Suđenje suspendovanim policajcima Petru Lazoviću i Jugoslavu Raičeviću koji odgovaraju zbog navodnog mučenja dvojice pripadnika organizovanog kriminalnog škaljarskog klana proteklo je uz česte procesne intervencije predsjedavajućeg sudije Ilije Radulovića, koji je tokom ročišta više puta opominjao branioce zbog, kako je ocijenio, narušavanja procesne discipline i pokušaja da se tok suđenja vodi mimo pravila postupka.
Radulović je više puta naglašavao da neće tolerisati ponašanje koje remeti rad suda, zabranjivao odgovor na pojedina pitanja Lazovićevog branioca, advokata Borivoja Borovića, pa mu i oduzeo pravo da nastavi sa “iscrpljivanjem” svjedoka - vještaka medicinske struke, psihijatra dr Željka Golubovića.
Lazović i Raičević odgovaraju zbog navodnog mučenja Jovana Mrvaljevića, nakon što je krajem decembra 2020. godine priveden u Nikšiću. Lazoviću se sudi i jer je, prema optužnici tužiteljke Biljane Pavličić, koju je juče zastupao tužilac Damir Kujović, mučio i Mrvaljevićevog kolegu iz klana, Mila Jovanovića.
Golubović je u sudnici kazao da u svemu ostaje pri ranije dostavljenom nalazu, dopuni i izjašnjenju, te da je spreman da odgovara na pitanja suda i stranaka.
Tokom ispitivanja vještaka, naročito u dijelu kada mu je pitanja postavljao Borović, sudija Radulović je više puta intervenisao rješenjima kojima je zabranjivao odgovore na određena pitanja.
“U konkretnom ODT je svojom naredbom odredilo vještačenje oštećenih Jovana Mrvaljevića i Mila Jovanovića, a nisam se upuštao o kojim se drugim licima radi i da li su isti bili učesnici ovog djela. Ja sam prilikom izrade nalaza imao podatke koje su naveli oštećeni, da je u odnosu na njih postupalo više službenika policije, a ne samo okrivijeni”, rekao je Golubović odgovarajući na pitanje Borovića.
Nakon insistiranja tog branioca da vještak pojasni da li je iz anamneze došao do saznanja da su i ostali policajci učestvovali u navodnoj torturi, Radulović je donio rješenje kojim je odgovor zabranjen.
Obrazložio je da nije zadatak vještaka da utvrđuje činjenice i donosi zaključke da li je došlo do torture i ko je u istoj učestvovao.
Navodeći šta mu je bilo dostupno prilikom izrade nalaza - tužilački spisi, u kojima su i iskazi oštećenih, objasnio je i da se vid ponašanja oštećenog potvrđuje medicinskom dokumentacijom prilikom pregleda u Urgentnom centru.
“Primjera radi, stresogena reakcija se cijeni sa više nivoa - po dubini i intenzitetu, pa može biti blagog, srednjeg ili teškog stepena. Želim da pojasnim ovo nije neka famozna i strašna dijagnoza, laički rečeno, koja je navedena u medicinskoj dokumentaciji, već su ovo reakcije kad se osoba uznemiri, kao ukoliko vidi da joj je vozilo oštećeno, ako zakasni na avion.... Naravno da sam prilikom izrade nalaza imao uvid i to što su oštećeni izjavili pred tužilaštvom”, rekao je on.
Tada je Borović tražio objašnjenje kako je imao uvid u njihove izjave, ako su date gotovo godinu nakon što je on izradio nalaz i mišljenje.
“Jedino što mogu da kažem je da je verovatno došlo do štamparske greške u datumima”, rekao je Golubović.
Borovićevo pitanje vještaku - zna li kada je Mrvaljević nakon kritičnog događaja podnio prijavu, bilo je i posljednje, sudija Radulović oduzeo mu je pravo da ga dalje ispituje:
“...Jer ovakav način ispitivanja očigledno samo vodi bespotrebnom iscrpljivanju vještaka i učesnika u postupku, a što ovaj sud neće dozvoliti”, kazao je sudija.
Borović je tada tražio izuzeće vještaka, istakavši da na vrlo pristrasan način krši pravila, kodeks i etiku doktora, da postupa po direktoj naredbi tužilaštva, da prekoračuje svoja ovlašćenja, “tvrdnjama da je akutna reakcija na stres direktna posljedica kiritičnog događaja koji se opsuje u tužilačkom spisu”...
“Ovo je sve kampanja protiv Petra Lazovića... Tražim izuzeće ovog vještaka kao nekompetentnog, ne zato što nije stručan, već zato što je branio neodbranjivo, postupao je po naredbi tužilaštva da ciljano optereti Petra Lazovića i to je sve suprotno etici, pošto je izbjegao da u tim stavi i psihologa”, obrazložio je Borović zahtjev za izuzeće Golubovića.
Tužilac Kujović usprotivio se predlogu, navodeći da je vještak na današnjem i prethodnim ročištima detaljno i jasno odgovarao u okviru zadatka.
Sud je odbio predlog, nakon čega je Borović tražio i izuzeće tužioca, tvrdeći da je njegovo držanje pristrasno i da odbrani ukazuje na kršenje prava okrivljenog.
Tužilac je ocijenio da je predlog neosnovan i paušalan, uz tvrdnju da ga branilac pokušava diskreditovati pred sudom i javnošću.
Sud je rješenjem odbacio predlog za izuzeće tužioca kao očigledno neosnovan i usmjeren na bespotrebno odugovlačenje postupka.
U istom dijelu ročišta sudija Radulović je Borovića opomenuo i zbog upadanja u riječ postupajućem sudiji dok je diktirao u zapisnik, uz upozorenje da takvo ponašanje sud neće tolerisati i da će se, ukoliko se ponovi, izreći novčana kazna.
Vještak odgovarao i na pitanja drugih branilaca i stranaka
Nakon procesnih intervencija, postupak je nastavljen ispitivanjem vještaka dr Golubovića na pitanja branilaca Radovića, okrivljenih i punomoćnice oštećenog.
Vještak se izjašnjavao o stresnoj reakciji, mogućim uzrocima akutne reakcije na stres, kao i o tome da se, prema njegovom stavu, takve reakcije ne mogu mehanički izjednačiti kod različitih kategorija lica i situacija.
Odgovarajući na pitanja Lazovićevog branioca, advokata Marka Radovića, Golubović je kazao da to što su u automobilu u kom su bili oštećeni prethodno pronađeni oružje, kriptovani telefon, i maske, a potom su lišeni slobode, potvrđuje njegov nalaz:
“Ne mogu da isključim da je okolnost što je pronađeno oružje i telefoni u vozilu, u smislu anticipacije, uzrokovalo simptome akutne reakcije na stres kod oštećenih... U slučaju mučenja trebalo bi da postoje, tj. da vještaci utvrde postojanje i funkcionalnih poremećaja nakon povreda, u smislu neuroloških ispada, senzualnih ispada, poremećaja rada zglobova, kretanja i slično, a u konkretnom nisam našao veliki bol, teške ili duševne patnje”, objasnio je Golubović.
Mrvaljevićevu pravnu zastupnicu, advokaticu Tatjanu Pavličić, zanimalo je da, ukoliko se prihvati činjenica da je oštećenom stavljena kesa na glavu u cilju gušenja, kakva je reakcija, ali i postoji li manji reaktivni momenat kod nekog ko ima prethodno iskustvo hapšenja.
“Prilikom pregleda nakon tog kritičnog događaja nije rađeno oživljavanje - reanimacija zbog poremećaja svijesti i samim tim sa medicinskog aspekta ne postoje patoanatomske promjene u mozgu koje bi uzrokovale stanje psihoorganskog sindroma.... Ukoliko je neka osoba imala prethodno iskustvo sa lišenjem slobode... to tu osobu čini otpornijom na takve stresne situacije, ali u svakom slucaju reaguje na stres”, rekao je Golubović.
Iako je Borović tražio riječ, sudija je nakon ispitivanja Golubovića kazao tom vještaku da je slobodan da napusti sudnicu, pa i nije čuo da je advokat izjavio da se “ogriješio o vještaka”...
U završnici ročišta sud je donio rješenje da se u dokaznom postupku pribave spisi koji se odnose na predmete formirane protiv svjedoka oštećenog, uz mogućnost da se, ukoliko se pribavi relevantni mobilni telefon, izda naredba za njegovo vještačenje vještaku digitalne forenzike.
“Ne mogu zaključiti da je gušen kesom”
Na osnovu ovog izvještaja od 31. decembra 2020. godine ne može se zaključiti da je Mrvaljević gušen kesom do nivoa da je gubio svijest, niti se sa sudskomedicinskog aspekta može pretpostaviti, a kamoli dokazati da je udaran od strane više lica, različitim oruđima.
To je juče kazao sudski vještak medicinske struke dr Nemanja Radojević, koji je ostao pri nalazu i mišljenju od 13. juna 2024. godine, navodeći da u medicinskoj dokumentaciji nema konstatovanih tjelesnih povreda kod Jovana Mrvaljevića. Istakao je da bi, ukoliko je oštećeni zaista zadobio veliki broj udaraca od više lica, bilo očekivano da se evidentiraju makar neke povrede, posebno jer se oguljotine, nagnječenja i podlivi uobičajeno vide relativno brzo.
“Na osnovu podataka iz ovog izvještaja mogu u potpunosti isključiti mogućnost da je Mrvaljević gušen kesom do nivoa da je izgubio svijest, ali ne mogu isključiti mogućnost da je bilo nekog kratkotrajnog gušenja koje nije dovelo do poremećaja stanja svijesti. To svakako ne mogu ni da dokažem ničim iz medicinske dokumentacije”, rekao je on.
Radojević je pojasnio da postoji mogućnost odloženog pojavljivanja krvnih podliva, i to uglavnom nakon udaraca u predjelu slabina, zadnjice i zadnje strane butina, ponekad i nakon više dana, ali da u konkretnom slučaju ne postoje medicinski pokazatelji koji bi upućivali na takve povrede, čak ni na nivou subjektivnog osjećaja bola. Naglasio je da se takvo odloženo pojavljivanje ne odnosi na glavu, vrat, ruke, grudni koš i potkoljenice, gdje se povrede, kako je naveo, vide znatno ranije.
Radojević je naveo da crvenilo u predjelu glave ne predstavlja tjelesnu povredu, te da, ako je posljedica dejstva sile, najčešće prolazi u roku od nekoliko sati i ne zadržava se duže od 24 časa.
Prema njegovim riječima, ubrzano disanje i stezanje šaka medicinski su opravdano protumačeni kao akutna stresna reakcija, a ne kao posljedica gušenja.
Objasnio je i da fizički jaka osoba može zadavati udarce i jakim i slabim intenzitetom:
“Odnosno fizička snaga neke osobe ne mora nužno da znači da će takva osoba uvijek koristiti svu svoju snagu za zadavanje udaraca. S tim u vezi, sama jačina odnosno fizička snaga nikada nije determinanta kakve povrede mogu ili ne mogu nastati. Bitan je intenzitet sile koji dopre do tijela. Svakako, lakše je nanijeti tjelesne povrede kada se za udaranje koristi neko mehaničko oruđe, jer je tada sama masa oruda veća pa je i kinetička energija veća, dakle lakše je nanijeti telesnu povredu čizmom nego pesnicom ili neobuvenim stopalom”, kazao je on, odgovarajući da li bi ostale povrede da su Nikšićane policajci udarali obuveni u čizme.
Bonus video:
