Državna tužilaštva su tokom 2025. godine široko koristila mjere tajnog nadzora, ali zvanični podaci pokazuju da je krajnji efekat takve prakse ostao skroman. U prošloj godini formirano je 138 predmeta, ali samo u slučaju dva lica primjena mjera tajnog nadzora (MTN) dovela je do optuženja, proističe iz Izvještaja o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2025.
Kako se navodi, usvojeno je 156 predloga MTN naredbom sudija za istragu, četiri su odbijena. U 21 predmetu mjere nijesu dale rezultat, a u 17 slučajeva prikupljeni materijal je išao na uništenje.
Zakonikom o krivičnom postupku (ZKP) definisane su nadležnosti za određivanje MTN. ZKP propisuje situacije u kojima MTN, uz obrazloženi predlog državnog tužioca, pisanom naredbom određuje sudija za istragu. To znači da državni tužilac ima obavezu da obrazloži predlog za određivanje mjera, taj obrazloženi predlog dostavlja sudiji za istragu, koji u situacijama kada prihvati obrazloženi predlog državnog tužioca donosi pisanu naredbu o određivanju MTN.
Prema Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2025. godinu, u primjeni mjera tajnog nadzora formirano je 138 predmeta, a tužioci su predložili ukupno 376 mjera. Od tog broja, usvojeno je 156 predloga, dok su četiri odbijena. Istovremeno, u izvještaju se navodi da su primijenjene mjere protiv dva lica dovele do optuženja.
DRUGA STRANA SLIKE
Brojke otkrivaju i drugu stranu slike. U 21 predmetu primjena mjera tajnog nadzora nije dala rezultate, dok je u 17 slučajeva sudija za istragu obaviješten da naredi uništenje materijala prikupljenog primjenom tih mjera.
Za podatke i informacije koje su prikupljene na ovaj način, a nijesu iskorišćeni u krivičnom progonu građana koji su bili na mjerama, u skladu sa zakonom, predviđeno je uništenje tog materijala, ali se prije toga nalaže “obavještavanje lica prema kome je preduzeta mjera tajnog nadzora u slučaju kad ne dođe do pokretanja krivičnog postupka”. To lice ima pravo uvida u prikupljeni materijal, osim ako sudija za istragu procijeni da postoji osnovana bojazan “da bi obavještavanje lica ili uvid u dobijeni materijal moglo da predstavlja ozbiljnu opasnost po život i zdravlje ljudi ili bi moglo ugroziti neku od istraga koje su u toku ili iz drugih opravdanih razloga”, kako se navodi u članu 162 ZKP.
Iz Izvještaja se vidi da je najveći teret ove prakse bio koncentrisan u Višem državnom tužilaštvu (VDT) u Podgorici i Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). Samo je VDT Podgorica evidentirao 74 predmeta, dok je Specijalno državno tužilaštvo imalo 14. VDT Podgorica je ujedno predložilo i najveći broj mjera, dok su u zbiru na nivou svih tužilaštava najčešće traženi tajni nadzor komunikacija, presretanje računarskih podataka, tajno praćenje, kao i druge posebne istražne radnje.
Posebno je upadljivo da se najveći dio odobrenih mjera tajnog nadzora nije odnosio na više ili specijalne predmete, već na osnovni nivo. Od ukupno 156 usvojenih MTN naredbom sudije za istragu, 93 otpadaju na osnovna državna tužilaštva, odnosno predmete koji se vode pred osnovnim sudovima kao sudijama za istragu. To znači da je gotovo šest od deset odobrenih mjera primijenjeno upravo na tom nivou.
Takva struktura otvara važno pitanje o stvarnoj raspodjeli ovog najintenzivnijeg istražnog alata. Mjere tajnog nadzora u javnosti se najčešće vezuju za organizovani kriminal, visoku korupciju i najsloženije istrage, ali podaci iz izvještaja pokazuju da se njihov najveći obim u praksi ipak veže za osnovna tužilaštva. To ne mora nužno značiti zloupotrebu, ali svakako pokazuje da tajni nadzor više nije izuzetak rezervisan samo za najsloženije predmete, već instrument koji se široko koristi i na najnižem nivou krivičnog gonjenja.
Upravo zato broj od 93 odobrene mjere na osnovnom nivou traži dodatno objašnjenje institucija: u kojim vrstama predmeta se te mjere najčešće određuju, koliki je njihov stvarni doprinos dokazivanju krivičnih djela i da li široka primjena prati i podjednako snažan rezultat. Bez tog odgovora, ostaje utisak da se prostor za zadiranje u privatnost građana širi brže nego što rastu mjerljivi efekti u krivičnim postupcima.
ŠTA GOVORE REZULTATI
Riječ je o jednom od najosjetljivijih instrumenata koje država ima u krivičnim istragama. U izvještaju se navodi da su među korišćenim mjerama bili tajni nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, presretanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja i audio-video snimanja, tajno praćenje lica i predmeta, simulirane kupovine i davanje mita, osnivanje fiktivnog privrednog društva, kao i angažovanje prikrivenog isljednika i saradnika.
To, međutim, otvara i ključno pitanje: šta stvarno govore rezultati? Ako su tužilaštva tražila stotine mjera, a optuženja su proistekla iz svega dva slučaja, onda problem više nije samo u zakonskom okviru, već i u djelotvornosti sistema koji tako duboko zadire u privatnost građana.
Formalno, sve ide uz sudsku kontrolu. Politički i društveno, to nije dovoljno da otkloni sumnju. Jer kada država koristi najinvazivnije mehanizme koje ima, javnost ima pravo da traži jasan odgovor: da li se tajni nadzor koristi precizno i opravdano, ili preširoko i sa premalo stvarnih rezultata.
MTN, u koje, između ostalog, spadaju tajni nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, presretanje, prikupljanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja i video i audio snimanja u prostorijama i tajno praćenje i video i audio snimanje lica i predmeta, mogu se primjenjivati po dva osnova.
Zakonikom o krivičnom postupku (ZKP) definisane su nadležnosti za određivanje MTN. ZKP propisuje situacije u kojima MTN, uz obrazloženi predlog državnog tužioca, pisanom naredbom određuje sudija za istragu. To znači da državni tužilac ima obavezu da obrazloži predlog za određivanje mjera, taj obrazloženi predlog dostavlja sudiji za istragu, koji u situacijama kada prihvati obrazloženi predlog državnog tužioca donosi pisanu naredbu o određivanju MTN.
Na drugoj strani, kako se navodi u Zakonu o ANB, direktor Agencije izdaje pisani nalog za praćenje i osmatranje na osnovu prethodne odluke predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore.
U izvještaju se navodi da su među korišćenim mjerama bili tajni nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, presretanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja i audio-video snimanja, tajno praćenje lica i predmeta, simulirane kupovine i davanje mita, osnivanje fiktivnog privrednog društva, kao i angažovanje prikrivenog isljednika i saradnika
Više mjera, efekat slabiji u odnosu na 2024.
U odnosu na 2024. godinu, kada su državna tužilaštva formirala 105 predmeta u okviru tajnog nadzora i predložila 267 mjera, 2025. donijela je rast i u broju predmeta i u broju traženih mjera: formirano je 138 predmeta i predloženo 376 mjera. To znači da je broj predmeta porastao za 33, a broj traženih mjera za 109.
Uprkos širem posezanju za mjerama tajnog nadzora, efekat je bio slabiji: dok su u 2024. primijenjene mjere dovele do optuženja devet osoba, u 2025. godini dovele su do optuženja dva lica. Istovremeno, u 2024. su, prema tekstu “Vijesti”, usvojena 262 predloga, a jedan odbijen, dok je u 2025. usvojeno 156 predloga, a četiri odbijena.
Ukratko, 2025. je obilježila šira upotreba mjera tajnog nadzora, ali znatno slabiji tužilački rezultat nego godinu ranije.
Vrhovni sud i dalje ćuti
I dalje je nepoznat broj mjera tajnog nadzora o kojima, na predlog direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), donosi odluku Vrhovni sud, jer je ova sudska instanca taj podatak označila stepenom tajnosti.
Kako se navodi u Zakonu o ANB, direktor Agencije izdaje pisani nalog za praćenje i osmatranje na osnovu prethodne odluke predsjednika Vrhovnog suda.
Podsjećamo, ova informacija prvi put je, nakon 2009. godine, objavljena u “Vijestima” krajem januara 2021. godine. Kako je tada saopšteno, ANB je 2020. godine od Vrhovnog suda zatražila odobrenje za 42 slučaja tajnog nadzora.
Bonus video:
