Mitropolija crnogorsko-primorska negira operativne podatke bezbjednosnih službi da je bilo ko od njenog sveštenstva uključen u taj nezakonit posao, a te navode negira i monah koji već deset godina nije u Crnoj Gori.
Njegovo ime, koje je poznato redakciji Vijesti, našlo se u operativnim podacima bezbjednosnog sektora, uz konstataciju da postoje indicije da je nikšićkom zelenašu J. D. posuđivao novac Eparhije budimljansko-nikšićke, koji je ovaj davao pod kamatu.
I iz MCP i monah oštro su demantovali te navode, ističući da je sticanje koristi na račun tuđe nesreće ozbiljan i težak grijeh, kojeg ne razrješavaju...
Arhimandrit koji se našao u operativnim spisima, pojasnio je u razgovoru sa novinarkom Vijesti da je J. D. prijatelj Pivskog manastira, ali i njegov.
“Prvi put čujem tako nešto... J. D. je moj i prijatelj manastira, mi jesmo bili bliski, ali da sam mu posuđivao novac to nije tačno, ja lično u tome udjela nisam imao, niti sam mogao da dajem manastirski novac, niti mi je to ikada palo na pamet. Posvetio sam život Bogu i znam što to znači... Tome da sam mu davao novac nema mjesta ni u primisli. Moj stav o zelenašenju je identičan kao i crkve, i kada bi dolazilo do tog pitanja govorio sam ljudima - nemojte uzimati zlo na sebe i svoju porodicu i svoje potomke radeći taj posao. Opet, sa druge strane, ne mogu ljudima da ograničavam slobodu, ja sam rekao i dušu spasio”, kazao je taj monah.
Zelenašenje, pojašnjava on, jedan je od grehova kojih crkva ne razrješava.
“To uzima ljudske duše, ukopava cijele familije, to je katastrofa. Sa druge strane, ja ne znam čime se ljudi koji dolaze u manastir privatno bave. Ljudi se često, kad dođu u manastire i crkve, predstavljaju drugačijima od onoga što zapravo jesu. Ima toga dosta”, kazao je on.
Dodaje da je svakako, u vremenu koje je proveo u Pivskom manastiru, tadašnji episkop Eparhije budimljansko-nikšićke, a sadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, kontrolisao svaki cent.
“Uostalom, kada sam završio školu i odlučio da posetim život Bogu, ja sam se odrekao bogatstva. Od svojih roditelja sam imao mnogo više nego posle kada sam došao u manastir i u tom smislu nisam imao ništa. I zato ne mogu da razumijem nečiji motiv da me poveže sa tim. I sada nemam ništa, Parohija mi plaća neki studio, ali ja sam ovo izabrao u svojim mladim godinama, iz svoje želje da služim Bogu i crkvi i ne krijem ništa”, rekao je.
Iz MCP su Vijestima kazali da taj arhimandrit nije vršio svoju službu u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, već je bio monah Eparhije budimljansko-nikšićke.
“Već desetak godina uopšte nije na službi u Crnoj Gori. Mitropolit Joanikije, kao dugogodišnji nadležni episkop pomenute Eparhije, nikada nije čuo za ovakvu optužbu na račun oca ** i ne vjeruje da bi ona mogla da bude istinita”, kazali su.
Odgovarajući na pitanje kakav je stav Crkve o zelenašenju, poručili su:
“Mislimo da je svima jasno kakav stav Crkva ima o zelenašenju i o tome se iz Crkve već javno govorilo. Sticanje koristi na račun tuđe nesreće je ozbiljan i težak grijeh, koji čovjeka udaljava od Boga. Sve što čovjeka odvaja od božije pravde, istine i ljubavi, kao i sve ono čime čovjek nanosi štetu bližnjemu – ne može da bude blagosloveno od Crkve. Ovo jednako važi za sve hrišćane, pa i za sveštenike, koji bi snosili najstrože kanonske posljedice, ako bi bili uhvaćeni u takvom činjenju”, piše u odgovorima.
Operativci bezbjednosnog sektora, rečeno je Vijestima, ranije su dobijali podatke da se uz 120 Nikšićana koji su im pod lupom zbog zelenašenja, tim nezakonitim poslom bavio i vlasnik jedne vulkanizerske radnje.
Upravo za njega, navode, da su postojale indicije da je pored svojih novčanih sredstava, pozajmljivao sa kamatama i određena novčana sredstva Eparhije budimljansko-nikšićke, te da je u tim poslovima sarađivao sa nekadašnjim arhimandritom...
Sav novac na kamate
Istraživanje “Vijesti” pokazuje da se dužničko ropstvo ne dešava samo “neodgovornima”. U njega mogu upasti svi - i mirni i vrijedni, i radni i odgovorni, i jaki i slabi. Zelenaši čekaju samo trenutak slabosti.
Potvrđuju to i rezultati ankete - dio građana se zaduživao iz nužde, kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora, dok je značajan broj ulazio u dugove kako bi održao stil života iznad realnih mogućnosti ili pokrio kockarske gubitke, odluke koje danas, u razgovoru sa novinarkom, prepoznaju kao teške lične greške.
Jedna od sagovornica Vijesti sa crnogorskog primorja, koja je godinama živjela u paklu vraćanja kamate i “kamata na kamatu”, pojašnjava ko je sve bio u kolu koje je razorilo njen dom, kako su im uzeli stan zbog 2.000 posuđenih maraka, ali i da su policajci dolazili da naplaćuju kamatu....
“To je nešto što ostavlja tragove za cijeli život... Ne znam da li je moja priča relevantna za vas, jer dešavalo prije više od 20 godina, ali čim se toga sjetim i dan danas počinjem da tresem, jer to je iskustvo koje normalan čovjek ne može da procesuira”, počinje ona priču.
Objašnjava da su ona i suprug studirali u Beogradu, da su bili situirani, odlučili da nastave život u njegovom rodnom gradu na crnogorskom primorju i nastavili da rade u ozbiljnim jugoslovenskim firmama.
Problemi su počeli krajem devedestih, kada je njen suprug posudio 2.000 njemačkh maraka kako bi pomogao bratu...
“To je bilo prije bombardovanja... Bila sam mlada, bavila sam se malim djetetom, nisam tim, mada vjerujem da bi svaki brat tako postupio. Pozajmio je pod kamatu zbog toga što su njegovom bratu hitno trebale pare. U početku je bilo podnošljivo, plaćao im je mjesečnu kamatu 10 odsto... Međutim, kako njegov brat nije mogao da plaća, moj suprug je preuzeo na sebe. Došlo je bombardovanje, sve je stalo i to više nije bilo 10 odsto mjesečna kamata, već 30 odsto. Vraćali smo mjesečno 600 maraka, a ako ih ne vratimo, to se dodaje na glavnicu, pa onda dugujemo 2.600 maraka i na to nam računaju kamatu 30 odsto... Moj suprug je plaćao i govorio da ćemo kao porodica izaći iz svega toga”, priča ona.
Prisjeća se da je posle nekog vremena kamataš odredio nova pravila - kamata je bila 10 odsto sedmično.
“Tada je već dug, u koji su računali penale, skočio na pet ili šest hiljada maraka, jednostavno nismo stizali da to sve servisiramo. U to vrijeme plata je bila 350 maraka. U to vrijeme to je bila solidna plata u Crnoj Gori, ali mi sa dvije naše plate nismo mogli da izađemo sa njima na kraj, onda je muž počeo da pozajmljuje na druga mjesta - uzme od Marka da bi vratio Janku, i tako u krug... Taj krug se sve više širio. Sav novac koji smo imali odlazio je na kamate... Sve se to nakalemilo na 2.000 maraka. Došlo je do toga da nismo mogli da plaćamo nikome, ja sam radila po tri posla, on posle posla radi bilo šta i nismo mogli da postignemo... Kad su vidjeli da to sve teže ide, tražili su da istjera roditelje iz stana i prepiše im ga. Posle nekog vremena pojavili su se u stanu njegovih roditelja nakon konstantnih prijetnji, vrijeđanja, poniživanja... Užasna situacija, u sred noći vam lupaju na vrata...”, priča ona...
Nabraja imena kamataša sa Cetinja i utjerivača dugova, koji su ih sedam godina maltretirali i koje je ona prijavljivala.
“Tako smo živjeli sedam godina, a onda je u jednom momentu mom suprugu prekipjelo i pokušao je da izvrši suicid - progutao je ne znam ni koliko tableta za smirenje koje je njegova majka imala kao terapiju. Spasili su ga u kotorskoj bolnici. Posle toga u meni se nešto prelomilo, riješila sam da stanem tome na put i odlučila da se suočim sa njima. Kada su došli na vrata rekla sam im da mogu da me ubiju i da to može da uradi samo jedan od njih, ne mogu sva trojica. Do tada smo im vratili minimum 20.000 maraka, tada već eura. Oni inače dug, kada su marke prešle u eure, nijesu konvertovali, nego ostavljali istu cifru, samo promijenili valutu. Kada sam im to rekla, počeli su da prijete da će mi oteti i ubiti sina, da će ga odrobijati... Spakovala sam se dok je muž bio u bolnici, pošla u policiju i prijavila ih. Prijavljivala sam ih i nakon toga, kad god bi prijetili, ali kome - bilo je i onih iz policije koji su davali novac pod kamatu, a vrana vrani oči ne vadi. Ipak, nastavila sam da prijavljujem, neke radnje su preduzimane... Mene su ostavili na miru, ali do njega su došli. Tada nisam znala kako su došli do njega, ali sam saznala 2009. godine, kada je ponovo pokušao suicid i kada su ga hospitalizovali u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti. Tada sam i saznala da su mu godinama prije toga dali tajni telefon na koji je uvijek morao da se javlja i da ga nisu nikada ni ostavili na miru, da više ne može da izdrži. Pošla sam u policiju, kod tadašnjeg načelnika. Rekla sam mu da treba sve da procesuiraju - i mog muža ako je nešto kriv, ali i ove koji nam ne daju da otplatimo dug, već nas drže u šaci”, priča ona...
Dodaje da nikada nije znala što se dešavalo sa njenim prijavama, osim onoga što su joj policajci govorili - da su im zabranili da joj prilaze...
Kad postaneš rob
Pojašnjava i kako je godinama nakon prve prijave saznala da iako nju jesu, njenog supruga nikada nisu ostavili na miru - ponovo je pokušao da se ubije.
“Nakon drugog pokušaja suicida saznala sam i da su ga vozili u gepeku, da je morao da radi za njih, da je počeo da vara ljude kako bi došao do nekih para i dao im. Jednom su ga izveli iz kuće u bademantilu i papučama, odveli na Brajiće i ostavili u snijegu... Često je on dolazio kući modar, a ne od pada... Kada više nisam mogla da izdržim, postavila sam mu uslov da se borimo skupa, ili ja sama, ali da ne krije ništa, da mi govori što traže od njega. Opet je krio i mi smo se prije 12 godina razveli. U međuvremenu umrli su mu roditelji, 2012. godine prodao je njihov stan u centru Budve i sav novac dao njima. Ni tada se nije razdužio. Uzeli su ga kao bijelog roba i morao je da radi za njih, dok je valjao. Kada im više nije valjao, konačno su ga oslobodili. On je sada slobodan čovjek, ali bez ičega, jedan vrlo upropašten život zbog 2.000 maraka”, priča ona.
Dodaje da novac koji su posudili prije gotovo tri decenije nije bio za bahaćenje, nego za porodičnu potrebu...
“Mi smo stradali na sve strane, njegov brat i snaha su sve to vrijeme bili na ivici egzistencije, davali su koliko su mogli. Cijela porodica je bila u tome i uništena je. To jeste jako veliki problem u Crnoj Gori. Dosta ljudi je izvršilo suicid zbog toga. U vrijeme kada smo mi bili u tom problemu jedan momak iz Lastve ubio se zbog zelenaša, kao i vlasnik jednog restorana u Budvi.
Nisu mogli da izdrže taj pritisak ljudi koji vas cijede. Jer oni će sve što mogu iscijediti od vas, nemate novac da otkupite svoju slobodu i iznos se stalno povećeva. Dešava se da ako zakasniš dan, oni kažu sada više nisi dužan 50, nego 55 hiljada eura i vi ste stalno u nekom bunilu. Pretvorite se i to kako ćete i gdje ćete da nađete novac”...
NE PROPUSTITE
Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.
Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.
KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.
U sjutrašnjem broju čitajte - Mitropolija crnogorsko-primorska negira operativne podatke bezbjednosnih službi da je bilo ko od njenog sveštenstva uključen u taj nezakonit posao i ispovijest porodice s primorja koja i danas vraća stare dugove...
Denis Bećiragić: Nikada se nisam bavio zelenašenjem
Rožajac Denis Bećiragić tvrdi da se nikada nije bavio zelenašenjem, niti je ikada ikome posudio novac.
On je to napisao u reagovanju na tekst “Dobrotvori poznati od juga do sjevera” dostavljenom portalu i ombudsmanu “Vijesti.”
“Navodi iz teksta su netačni i neprovjereni i nanose mi ličnu i profesionalnu štetu. Članak se odnosi na to da sam lice koje se bavi zelenašenjem, gdje sam ja jedini pod tim imenom i prezimenom na sjeveru Crne Gore. Nikada se nisam bavio time, nikada nikome nisam posudio novac, a da tražim kamatu za to, i ako postoji izvor ili dokaz relevantan koji tvrdi suprotno, onda neka ga slobodno objave. Nemam nijednu nekretninu na svoje ime, živim od sezonskog posla van Crne Gore... Ovaj tekst mi nanosi duševnu bol, diskredituje me... Demantujem informaciju koju ste objavili dana 3. 2. 2025. u članku gdje se nalazi moje ime i prezime i tražim ispravku u što kraćem roku. Ponoviću, na osnovu nijednog relevantnog dokaza ste napisali neistinu koja ozbiljno narušava moj ugled”...
Policijski specijalac utjerivao dug
Prisjeća se i da je jedan kamataš sa Cetinja, čiji identitet je saopštila redakciji, tih godina dolazio da im prijeti tadašnji policijski specijalac...
“Kada moj muž nije imao da plati kamatu u dogovoreno vrijeme, on mu je slao specijalca Ministarstva unutrašnjih poslova koji je ušao u stan i napravio haos. Kada sam došla sa posla nisam mogla da vjerujem što se dešava. To je bilo nedugo posle prvog pokušaja suicida, mislim da se to dešavalo 2005. i 2006. godine. Znam da se taj specijalac zvao Peđa”, kazala je ona..
Objašnjava da su u mreži zelenaša koji su ih proganjali bili i policajac i advokat...
“Taj sistem kamata, u njega je umreženo dosta ljudi koji su na funkcijama i koji bi trebalo da zaštite građane i ovu državu od maligniteta. Možda to nije slučaj sa ostalima, ali u našem slučaju u mreži su bili jedan inspektor iz Budve, jedan advokat. Za tog inspektora za privredni kriminal moj bivši muž morao je da obezbjeđuje i avionske karte i skupa putovanja. Mislim da je taj policajac ušao u priču kada su počeli da prijavljuju mog bivšeg muža za prevare. To je moja pretpostavka”, priča ona.
Policajac u zajednici pokušavao da pomogne
Sagovornica Vijesti, kao jedini svijetli primjer institucionalne podrške, prisjeća se rejonskog policajca, zapravo policajca u zajednici.
“Taj čovjek je sve znao. Došao je jednog dana kod nas i rekao nam - sve znam, vidim da si modar, hajde sa mnom da sve prijaviš. Moj suprug nije smio, lagao ga je da je modar zbog pada u kupatilu”, priča ona.
Sjeća se i razgovora sa tim policajcem, koji joj je do tančina pričao o njihovoj situaciji, ali nijesu uspjeli da nagovore supruga da prijavi.
“Kada smo se sreli posle dva dana na ulici rekao mi je da mu je sve jasno i da zna što se dešava, ali da ne može da uradi ništa dok se moj muž ne opasulji”, kazala je on.
Na Cetinju kamataše škaljarci, kavčani i brojna bezbjednosno interesantna lica
Kada je riječ o Cetinju, govore izvori Vijesti iz bezbjednosnog sektora, u zelenašenje je uključen veći broj najznačajnijih pripadnika kavačke i škaljarske organizovane kriminalne grupe sa tog područja, kao i više bezbjednosno interesantnih osoba sa Cetinja.
Sagovornici Vijesti, navodeći imena tih Cetinjana, pominju nekoliko Kaluđerovića, Perovića i Rudovića, zatim osobe čija imena Vijesti neće objaviti, a prezimena su Simović, Stanojević, Vujović, Vulićević, Roganović, Čelebić, Špadijer, Popivoda, Grgurović, Gardašević, Kapičić, Đukanović, Keković, Mihaljević, Vušurović.
Izdvajaju, međutim, saradnika kavačkog kriminalnog klana, Pejovića, koji je ranije hapšen...
“Sumnjalo se da je Pejović te godine dao jednom svom sugrađaninu novac, ugovorivši pri tom mjesečnu kamatu od 20 odsto. Pejović je osim toga, kao sredstvo obezbjeđenja vraćanja zelenaške pozajmice i kamate, sa oštećenim kod notara ovjerio i dokument kojim ga je oštećeno lice ovlastilo da raspolaže njegovim vozilom”, pojašnjava sagovornik Vijesti iz bezbjednosnog sektora...
U sjutrašenjem broju čitajte - koje se ekipe na primorju, prema obavještajnim podacima, bave zelenašenjem i kako porodica sa juga i dalje preživljava pakao zbog tog arnžamana...
Bonus video:
