz reda sudija, a usvajanje zakona zavisi od poslanika u Skupštini. Uopšteno govoreći, potrebno je unaprijediti nivo vladavine prava, a to se ogleda i u odnosima između svih grana vlasti.
Da bismo bili nezavisni moramo imati bužet koji neće zavisiti od izvršne grane vlasti.
Vratimo se na vašu kandidaturu. Upravni sud vam je dao pravo glasa na Opštoj sjednici Vrhovnog suda prilikom glasanja, dok na to prošli put niste imali pravo i bila je sporna i većina?
Prilikom prve kandidature postavilo se kao sporno pitanje dvotrećinske većine. Da li je to od ukupnog broja izabranih sudija koliko ih je bilo -18 ili od ukupnog broja po Odluci o broju sudija u sudovima. Zauzet je stav da se računa od ukupnog broja sudija znači 19 (18 sudija i predsjednik suda). Ja nisam pozvana na glasanje jer sam bila kandidatkinja, zbog čega sam se obratila Upravnom sudu tražeći poništenje akta Opšte sjednice, na osnovu koga sa 12 glasova nijesam imala dvotrećinsku većinu za izbor. Smatrala sam da je u ovom slučaju dvotrećinsku većinu trebalo računati od 18 sudija i da treba obezbijediti provjeru zakonitosti akta od strane suda.
Nakon što je Upravni sud utvrdio da sam dobila dvotrećinsku većinu, presuda je dostavljena Sudskom savjetu na izvršenje i zakazan je intervju sa mnom 14. juna ove godine.
Međutim, dva dana prije toga pokrenuta je inicijativa Agencije za sprečavanje korupcije da se ispita zakonitost dodjele predmeta i rada na predmetu Upravnog suda po mojoj tužbi. Tada je intervju odgođen i zakazan je vanredni inspekcijski nadzor u Upravnom sudu.
Pravosudna inspekcija je utvrdila da je moja tužba provedena kroz prijemnu knjigu, PRIS evidenciju i da je dodijeljena slučajnom dodjelom predmeta u rad sudiji izvjestiocu. O tome je sačinjen zapisnik Pravosudne inspekcije i kako nije bilo nepravilnosti, zakazan je intervju.
Tada ste najavili i prijavu protiv ASK-a?
Da i podnijela sam je - protiv ASK-a kao pravnog lica, direktorice kao odgovornog i članova Savjeta, jer Savjet donosi odluku kao kolegijalni organ.
Smatrala sam da su prekršili svoja ovlašćenja ispitujući zakonitost rada suda, nisu dokazali postojanje javnog interesa mojim podonošenjem tužbe i načinom postupanja po tužbi.
Dio javnosti je stekao utisak da se ASK ciljano uključio u priču oko vaše kandidature?
ASK je u oktobru 2020. godine pokrenuo postupak koji je vođen pred Sudom za prekršaje u Kotoru jer nisam prijavila 703 eura svojih primanja, odnosno 405 eura suprugovih, da nisam prijavila jedan njegov pištolj, vozilo koje je u njegovom vlasništvu i moj hipotekarni kredit na kući roditelja. Postupak je obustavljen u martu 2023. godine.
ASK je zatim 9. juna ove godine, nekoliko dana prije intervjua u Sudskom savjetu, donio odluku da sam povrijedila Zakon o sprečavanju korupcije jer nisam prijavila tih 703 i 405 eura, ne pominjući pištolj, kredit i auto. Pištolj je prijavljen, vozilo je kupljeno na lizing i taj podatak je dat ASK-u da je moj suprug korisnik vozila i broj lizinga. Kada je u pitanju kredit nisam dala saglasnost za pristup računima.
Zakon o bankama propisuje način uvida u račun, bez saglasnosti, pod sumnjom da je korupcija. Ja vas pitam koja je to korupcija, kad je za 15 godina vraćan kredit svakomjesečno? Korupcija bi bila da mi neko mjesečno uplaćuje neke iznose, a da se ne zna po kom osnovu ili da mi je taj hipotekarni kredit, slučajno oprošten.
Zbog toga što je ASK sebi uzeo za pravo da provjerava moje bankovne račune, na način kako je to izvršeno, podnijela sam još jednu krivičnu prijavu zbog zloupotrebe službenog položaja protiv istih lica.
Da li je ASK nekada pitao za pištolj vašeg supruga dok je bio predsjednik suda u Kotoru?
Koliko znam to nikada nije provjeravano.
Ko će ispitivati stručnost, kad se ne može ni Sudski savjet popuniti
Šta mislite o vetingu u sudstvu, koji se zagovara?
Uvođenje vetinga u pravosuđu je politička odluka, pa ukoliko se bude i donijela njen cilj treba da bude jačanje integriteta i odgovornosti nosilaca pravosudne funkcije, što bi značilo i jačanje povjerenja u pravosuđe. Uvođenje procesa vetinga mora da ispunjava standarde prava na pravično suđenje, mora se sprovesti u određenoj preciziranoj proceduri i od strane nezavisnog tijela, koje treba da uživa puni stručni i profesionalni kredibilitet. Smatram da će se, kao kamen spoticanja, naći i pitanje ko zavređuje stručni i profesionalni kredibilitet, posebno kod nesporne činjenice da se pet godina ne može izvršiti izbor nedostajućih članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, pa je pitanje kako će se saglasiti koje su to ličnosti koje treba da ispitaju stručnost pravosuđa u Crnoj Gori.
Proces vetinga je i veoma skup, tako da se postavlja pitanje njegove finansijske podrške. Ne bi bilo dobro da dođemo u situaciju u kojoj se našla Albanija, koja je do sada potrošila ogromna novčana sredstva, a sa druge strane, povećala broj neriješenih predmeta, jer je samo određeni broj sudija uspješno prošao kroz ovaj proces, a očekivanja su bila drugačija. Na pravdu se čeka i po nekoliko godina, upravo zbog procesa vetinga, a povjerenje javnosti u rad pravosuđa se nije poboljšalo.
Ukoliko bi se ušlo u ovaj proces, smatram da je prihvatljivo da se sva raspoloživa sredstva i kapaciteti angažuju u izmjeni i jačanju postojaćeg zakonodavnog okvira na način što bi se osigurala redovna kontrola imovine svih sudija i provjera izvora njenog nastanka, da se identifikuju sva lica sa neprikladnim kontaktima sa licima povezanim sa organizovanim kriminalom, u cilju procjene integriteta i da se procjena stručnosti vrši prema etičkim i profesionalnim standardima. Generalno smatram da već postoje nacionalne procedure za ocjenjivanje sudija, procjenu integriteta i sistem prijave prihoda i imovine pred drugim državnim organom. Veting bi, posebno s aspekta decenijske finansijske i stručne podrške crnogorskom sudstvu, predstavljao korak nazad, u situaciji kada smo dužni da ubrzamo proces pridruživanja, stope efikasnosti rada i stičemo šira znanja o kompleksnim oblicima za borbu protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije.
Spisi “Limenke” u Osnovnom sudu
Šta se desilo sa spisima predmeta “Limenka”. Vi ste negirali da su spaljeni, iz civilnog sektora je tumačeno drugačije?
Spisi “Limenka” nijesu spaljeni od strane Vrhovnog suda. Revizijski predmet se sastoji od revizije i odluke Vrhovnog suda, koja je objavljena na sajtu, dostupna je svima i postoji u elektronskoj formi.
Prema Zakonu o arhivskoj građi, Vrhovni sud je Državnom arhivu dostavio reviziju, kao i presudu koja se i danas nalazi na sajtu suda, kao i omot spisa. Svi drugi spisi, odnosno kompletni sudski predmet je vraćen prvostepenom sudu koji je donio odluku, odnosno Osnovnom sudu u Podgorici. Utvrdili smo da je on u arhivi Osnovnog suda i da nije uništen. I to je cijela priča, koja je iz nekih, nama nepoznatih razloga, dovedena u raspravu bez ikakvog pravnog i činjeničnog osnova. Takve rasprave ne doprinose podršci vladavini prava, već suprotno.
Specijalni sud bi značio povećanje broja sudija, EK nije za to
Da li je rješenje formiranje Specijalnog suda, kao što to zagovaraju pojedini zvaničnici ili je to više politička poruka?
Mislim da smo mala država za to. To bi značilo povećanje broja sudija, specijalna posebna odjeljenja unutar tog suda, veliki državni aparat, a mi već imamo analizu Evropske komisije da imamo više sudija od potrebnih u odnosu na broj stanovnika. Osim toga, u procesu smo usvajanja Plana racionalizacije, jer moramo našu sudsku mrežu da učinimo učinkovitijom, manjom i ekonomičnijom. Tako da bi osnivanje dodatnog suda bilo nepotrebno sa strateškog aspekta.
Sudska policija nije zaživjela jer je bilo nejasno ko će joj šefovati
Šta je sa sudskom policijom?
Ona je prepoznata Zakonom o sudovima iz 2015. godine, da se u Vrhovnom sudu može formirati Služba za poslove sudskog obezbjeđenja za sve sudove. Ona nikada nije formirana, niti su planirana sredstva za njeno formiranje. Odredbe tog zakona nijesu dovoljno kvalitetne i nedostatne su da bi se na osnovu njih formirala tako ozbiljna služba. Podsjetiću da u Bosni i Hercegovini postoji poseban propis koji se odnosi na sudsko obezbjeđenje.
Bio je potpisan Protokol o saradnji između Vrhovnog suda i Ministarstva unutrašnjih poslova, da će policija obezbjeđivati zgrade sudstva. Rađen je Pravilnik, ali on nikada nije zaživio zbog spornih pitanja jer su otvorene dileme oko primjene istog, posebno u pogledu definicije službenika, njihovih ovlašćenja, nadležnosti predsjednika sudova, a kod činjenice da je najveći broj sudova smješten u istoj zgradi u kojoj se nalaze i državna tužilaštva ko će izdavati naredbe tim službenicima, gdje je on zaposlen da li u sudu ili tužilaštvu, ko ga zadužuje oružjem, kako da ga upotrebi. Zato u praksi nije došlo do realizacije.
Vrhovni sud je tokom 2018. godine kroz Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji utvrdio broj službenika, opis radnog mjesta, ali je ostalo sporno pitanje ovlašćenja za nošenje oružja, odgovornost u sistemu obezbjeđenja, prirodi pravnog lica koje obavlja te poslove, procjeni bezbjedonosnih rizika, koji je organ nadležan za obuku tih službenika, provjeru lica koja obavljaju poslove obezbjeđenja i uslovi za njihovo finansiranje. Zato je inicirana izmjena Zakona o sudovima, na Sjednici za vladavinu prava (2022 godine), ali još uvijek ne znamo da li je utvrđen tekst.
U Kućnom redu, koji je donijet na osnovu Zakona o sudovima, piše da do formiranja službe, bezbjednost se vrši od strane policije. Ali eto sve više smo svjedoci toga da se UP oglašava da oni nijesu nadležni za bezbjednost zgrada.
Za zgradu Vrhovnog suda, u kojoj su smješteni Viši sud i Apelacioni sud Crne Gore, postoji poseban razlog za obezbeđenje te zgrade. Naime, postoji zakonska obaveza da zgradu Vrhovnog suda obezbeđuje Uprava policije, jer je ona radni prostor štićene ličnosti-predsjednika Vrhovnog suda. Dakle, Služba za obezbjeđenje se ne može formirati preko noći, a ovi događaji nas nažalost dodatno upozoravaju koliko je to pitanje kompleksno i da mu treba pristupiti multi-disciplinarno.
Bonus video:
