U Crnoj Gori gotovo da ne postoji grad, naselje ili porodica koja ne zna nekoga ko se našao u kandžama zelenaša - riječ je o problemu o kojem se rijetko javno govori, ali koji se godinama širi u tišini, hraneći se strahom, ćutanjem i nepovjerenjem u institucije.
Dio ispitanika navodi da je novac uzimao iz nužde, ali istraživanje pokazuje i da je bilo onih koji su se zaduživali kako bi održavali stil života iznad svojih realnih mogućnosti ili vraćali kockarske dugove - odluke koje i sami u razgovoru sa novinarkom prepoznaju kao teške lične greške.
Oni koji su ušli u spiralu dugova, tvrde da se ne usuđuju da prijave ono što im se dešava. Ne zbog nedostatka dokaza, već zbog straha za sopstveni život i bezbjednost najbližih.
To je najčešće objašnjenje više od 660 građana koji su za “Vijesti” govorili o iskustvu sa kamatašima...
Dug, prema iskazima, ne prestaje kada se vrati glavnica. Tada često počinje - kašnjenje od jednog dana znači nove kazne, kamatu na kamatu, promjenu dogovora, prijetnje i dolaske na kućni prag.
Iz njihovih odgovora izbija slika države u kojoj su ovi jači od zakona, države u kojoj se žrtvama savjetuje da “vrate pare i žive mirno”, države u kojoj se prijava ne doživljava kao zaštita, nego kao nova opasnost.
“Zbog prijetnji da će mi polomiti noge sestri, ubiti pse, napasti oca itd... Već je to ranije i radio drugim ljudima”, samo je jedan od odgovora.
U stotinama različitih svjedočenja, međutim, ponavlja se gotovo ista rečenica - “Policajci znaju sve, ali neće ništa da urade”.
Anketa pokazuje da posebno zabrinjavaju tvrdnje da se dio policijskih službenika, direktno ili posredno, dovodi u vezu sa zelenaškim poslovima - bilo kroz zaštitu pojedinaca, zatvaranje očiju pred očiglednim krivičnim djelima ili zbog curenja informacija.
Ispitanici navode da policajci nisu jedini i da se tim unosnim, nezakonitim poslom bave ljudi iz svih slojeva društva - od kriminalaca do univerzitetskih profesora...
Iako ove tvrdnje rijetko dobiju sudski epilog, one dodatno učvršćuju osjećaj da je sistem nemoćan ili nezainteresovan da se sa problemom ozbiljno suoči.
Zbog toga prijetnje, pritisci i psihološko nasilje, kako navode sagovornici, postaju dio svakodnevice onih koji zakasne sa ratom ili pokušaju da se izvuku iz nezakonitih aranžmana.
Zvanični odgovori institucija pokazuju da je u proteklih pet godina pred crnogorskim sudovima vođeno svega 39 postupaka zbog zelenašenja. Policiji je prošle godine prijavljeno svega 14 slučjava. Za “Vijesti” je pričalo mnogo više njih.
Odgovarajući na pitanje da li znaju za slučajeve da je neko zbog dugova zelenašima napustio državu ili izvršio samoubistvo, od 665 anketiranih 458 je potvrdno odgovorilo.
Neki od njih detaljno su pričali o slučajevima onih koji su se ubili zbog duga, progona kamataša, agonije u koju su doveli familije... Iz tih turobnih razgovora nameće se zaključak - to je masovna grobnica o kojoj se ćuti.
Ovaj feljton donosi priče onih koji su ćutali godinama, mehanizme kroz koje funkcioniše zelenašenje, ali i pitanja na koja država uporno ne daje odgovore - ko štiti zelenaše i zašto se strah još uvijek isplati više od prijave.
Znaš li koliko smo uložili u tebe?!
Tridesetogodišnji pomorac sa juga Crne Gore dug, kako tvrdi, “vuče” od svoje 21. godine.
“I od tada to traje. To su ljudi koji mi ne dozvoljavaju da se razdužim”, rekao je on.
Od početnih 18.000 eura koje je posudio od visokorangiranog pripadnika škaljarskog klana, do sada je, tvrdi, vratio gotovo pola miliona. Ne samo tom, više puta hapšenom kriminalcu, već i “drugovima” koji su mu dali ”dobronamjeran” savjet da se razduži kod škaljarskog i zaduži kod drugog klana - kavačkog.
“Jedan od njih mi je dao pare drugarski, bez kamate. Kao, vratićeš od prve plate na brodu. Vraćao sam kako sam stigao, ali je sve vrijeme ostajala kamata kod škaljarca, koji je stiskao, jer sam mu vratio samo glavnicu. Dugo sam slao novac i jednom i drugom”, priča on.
Nekoliko vremena nakon “prijateljske” pozajmice bez kamate i kada mu je ostalo samo 4.000 eura “drugarskog” duga kavčanima, stigao je ultimatum - da za račun klana preko okeana prenosi kokain. Taj zahtjev promjenio je sve.
“Napravio sam glupost. Brod je bio u Brazilu, objavio sam na Instagramu fotografiju sa plaže i odmah dobio poziv. Tražili su da se vidim sa ‘prijateljem’, da im nešto pomognem. Odbio sam, govoreći da ne znam ko je prijatelj, da nema potrebe da se gledam sa bilo kim. Insistirali su, govorili ‘biće dobro tebi, dobro nama’. Pare ga više nijesu zanimale. Tražio je da prenosim kokain. Kada sam izgovorio da ne dolazi u obzir, pitao me: ‘Znaš li ti koliko smo mi uložili u tebe?’ Rekao mi je ‘nisu to moje, nego Lj. i R. pare’ i da sam im, ako ne pomognem, od tog dana dužan 20.000 eura. Sa kamatom”, tvrdi taj tridesetogodišnjak.
U međuvremenu, navodi taj sagovornik “Vijesti”, zaduživao se i kod dvojice policajaca - jedan mu je novac posuđivao u stanici policije. U toj zgradi mu je, tvrdi, i vraćao kamatu...
U razgovoru sa novinarkom pojasnio je da je zahtjev da krijumčari kokain prvi put dobio prije pet godina, od tada su se ponavljali ultimatumi, a svako odbijanje značilo je uvećavanje duga.
Tvrdi da je odbijao da prenosi kokain za klan.
“Plovio sam, silazio sa broda, dolazio kući. Ne znam kada je bilo gore. Kada sam negdje na pučini, bez ikakvog signala, pa kada upadnu kod moje majke ili supruge i uzmu sve novca što ima u kući, ili kada siđem i sretnem ih. Prate me, uznemiravaju, prijete. Škaljarac kod kog sam prvo uzeo novac, ako mu se ne javim, poručuje da su pare B., M., K.... Ovaj drugi da pripadaju jednom policajci i jednom šefu klana. Probao sam da prekinem agoniju, rekao im - dao sam vam za ovih nekoliko godina gotovo 400.000 eura, neću više da plaćam, a oni meni: ‘Oli da te vodimo na Vrmac, da ti radimo ko zna što? Oli ti vodimo brata ili ženu na Vrmac?’ Onda ja opet priznam dug”...
Notar ne traži dokaze
Tokom jedne od tih agonija, priča on, škaljarac ga je natjerao da kod notara “potpišem ugovor da su mi, preko računa, posudili 15.000 eura”.
“Kad sam ušao u kancelariju, sve je bilo spremno, samo da potpišem. Bez ičega. Bez para. U dva minuta. Notar nije tražio nikakav dokaz da sam uzeo novac, niti izvod iz banke, zato sumnjam da i oni rade sa njima, kao i policajci, jer kad sam prije neki dan izašao iz policijske stanice, mom bratu je od škaljarca stigla poruka da znaju gdje sam bio i što sam pričao”, rekao je on.
Objasnio je da je u toj kancelariji potpisao priznanje da je od brata - pripadnika klana, uzeo taj novac preko računa.
“Notar nije tražio nikakvu potvrdu o tome, pa ni izvod iz banke. Uvidom u moje račune jasno je da se to nikada nije dogodilo”, kazao je on.
Iz te notarske kancelarije, kazali su “Vijestima” da bi, imajući u vidu odredbe Zakona o notarima, dostavljanje traženih informacija bilo kršenje imperativnih zakonskih normi, koje podliježe disciplinskoj odgovornosti notara.
“Naime, članom 30 stav 1 Zakona o notarima, propisano je da je notar dužan da čuva kao tajnu podatke koje je saznao u vršenju svojih poslova osim ako iz zakona, volje stranaka ili sadržine pravnog posla ne proizilazi nešto drugo. Stavom 2 istog člana propisano je da je notar dužan da pruži podatke iz stava 1 ovog člana sudu ili drugom državnom organu pred kojim se vodi postupak, u skladu sa zakonom. Nadalje članom 74 Zakona o notarima je propisano da stranke imaju pravo da vrše uvid u notarske spise, dok ostala lica mogu vršiti uvid u notarske spise samo ako imaju opravdani interes ili pisanu saglasnost stranke. Članom 112a Zakona o notarima propisane su displinske povrede notarske dužnosti, pa je stavom 3 tačka 7 kao teža povreda notarske dužnosti propisano iznošenje povjerljivih informacija iz notarskog akta do kojih je došao u vršenju notarske djelatnosti”, objasnili su.
Nijesu odgovorili ni da li je kod njih zaključen taj ugovor, kao ni ako jeste, po kojoj pravnoj osnovi i jesu li, prilikom zaključenja ugovora zahtijevali dokaz da je novac koji je predmet ugovora stvarno predat ili pozajmljen...
Bez odgovora ostala su i pitanja koji je konkretan dokaz o dugu dostavljen, ali i ako nije zahtjevan dokaz o stvarnom prenosu novca, na osnovu čega je utvrđeno postojanje novčane obaveze između ugovornih strana, kao i da li su prilikom sačinjavanja ugovora procjenjivao da li uslovi ugovora mogu ukazivati na zelenaški odnos.
Policija: Izostanak saradnje je najveća prepreka
Iz Uprave policije tvrde da je, analizom raspoloživih statističkih podataka, uočen porast broja evidentiranih slučajeva krivičnog djela - zelenaštvo, u odnosu na prethodne godine.
“Uočene promjene u trendu mogu se dovesti u vezu sa intenziviranjem aktivnosti Uprave policije, odnosno povećanjem broja prijava od strane oštećenih.”
Istovremeno, kažu, to krivično djelo karakteriše složena i zahtjevna dokazivost, koja se ogleda u načinu izvršenja, kao i otežanom pribavljanju relevantnih materijalnih i finansijskih dokaza, što dodatno utiče na procesuiranje ovih slučajeva.
“Najčešće prepreke u otkrivanju i procesuiranju ovog krivičnog djela se odnose na izostanak saradnje oštećenih lica sa organima gonjenja u pogledu pružanja relevantnih informacija, zatim odustajanje od podnošenja prijave i neprijavljivanje ovog krivičnog djela. Takođe, poteškoću predstavlja otežano pribavljanje materijalnih i finansijskih dokaza, imajući u vidu načine prikrivanja tragova i neformalne metode izvršenja ovog krivičnog djela”, navode iz Uprave policije.
Ko me štiti ako uzmem novac od policajca?
Pomorac koji devet godina niže dugove jedan za drugim - prvo kod jednog, pa poslije nekoliko mjeseci kod drugog, pa kod trećeg zelenaša, priznaje da ih iz straha ne prijavljuje, ali i zbog nepovjerenja u institucije.
“Ako mi je policajac davao novac na kamatu, kako će me zaštititi od nekog?”, pita on.
Prepričava i kako je, zbog početnog kockarskog duga, koji je mislio da će lako vratiti, tonuo sve dublje i dublje.
“Kamata je rasla brzo. Kašnjenje od jednog dana značilo je novu kaznu, novu kamatu, novu prijetnju. Vi mislite da klanovi ratuju, oni sarađuju - ako dam kamatu jednom od njih, drugi zna. Recimo, dam 2.000 jednom, drugi me zove istog dana”, priča on.
Sagovornik tvrdi da su znali i ono što ne bi smjeli da znaju - tačan dan kada mu plata legne na račun.
“Ne dan kad firma isplaćuje, nego dan kad pare legnu meni. Tačno znaju.”
Tvrdi i da je provjeravao da li neko iz banke javlja kamatašima kada su mu uplate, i to tako što bi pitao firmu da mu zakasne po nekoliko dana.
“Koliko god da su kasnili, poziva nije bilo, ali čim bude proknjiženo - evo ih”, priča on.
“Vijesti” od dvije crnogorske banke očekuju odgovore o tome...
Pokušavajući da u razgovoru sa novinarkom sabere “na čemu je”, prisjeća se:
“Koliko god da sam vraćao, dug je rastao. Prošle godine sabrao sam sve, dug je iznosio oko 70.000 eura. Imam platu 10.000 eura. Kapetan sam. Računao sam - zaradio sam preko 400.000. Od toga je skoro sve otišlo njima. Kada više nisam mogao da izdržim, pozajmio sam novac i od firme, 30.000 eura, kako bih smirio situaciju”, priča on.
Iako ne zna kako, zna da ga danas trojica duže za novac - jedan oko 23.000, dvojica za po 12.000 eura.
Kaže da više ni sam ne zna gdje prestaje glavnica, a gdje počinje kamata.
“Više ne znam šta je dug, a šta kamata. Više ne znam šta je život. Dođem u svoj grad i ne smijem sa suprugom i bebom da prošetam. Zato sam želio da prijavim zelenaše, ali ne može anonimno, policija traži da javno stanem iza svake riječi i postanem glineni golub”, kazao je on.
Metak u dječjim kolicima
Kad mi je kćerka imala 25 dana, ostavili su metak u njenim kolicima, prisjeća se sagovornik lista događaja od prošlog ljeta.
Taj slučaj, međutim, nikada nije prijavio. Kaže da mu je supruga od tada u traumi, da žive u stalnom strahu.
Kada je, zbog posla ili bilo kojeg drugog razloga, nedostupan “povjeriocima” pa im se ne javi, dolaze mu na vrata kod majke, kod žene...
“Ako se ne javim na telefon, bez obzira što sam daleko, negdje na okeanu, dođu kod majke ili supruge i uzmu to što ima u kući. Njima ne prijete, kao drže se toga da ne prijete ženama, ali su spustili metak u kolica u kojima je moja supruga šetala bebicu, uz poruku da im se javim. Tad shvatiš da dug više nije tvoj. Porodica postaje kolateral.”
Dodaje i da su mu dug uvećavali tako što se oni njemu nisu javljali u dogovoreni termin.
“Nestanu po nekoliko dana, a onda obračunavaju dnevnu kamatu i dodaju je glavnici. Znam da sam sam kriv zato što sam ušao u sve ovo, ali ne znam kada je dosta?”, pita.
Sve što može, dodaje, vraća preko banke, ostavljajući trag.
“Na svaku uplatu pišem - kamata”.
Kaže da bi bio spreman da sve ispriča institucijama, ali samo uz garanciju zaštite.
“Da imam zaštitu, rekao bih sve. Ali ja imam dijete od osam mjeseci...Ako su bili spremni da ubijaju ili planiraju ubistva, spremni su i prema mom djetetu.”
Zato danas, kaže, pokušava samo jedno - da preživi i da zatvori dug, iako više nije siguran da će uspjeti u bilo čemu od toga.
Porodica kao kolateral
Porodica postaje kolateral, a posljedice se mjere životima - finansijski slom, porodični raspadi, depresija, anksioznost, poručuju sagovornici “Vijesti”.
A više od 400 ispitanika kaže da je upoznato sa slučajevima u kojima su ljudi, pritisnuti dugovima prema zelenašima, napustili državu ili izvršili samoubistvo.
“Milionska pozajmica, čovjek je izvršio samoubistvo, a brat je otišao u inostranstvo da ‘diluje’ da bi vratio dugove”, jedna je od poruka iz ankete “Vijesti”.
Kažu, to nije izolovana pojava, već društveni obrazac.
Bonus video:
