Bivši partner poručuje ženi da će je zaklati ali iz ljubavi, sin ocu da će ga ubiti, a brat bratu da će ga živog zapaliti.
Detalji su to iz nekoliko krivičnih predmeta koji slikovito opisuju zvaničnu statistiku - da je samo tokom prošle godine pred crnogorskim sudovima vođeno ukupno 2.958 krivičnih i prekršajnih postupaka povezanih sa nasiljem u porodici.
Nekadašnja rukovoditeljka bezbjednosno-zaštitnih poslova u Ministarstvu unutrašnjih poslova Nada Drašković Vukoslavčević ocjenjuje da borbu protiv porodičnog nasilja u Crnoj Gori i dalje koče slaba institucionalna koordinacija, blaga kaznena politika, patrijarhalne norme, ekonomska zavisnost žrtava i nedovoljna podrška države, zbog čega je neophodno hitno preći sa deklarativne zaštite na konkretne, brze i obavezujuće mjere sistema.
“PRIJETNJE IZ LJUBAVI”
Na šest mjeseci zatvora nedavno je osuđen muškarac iz Berana koji je bivšoj partnerki slao glasovne poruke pune prijetnji, uvreda i zastrašivanja, zbog čega mu je izrečena i jednogodišnja zabrana prilaska žrtvi.
“Nemoj da ti dođem da te zakoljem... ja te koljem, koljem te, jer si govno svetsko... mogu otići, ali ću doći i poslije ti nema života od mene... mogu da zaglavim u zatvor, ja ću izaći pa ću te uništiti”, navodi se u presudi Višeg suda u Bijelom Polju.
Okrivljeni tokom postupka nije negirao da je slao prijeteće poruke, ali je tvrdio da je to radio “iz ljubavi i zato što je voli”, dok je žena pred sudom kazala da osjeća strah i ugroženost za život i da ne zna šta je sve spreman da uradi.
Drašković Vukoslavčević upozorava da blaga kaznena politika i dalje šalje poruku nekažnjivosti i direktno ruši povjerenje žrtava u pravosudni sistem, navodeći da sudovi često izriču uslovne osude, novčane kazne ili minimalne zatvorske sankcije, dok žrtve i nakon prijave ostaju u strahu.
Objasnila je da je borba protiv nasilja u porodici u Crnoj Gori opterećena složenim sistemskim problemima - od institucionalnih propusta, preko duboko ukorijenjenih društvenih normi, pa sve do ekonomske zavisnosti žrtava.
“Iako statistika bilježi porast broja prijava, sistem zaštite i dalje ima previše praznina, zbog čega se žrtve, čak i nakon što skupe hrabrost da progovore, suočavaju sa ozbiljnim preprekama. Glavni kočničar je nedostatak stvarne koordinacije i kapaciteta unutar samih institucija. Saradnja između policije, tužilaštva i centara za socijalni rad u praksi je prilično slaba. Protokol o postupanju, prevenciji i zaštiti primjenjuje se neujednačeno, a reakcija nadležnih organa često je prespora za situacije u kojima sekunde odlučuju”, kazala je sadašnja izvršna direktorica nevladine organizacije “Žene, mir i bezbjednost”.
NASILJE KAO PRIVATNA STVAR
Kao jedan od najvećih izazova u toj bici, ona prepoznaje i patrijarhalne stavove i društvene norme, jer je i dalje prisutno retrogradno shvatanje rodnih uloga: “Pa se nasilje nerijetko opravdava ili gura pod tepih kao ‘privatna stvar’ u koju porodica ili komšiluk ne treba da se miješaju”.
Drašković Vukoslavčević ukazuje da veliki broj slučajeva nasilja nikada ne uđe u zvanične evidencije, pošto žene najčešće ćute iz straha od odmazde, osude okoline ili zato što nemaju gdje da odu. Finansijska i stambena zavisnost, kako navodi, žrtve često dovodi u situaciju da ostanu sa nasilnikom ili da mu se, i nakon prijave, vrate.
Upozorava i da sadašnji servisi podrške nisu dovoljni za dugoročan oporavak žrtava. SOS telefoni i skloništa, prema njenim riječima, rade u okviru svojih mogućnosti, ali državi nedostaju kapaciteti za psihosocijalnu rehabilitaciju žena, kao i specijalizovani programi za rad sa počiniocima nasilja, kako se ono ne bi ponavljalo.
Posebno osjetljiv dio sistema, prema njenim riječima, jeste zaštita djece, koja su gotovo uvijek direktne ili indirektne žrtve nasilja. Kao važan pomak vidi uvođenje modela “Barnahus”, odnosno Dječije kuće, gdje bi djeca koja su preživjela ili svjedočila nasilju mogla da razgovaraju sa svim nadležnim službama u jednom bezbjednom prostoru, bez ponovnog izlaganja traumi.
POBIĆU VAS SVE
Pritvor je produžen muškarcu iz Bijelog Polja koji je, prema navodima iz sudskog rješenja, ocu prijetio da će pobiti njega i članove porodice, zapaliti kuću, a potom ga uhvatio za ramena, odgurnuo i bacio na ugaonu garnituru.
“Pobiću vas sve, tebe, S. i B... zapaliću kuću”, poručivao je taj osumnjičeni, prema sudskom rješenju, a nakon što mu je otac rekao da će pozvati policiju, kazao je: “Zovi policiju, pi*ko jedna, mogu otići u zatvor i deset godina, ali kada se vratim pobiću vas”.
Sud je ocijenio da prijetnje nijesu bile apstraktne, već ozbiljne, realne i ostvarive, posebno imajući u vidu da je okrivljeni bio pod dejstvom alkohola, da je ranije više puta osuđivan za nasilje u porodici...
U istom dokumentu piše i da je otac nakon prijetnji pobjegao iz kuće i sa drugim članovima porodice ostao zaključan do dolaska policije...
Na taj strah od povratka nasilnika - “mogu otići u zatvor i deset godina, ali kada se vratim pobiću vas”, Drašković Vukoslavčević se nadovezuje, kazavši da se žrtve često ne osjećaju dovoljno zaštićeno ni nakon što slučaj uđe u sudski postupak.
Nekadašnja predavačica na Policijskoj akademiji u Danilovgradu ističe da odnos između 1.113 krivičnih i čak 1.845 prekršajnih postupaka stvara opravdan strah kod žena od odmazde nasilnika jer imaju osjećaj da sistem na nasilje ne odgovara dovoljno ozbiljno.
Kao dvije najveće kočnice za izlazak iz nasilja izdvaja ekonomsku ucjenu i strah od gubitka starateljstva nad djecom.
“Nasilnici u postupcima često pokušavaju da prikažu žrtvu kao psihički labilnu osobu”, upozorava Drašković Vukoslavčević, navodeći da su žene, bez brze i snažne pravne pomoći, u velikom riziku da izgube sporove za starateljstvo.
Dodatni problem, kaže, predstavlja i stambena diskriminacija - jer žene koje napuste nasilnika, naročito samohrane majke, teško dolaze do stana, pošto stanodavci strahuju da će bivši partner dolaziti, praviti probleme ili uništavati imovinu.
Zato tvrdi da država mora formirati nacionalni fond za podršku žrtvama, iz kojeg bi se ženama isplaćivala privremena finansijska pomoć tokom sudskog spora, ali i pokrenuti posebne programe zapošljavanja žena koje su preživjele nasilje.
“Bez ekonomskog osnaživanja i finansijske nezavisnosti, svaka pravna zaštita na kraju ostaje samo prazno slovo na papiru”, naglašava ona.
ŽIVOG ĆU TE ZAPALITI
Na devet mjeseci zatvora osuđen je muškarac koji je bratu prijetio da neće živ izaći iz kuće, da će ga zaklati, ubiti i zapaliti, dok je u ruci držao kramp koji je prethodno unio u kuću.
“Nećeš živ odavde izlaziti, neće te policija spasiti, zaklaću te, ubiću te, kosti ću ti zapaliti, ako treba živog ću te zapaliti”, navodi se u presudi Višeg suda u Bijelom Polju.
Oštećeni je pred sudom kazao da su mu te riječi izazvale osjećaj ugroženosti, a sud je ocijenio da su prijetnje bile takve da opravdano izazivaju strah
U sudskoj odluci se dodaje i da je okrivljeni bio pod dejstvom alkohola - sa 1,30 promila alkohola u organizmu, kao i da je ranije osuđivan za istovrsna krivična djela.
Bivša glavna inspektorka Drašković Vukoslavčević ocjenjuje da upravo ovakvi predmeti pokazuju da zakonski okvir u Crnoj Gori funkcioniše samo djelimično.
Napredak na papiru i usklađivanje sa Istanbulskom konvencijom, kaže, postoje, ali “implementacija ozbiljno škripi”, naročito kada su u pitanju brza zaštita žrtava, kaznena politika i saradnja institucija.
Prema njenim riječima, blage kazne i loša međuresorska saradnja već su dovele do tragičnih ishoda, uključujući femicide.
Žrtve, ističe, nasilje prijavljuju, ali institucije prečesto ne uspiju da im pruže zaštitu na vrijeme, zbog čega nasilnici prolaze sa minimalnim sankcijama, dok žrtve nastavljaju da žive u strahu.
Poseban problem vidi u besplatnoj pravnoj pomoći - od 90.353,06 eura opredijeljenih za tu namjenu, odobreno je samo 78 zahtjeva u slučajevima porodičnog nasilja.
Drašković Vukoslavčević upozorava da novac ostaje neiskorišćen jer su uslovi rigidni: žena koja iz straha bježi iz kuće često nema pristup dokumentaciji kojom bi dokazivala imovinsko stanje, iako joj je pravna pomoć potrebna odmah.
Zato predlaže da se femicid uvede u Krivični zakonik kao posebno krivično djelo, sa rigoroznim minimalnim kaznama i bez mogućnosti ublažavanja presude. Traži i ukidanje novčanih kazni u prekršajnim postupcima, jer se one često plaćaju iz porodičnog budžeta, pa se time, kako ocjenjuje, posredno kažnjava i žrtva.
Drašković Vukoslavčević smatra da svakoj osobi koja prijavi nasilje država mora obezbijediti besplatnu pravnu pomoć “od prvog minuta ulaska u policijsku stanicu”, bez obzira na imovinsko stanje. Zaštitne mjere, poput udaljenja iz stana i zabrane prilaska, prema njenom mišljenju, moraju se izricati automatski na osnovu svake osnovane prijave i trajati do pravosnažnog okončanja postupka.
Zvanični izvještaji i analize za 2025. godinu, kao i podaci sa početka 2026, koji pokazuju drastičan porast prijava nasilja u porodici, za Drašković Vukoslavčević jasan su znak za uzbunu.
“Ovo je posljednji alarm za institucije i društvo da pređu sa deklarativne podrške na oštre, konkretne i efikasne mjere zaštite”, poručuje.
NVO ne smije biti zamjena za državu
Drašković Vukoslavčević upozorava da država nevladine organizacije i dalje prečesto posmatra kao kritičare, a ne kao ravnopravne partnere, iako upravo NVO često nosi najveći teret zbrinjavanja žrtava.
Ona smatra da Vladin Operativni tim mora biti reformisan i reaktiviran, ali ne samo kao savjetodavno tijelo, već kao mehanizam sa izvršnim ovlašćenjima - da može nalagati mjere institucijama, pratiti njihov rad i reagovati u konkretnim slučajevima.
Posebno insistira na ličnoj odgovornosti službenika koji prekrše Protokol o postupanju, ali i na stabilnom budžetskom finansiranju SOS telefona i sigurnih ženskih kuća, kako ključni servisi za žrtve ne bi zavisili od kratkoročnih projekata i stranih donatora.
Djeca gotovo uvijek direktne ili indirektne žrtve
Prema riječima Drašković Vukoslavčević, djeca su gotovo uvijek direktne ili indirektne žrtve, ali uprkos tome - sistem rane identifikacije u školama i zdravstvu još ne funkcioniše kako treba.
“Značajan iskorak na ovom polju predstavlja rad na usvajanju ‘Barnahus’ modela (Dječije kuće). Ovaj sistem omogućava da policajci, tužioci, socijalni i zdravstveni radnici, kao i sudije, sa djecom koja su preživjela ili svjedočila nasilju rade u jednom potpuno bezbjednom i prilagođenom prostoru, čime se izbjegava mučna retraumatizacija djeteta”, rekla je ona.
Objasnila je da je taj model prepoznat kao najbolja praksa u Strategiji Evropske unije o pravima djeteta i ocijenila da će njegovo uvođenje pomoći Crnoj Gori i u procesu evrointegracija.
“Paralelno s tim, u planu je uspostavljanje tri krizna centra za žrtve seksualnog nasilja, kao i revizija Protokola o postupanju kako bi se osigurala bolja saradnja svih sektora”, najavila je Drašković Vukoslavčević.
Rast broja krivičnih postupaka za 40 odsto
Podaci za 2025. godinu pokazuju da je pred crnogorskim sudovima vođeno ukupno 2.958 krivičnih i prekršajnih postupaka povezanih sa nasiljem u porodici, što je više nego godinu ranije, kada ih je bilo 2.865.
Posebno je primjetan rast broja krivičnih postupaka - sa 796 u 2024. na 1.113 tokom prošle godine, odnosno za gotovo 40 odsto.
Istovremeno, broj prekršajnih postupaka pao je sa 2.069 iz 2024. na 1.845 prošle godine.
Uporedo sa tim pada broj zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć. Tokom 2024. godine podnijeto je 113 zahtjeva u slučajevima nasilja u porodici i trgovine ljudima, a odobrena su 104. Godinu kasnije podnijeto je svega 78 zahtjeva, dok su odobrena 62.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
