Šest stotina šezdeset ljudi iz 23 crnogorske opštine ispričalo je za Vijesti isto - zelenašenje nije "priča iz devedesetih", već svakodnevica koja se vraća, i to brutalno. Gotovo svaki ispitanik kaže da je on ili neko njemu blizak bio u kontaktu sa kamatašenjem (45,5 odsto lično, a 50,6 odsto preko bliske osobe). Kod četvrtine ispitanika to se dogodilo u posljednjih 12 mjeseci (24,1 odsto), dok još četvrtina navodi da se iskustvo ponavljalo više puta (25,5 odsto).
Najčešći početni "ulaz" u problem nijesu milionske sume, već iznosi koji djeluju premostivo - od 3.000 do 10.000 eura (23,5 odsto) i od 1.000 do 3.000 eura (21,8 odsto). Nakon toga počinje mehanizam iz kojeg se teško izlazi. Najviše ispitanika navodi mjesečne kamate do 10 odsto (38 odsto) ili između 10 i 30 odsto (36,7 odsto), uz česta svjedočenja da se uslovi naknadno pooštravaju, dug se uvećava, uvode se kazne i obračunava "kamata na kamatu" (po oko četvrtine odgovora za ova dva obrasca).
Iza statistike su teške posljedice - porodični problemi (56,8 odsto), finansijski slom (51,1 odsto), anksioznost i nesanica (45,3 odsto) i depresija (43,9 odsto). U velikom broju ispovijesti pominju se i prijetnje: lične (38 odsto), telefonske (36,5 odsto), prijetnje porodici (22,3 odsto), ali i fizičko nasilje (12,9 odsto).
Najveći alarm, međutim, predstavlja podatak da 67,9 odsto ispitanika kaže da zna za slučajeve u kojima je neko zbog dugova napustio državu ili izvršio samoubistvo. Uprkos tome, najmanje se obraćaju institucijama - samo 6,8 odsto ispitanika kaže da je slučaj prijavljen policiji ili tužilaštvu. Razlozi su gotovo uvijek isti - strah, nepovjerenje i uvjerenje da su kamataši "zaštićeni" ili povezani sa moćnima.
Od naredne sedmice Vijesti pokreću serijal istraživačkih tekstova o zelenašenju u Crnoj Gori - kako nastaje dužničko ropstvo, ko su mete, kako u praksi izgleda "ugovor", gdje sistem puca, zašto se ne prijavljuje i ko treba da štiti građane kada se dug pretvori u prijetnju životu.
Izlazak iz tog začaranog kruga u praksi se pokazuje kao gotovo nemoguć. U velikom broju slučajeva građani ne prijavljuju zelenašenje, čime se dodatno učvršćuje moć kamataša i produbljuje dužničko ropstvo.
Dio ispitanika navodi da je novac uzimao iz nužde, ali istraživanje pokazuje i da je bilo onih koji su se zaduživali kako bi održavali stil života iznad svojih realnih mogućnosti ili vraćali kockarske dugove - odluke koje i sami u razgovoru sa novinarkom prepoznaju kao teške lične greške.
Međutim, ni priznanje greške, niti uredno vraćanje dugova, nijesu značili izlaz. Naprotiv, sistem funkcioniše tako da se svako kašnjenje, pa čak i ako se zelenaš ne javi u dogovoreni dan, računa kao "penal", nakon čega se dug eksponencijalno uvećava. U pojedinim slučajevima, od pozajmljenih 1.000 eura vraćeno je i do 30.000, dok su dugovi od 18.000 eura prerastali u iznose od gotovo pola miliona.
Važno je naglasiti da ovakve okolnosti ni na koji način ne opravdavaju niti umanjuju odgovornost onih koji su iz bilo kog razloga posudili novac, ali iako većina zaduženih nije izbjegavala obaveze i nastojala je da dugove vraća, sistem zasnovan na strahu, prijetnjama i proizvoljnim pravilima učinio je da izlazak iz tog kruga za mnoge bude izuzetno težak, a za neke i danas nedostižan.
U serijalu ćete čitati koliko je kamataša u kom gradu, odakle je najviše ispitanika, prijava, šta o tome tvrde nadležni, a šta govore oni koji su se našli na drugoj strani tog sistema - žrtve zelenašenja, koje ponekad i policajci savjetuju da "pošteno vrate novac".
Bonus video:
